Kada zamišljamo savršen okus rođendanske torte, vjerovatno svako zamisli tortu od onoga što najviše voli ili barem baš onu tortu koja ga je oborila s nogu. No u Americi, to i nije tako. Tamo je okus rođendanske torte nešto puno određenije nego kod nas i, naravno – dolazi u kutiji.
Istorija instantnih pripravaka počinje nakon Drugog svjetskog rata, pa su 1950-ih mnoga domaća jela dobila svoju instant-verziju. Tako su i instant-mješavine za kolače postale nevjerovatno popularne zbog svoje praktičnosti i pristupačnosti.
Dehidrane i umjetne, odnosno sintetički dobijene, arome zavladale su industrijom, tržištem i kuhinjama u Sjedinjenim Državama. A onda je krajem sedamdesetih godina "pogođena" i formula umjetne vanilije. Sintetička vanilija bila je i jeftinija i dostupnija od prave, pa su slastice svih vrsta i oblika na bazi “vanilije“ doživjele pravi "boom".
A onda je 1989. godine Pillsbury "zapakovao u kutiju" svoju mješavinu za rođendansku tortu Funfetti – spužvasti biskvit s aromom vanilije u koji su umiješani "funfetti" – šarene mrvice za posipanje. Tako je nastao okus rođendanske torte, ali i izgled i tekstura.
Okus rođendanske torte tako je postao šećer s aromom vanilije – i još šećera ali u šarenim mrvicama za posipanje. Za prepoznatljiv umjetni štih zaslužan je diacetil, nusproizvod procesa fermentacije alkoholnih pića, hemijski spoj koji je odgovoran za okus kreme od maslaca.
Okus rođendanske torte jedan je od onih "okusa" koje ne možete zamisliti bez teksture, poput stracciatelle, a u ovom slučaju ni bez boja. Funfetti je tako zauvijek u kolektivnoj svijesti Amerikanaca povezao rođendansku tortu i šarene mrvice.
Sama torta iz kutije bila toliko popularna da su je skoro počeli proizvoditi i razni drugi brendovi.
Posljednjih godina okus rođendanske torte ponovno se vratio na velika vrata… da li zbog nostalgije, serije “Stranger Things” ili zato jer je toliko dobar, vjerovatno nećemo saznati… a i s ove strane bare ni potpuno razumjeti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.