Običaj proslavljanja Slave je toliko jedinstven i poseban da se nalazi na UNESCO-voj Listi nematerijalnog kulturnog naslijeđa. Sezona slava je uveliko u toku a posljednjeg dana oktobra slavio se Sv. Luka.
Mnoge porodice u Srbiji i Republici Srpskoj slave ovu slavu pa tako i jedna koja živi u samom srcu Zemuna. U ovoj kući slava se obilježava u krugu porodice, bez mnogo pompe. Tako je bilo i ove godine kada su se roditelji, djeca i unuci okupili oko velikog stola da obilježe ovaj poseban dan, počaste se raznim đakonijama koje je matrijarh porodice sa ljubavlju spremila i provedu popodne uz razgovor i druženje.
Članovi ove porodice imaju tu sreću da mogu sebi da priušte da proslave ovaj praznik imajući na stolu sve što požele. Ipak, koliko novca je potrebno, da se spremi jedna ovakva slava, na kojoj neće biti kumova, prijatelja, komšija i kolega, već samo najuže porodice?
Nedjeljama se razgovalaralo o tome šta će se sve naći na trpezi i kako bi, možda, bilo dobro da se ove godine ne pretjeruje sa hranom jer "ko će to poslije sve da pojede?".
Prije svega je odlučeno da se iz zamrzivača izvadi jedan veliki smuđ kojeg je najstariji sin upecao ljetos na Dunavu. Ovo je bila prava prilika da njegov ulov dobije počasno mjesto. Trošak benzina za vanbrodski motor koji je njegovu šiklju vozio po Dunavu ćemo odbiti jer je relativno zanemarljiv s' obzirom na razdaljinu koju je prešao do mjesta gdje se riba uhvatila na njegovu udicu, te ćemo nastaviti bez njega.
Majka i otac su svoju djecu i unuke dočekali koljivom. Za ovo slavsko žito iskorišćeno je 500 grama pšenice (70 dinara), 500 gr mljevenih oraha ( 500 dinara) i oko 400 grama šećera (oko 50 dinara) i malo muskatnog oraha.
Gozbu je, po običaju, otvorila domaća supa. Dok se ona jede u kući nastaje muk i samo se hitro gutaju zalogaji ne bi li se ovaj "lijek" što prije pojeo da bi mogao da se uzme možda još jedan tanjir.
Majka ove porodice supu svaki put pravi od drugačijeg mesa ali pošto je u pitanju praznik, ona mora biti posebno lijepa te je ovaj put napravljena takozvana "miješana supa" od dvije vrste.
Većina sastojaka za sva jela koja se spremaju u ovom domu kupuju se na Zemunskoj pijaci pa su tako i ovaj put tu kupljena pileća leđa po cijeni od 100 dinara, 1 lijep komad junećih rebara koji je koštao oko 150 dinara, kilogram miješane zeleni koja koštaju 400 dinara, 1 crni luk i nekoliko čenova bijelog luka u čiju tačnu gramažu nismo sigurni pa ćemo cijenu zanemariti, a na kraju su u supu dodata i dva srednja krompira koja su bila namijenjena ruskoj salati i koja su koštala oko 45 dinara.
Najveće jelo bio je prebranac koji svi članovi porodice, osim onih najmlađih, izuzetno vole. Spremljen u velikom starom zemljanom sudu a na sto je iznesen pravo iz rerne, pa se još pušio kada je "banda" navalila na njega.
Za ovo jelo iskorišćeno je 500 grama bijelog pasulja koji je koštao 350 dinara i oko 1 kilograma praziluka po cijeni od 200 dinara.
Djeca su se utrkivala ko će babi više da pomogne pa su redom iznosili one lakše stvari.
Na stolu su se ređali kajmak (300 grama po cijeni od 450 dinara), salata od pečenih paprika (ovom prilikom je iskorišćeno kilogram pečenih paprika, a pošto paprike kaliraju u težini poslije pečenja, procjenjeno je da je za ovu salatu bilo potrebno bar 2 kilograma sirovih paprika, po cijeni od 250 dinara), urnebes (napravljen od 300 grama najljepšeg sremskog odnosno švapskog sira po cijeni od 210 dinara i nešto manje od pola tegle ajvara, procjenjene cijene 400 dinara, a cijenu nekoliko čenova bijelog luka ćemo zanemariti) i kukuruz šećerac (200 dinara).
Stigla je i širom srpstva voljena ruska salata napravljena od one zeleni, krompira i mesa iz supe (400 dinara + 150 dinara+100 dinara + 45 dinara), 4 jaja (100 dinara), dva majoneza (252 dinara) i oko pola tegle kornišona (oko 200 dinara).
Na stolu su se našli i domaća slana torta i umjerena količina roštilja (jer djeca ne vole ribu) koje su donijeli gosti te ćemo ove cijene zanemariti jer domaćinima nisu ušli u budžet.
U dnu stola, kao kruna ove gozbe, stajala je zlatno rumena pogača ruža, koju majka porodice tradicionalno sprema za sve proslave i posebne prilike.
Za nju je iskoristila jedan kilogram brašna (85 dinara), jedan svjež kvasac (50 dinara), 1 margarin (110 dinara) 4 jaja (100 dinara) i pola litre mlijeka (100 dinara).
Posebno mjesto zauzeli su i njeguška pršuta i sir, poklon omiljene tetke iz Crne Gore.Na kraju, poslije duže pauze, upotrebljene za kafu i žustre razgovore na terasi došlo je vrijeme za slatki dio.
Ove godine je odlučeno da se na meniju nađe samo jedna, "lagana", torta koja će se relativno brzo pojesti i kojom će svačiji ukus biti zadovoljen. Ta čast pripala je klasici dječijih rođendana - keks torti.
Recept za ovaj klasik na novi način, domaćica je "pokupila" u gostima kod gore pomenute tetke iz Crne Gore. Za nju je iskorišćeno 400 grama keksa (oko 200 dinara), 700 mililitara voćnog jogurta od jagode (oko 220 dinara), 10 čokoladnih bananica (240 dinara), 1 bijela čokolada (350 dinara) i 1 slatka pavlaka (200 dinara).
Tako je prošao ovaj praznični dan u jednoj kući sagrađenoj prije više od 110 godina u samom centru Zemuna. Tri generacije ove porodice srećno su se okupile za, sada već starim stolom, počastile, porazgovarale, uživajući u posljednjim danima miholjskog ljeta i obilježile krsnu slavu, misleći na sve one koji u tom momentu nisu mogli da budu sa njima.
Usput, kućni budžet je "oštećen" za 5.812 dinara (skoro 98 maraka). Ako nas računica nije prevarila, prenosi "Telegraf".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.