Trening i bavljenje sportom iziskuju brojna odricanja, a za pravila razvoj, posebno vrhunskih sportista, osim osnova treninga, neophodna je i pravilna ishrana.
O uticaju sporta na pojedine organske sisteme, odnosno uticaju sporta na zdravlje, o pretreniranosti i drugim medicinskim aspektima koji su vezani za životne navike sportista, te savjetima kako sve uskladiti i prilagoditi, za „Nezavisne“ govori Mirela Avdić – Tutan, specjalista medicine rada i sporta, zaposlena u Zavodu za medicinu rada Kantona Sarajevo.
NN: Šta su po Vama osnove treninga?
AVDIĆ – TUTAN: U fiziologiji treninga mnoga pitanja još uvijek ostaju otvorena. Imate pravilo koje kaže da podražaji malenog intenziteta nisu djelotvorni, srednjeg intenziteta su djelotvorni, a oni prevelikog, odnosno onog na koji organizam nije pripremljen, su štetni. Uticaj treninga na sportsku formu najviše ovisi o ekonomizaciji funkcija, odnosno upotrebi automatiziranih pokreta gdje se upotrebljavaju samo oni mišići koji su za te pokrete potrebni. Veoma je važno da se od početka nauči ispravna tehnika, jer ako se „uhodaju“ pokreti pogrešne tehnike, vrlo ih je teško, gotovo nermoguće ispraviti. Poslije se radi na podizanju izdržljivosti i snage.
NN: Kako sport može uticati na pojedine organske sisteme organizma?
AVDIĆ – TUTAN: Prvo ćemo se dotaći uticaja treninga na srce. Svjedoci smo čestih iznenadnih smrti kod mladih sportista. Obično takve smrti nastaju kao rezultat akutnog srčanog zatajenja kod već ranije oštećenog srca, najčešće kao posljedica dilatativne kardiomiopatije, gdje je srce iscrpilo kompenzatorne mehanizme na napor i došlo je do njegovog zatajenja. Postoje bolesti koje su apsolutno kontraindicirane za bavljenje sportom: urođene srčane mane kod kojih je došlo do oštećenja srčanog mišića, stenoze i slabost srčanih zalistaka, hipertenzija koja na veći tjelesni napor bude jako izražena, WPW sindrom (urođeni poremećaj srčanog ritma). Zdravo srce se pri profesionalnom bavljenju sportom srazmjerno povećava, srčana frekvenca sportista u miru je niža, kao i sistolni pritisak, koronarne krvne žile su proširene, a u slučaju potrebe, razvijaju se kolaterale. Što se tiče endokrinih žlijezda, kora nadbubrdega hipertrofira (uvećava se ) i kao takva zadržava više kortikoida. Također, često se nalazi palpatorno umjereno uvećana štitnjača. Jetra i slezena se povećavaju kod sportista koji su kroz dugi period izloženi velikim naporima. Jedan od najpovoljnih efekata sporta je što se u krvi smanjuje nivo holesterola i triglicerida. Trening jača i dovodi do hipertrofije respiratorne muskulature, do ekonomičnijeg disanja, povećava se ventilatorna rezerva kao i vitalni kapacitet, a često se kod mlađih sportista razviju „sportska pluća“ sa većim obimom zraka. Istovremeno se povećava količina kalija, kalcija i magenzija u mišićima, sadržaj fosfolipida, količina mioglobina, promjer i masa koštanog tkiva i slično.
NN: Šta je najvažnije za pravilnu ishranu sportista?
AVDIĆ – TUTAN: Prehrana u toku treninga ili takmičenja treba biti takva da osigura dio izgubljene energije te da nadoknadi izgubljenu tekućinu. Glavni dnevni obrok uzima se nakon treninga, a između posljednjeg obroga i treninga treba proći između 2,5-4 sati. Također je bitno ne uzimati ništa 30-40 minuta nakon takmičenja jer je tada sekrecija probavnih sokova slabija. Pravilno oblikovanje obroka razlikuje se među sportovima te je jako bitno u sportskom timu imatu i nutricionistu.
NN: Da li i kada može doći do pretreniranosti sportista?
AVDIĆ – TUTAN: Naravno da može. Pretreniranost je nesklad između opterećenja i mogućnosti organizma da to opterećenje prihvati. Trener je taj koji prvi treba primjetiti određene promjene kod sportiste te opadanje specifičnih motornih sposobnosti. U tome mu dosta može pomoći psiholog koji uz njega treba učestvovati u prepoznavanju i „liječenju“ stanja pretreniranosti.
NN: Važi li to i kod mlađih uzrasta sportista?
AVDIĆ – TUTAN: Kad su u pitanju djeca i omladina, treba znati u kojoj životnoj dobi provoditi koju vrstu treniga, a to također ovisi i o vrsti sporta. Recimo, za sportove poput plivanja, skijanja ili umjetničkog klizanja osnovni trening treba biti od 6-9 godina, napredni od 10 – 11 godina i vrhunski od 12 godina. Kada su u pitanju atletske discipline skokovi, bacanje koplja, kratke pruge i slično, osnovni trening od 8-11 godina, napredni od 12-15 i vrhunski od 16 godina, a za discipline poput bacanja kugle, trčanje na skijama, biciklizam, hrvanje osnovni trening od 10-14 godina, napredni od 15-17 i vrhunski od 18 godina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.