BANJALUKA - Prve junske subote, bašta kafića u centru Banjaluke okupila je nekadašnje maturante banjalučkih škola koji se sastaju više od pola vijeka, a za jednim stolom sjedio je profesor sa desetak bivših đaka Učiteljske škole u Banjaluci koji su završili školu davne 1963. godine. Bio je to Miljko Šindić, profesor u penziji i književni kritičar, koji se sa svojim đacima, koji su završili školu prije tačno 61. godinu, prisjećao starih dobrih vremena.
"Napišite da je ovo generacija iz škole gdje je učio i bio đak Branko Ćopić. To je ista zgrada koja je napravljena 1930. godine", rekao je Šindić koji svake godine prve subote u 6. mjesecu dođe na druženje sa svojim bivšim đacima.
Ponosan je na njih i ističe da su oni odrastali u nekom drugom vremenu koje je imalo drugačiju ljepotu i vrijednosti.
Za deceniju rada predavao je đacima koji su kasnije postali veoma uspješni u raznim oblastima i na koje je veoma ponosan.
"Neka priča ko šta hoće, to je bilo kud i kamo lepše vreme. Prosveta je bila prava prosveta i znalo se ko je prosvetni radnik, a sada je sasvim drugo vreme", rekao je Šindić.
Za svoje đake kaže da su bili dobri i poslušni, te da su dosta putovali.
"Vodio sam ih na izlete. Jednu generaciju vodio sam 21 dan u Italiju. Obišli smo sve od Trsta pa redom i stigli smo do Rima. Sad sa penzijama ne možemo da sastavimo kraj s krajem", prisjetio se profesor.
Sadika Purić došla je iz Rijeke, da se vidi sa školskim drugarima kako bi se prisjetili đačkog doba.
Ona je u učiteljskom poslu na njeno veliko zadovoljstvo ostala do penzije.
"Kada sam ih vidjela kao da sam ponovo sjela u školsku klupu. Prelijepo je, čujemo se, održavamo kontakte i presrećna sam što ih vidim", kaže Purićeva.
Kako ističe, među novim generacijama osjeti se da se otuđuju jedni od drugih dok su su se oni uvijek držali zajedno i bili veoma uspješni đaci.
Mira Nikolić kaže da su oni već decenijama u kontaktu iako su se rasuli svuda po svijetu.
"To su jake emocije prožete ljubavlju, familijarnošću. Ove emocije koje mi dijelimo nisu poznate mladim generacijama", kaže Nikolićeva.
Nikola Gojković rekao nam je da su u generaciji imali četiri odjeljenja sa po 30-ak učenika.
Mnogi su ostali u učiteljskom pozivu ali ima i onih koji su odabrali neko drugo zanimanje.
U to vrijeme, kako kaže, učitelji su se odmah mogli zaposliti jer je to bilo deficitarno zanimanje.
Većina ih je nakon mature otišla u seoske škole manji broj je ostao u gradu ili su nastavili školovanje.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
