Narvali su među najneuhvatljivijim bićima u okeanu, sa svojim dugim, spiralnim mačevima koji im daju gotovo mitološki značaj. I dok bi mnogi ljudi platili dobar novac da vide ove morske jednoroge uživo, oni su izrazito odsutni iz svjetskih akvarijuma.
Razlog za to je i mračan i tajanstven, jer su samo dva pokušaja da se narvali zadrže u zatočeništvu.
Oba su završila tragedijom i opštim prihvatanjem da narvali jednostavno ne pripadaju našim centrima za život na moru.
Legendarna bića, koje su srodna belugama i orkama, nalaze se u arktičkim obalnim vodama i rijekama.
Imaju dva zuba, a kod mužjaka istaknutiji od njih izrasta u kljovu nalik maču koja može biti duga do tri metra, prema "National Geographicu".
Godine 1969., njujorški akvarijum na Koni Ajlendu postao je prvi centar koji je izložio narvala.
Prema "IFL Scienceu", akvarijum je postao dom mladom grlu zvanom Umiak, čije se ime odnosilo na kanu koji se koristio za lov na tu vrstu na Visokom Arktiku.
Uhvatili su ga članovi inuitske zajednice koji su rekli da je pratio njihov kanu do kampa nakon što su mu ubili majku zbog mesa.
Umiak je stavljen u spremnik uz ženku "bijelog kita" (najvjerovatnije beluga), koja mu je bila maćeha.
I premda ga je osoblje navodno hranilo ogromnim količinama mlijeka pomiješanog s nasjeckanim školjkama kako bi bilo srećno, nisu ga uspjeli održati zdravim.
Manje od godinu dana nakon što je Umiak stigao u centar, narval siroče umro je od upale pluća, kako je tada izvijestio "The New York Times".
Ipak, brza i tragična smrt životinje nije spriječila kanadski akvarijum u Vankuveru da pokuša s istim podvigom 1970. godine.
Akvarijum se pripremao da ugosti narvala od 1968., kada se njegov direktor, Marej Njuman, nadao da bi dovođenje narvala u grad moglo probuditi zanimanje za tu vrstu i pomoći u njenom očuvanju, izvještava "IFL Science".
Nakon dva neuspješna pokušaja da sami uhvate jednog od kitova, Njuman i njegov tim bili su prisiljeni kupiti mladog mužjaka od zajednice inuitskih lovaca sa sjedištem u Gris Fiordu na kanadskom ostrvu Elesmere.
Životinja se navodno zvala Keela Luguk - fonetski način izgovaranja riječi "qilalugaq", što znači "narval" na nekim inuktitutskim dijalektima.
U roku od sedam dana od dolaska Keele Luguk u akvarijumu u Vankuveru u avgustu 1970., centar je uhvatio dvije ženke narvala i tri mladunca, koji su zatim dodani u njegov akvarijum.
Međutim, za manje od mjesec dana tri mladunčeta su uginula. A do novembra, dvije ženke takođe su nestale.
Dok je bijes javnosti rastao, sam gradonačelnik Vankuvera pozvao je da se Keela Luguk vrati u divljinu.
Ali Njuman nije podlegao njihovom pritisku i na kraju je 26. decembra te iste godine javljeno da je i mladi kit uginuo.
Ne zna se tačno zašto su narvali tako loše prošli u zatočeništvu, naročito ako se uzme u obzir da najbliži rođak te vrste, beluga, može preživjeti nekoliko godina, pa čak i decenija, u akvarijumu.
Međutim, poznato je da su narvali izuzetno osjetljive životinje, a studije su otkrile da na njih toliko utiču zvukovi koje stvara čovjek da je čak i zvuk broda koji plovi u blizini njihovog staništa dovoljan da radikalno utiče na njihovo ponašanje.
Srećom, čini se da su akvarijumi dobili dopis, a narvali su uglavnom ostavljeni da nastave svoj život kao bajkovite enigme mora, prenosi "Indy100".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.