Grad duhova je obično sinonim za sablasno prazne gradove, bez stanovnika, a ako je vjerovati po posljednjim istraživanjima, tih gradova najviše ima u Španiji.
Nije riječ o gradovima koje opsjedaju duhovi ili zle čini, već gradovima koji su žrtve recesije, čija je gradnja započela u vrijeme najvećeg španskog prosperiteta, ali nisu dočekali da zažive.
Danas širom Španije možete naići na desetine praznih, tek izgrađenih stambenih blokova, a nekada i na cijele gradove.
Jedan od takvih gradova je i Sesena, nazvana Menhetnom Madrida, koja je danas sablasno prazna.
Iako je to trebalo da bude prigradsko naselje samo za bogate, kriza i recesija su učinili svoje i danas, čak i oni koji su tu kupili stanove u izgradnji, ne znaju šta će s njima.
Ovdje je trebalo da bude izgrađeno oko 13.000 stanova, gdje bi živjelo oko 30.000 ljudi, ali do danas izgrađeno je samo 5.100 stambenih jedinica, koje nemaju svoje stanare niti svoju budućnost.
Čak i oni koji su i posljednji cent ušteđevine dali za ove luksuzne stanove, misleći da je to pametna investicija, danas grcaju u dugovima i ne znaju šta će sa stanom u praznom gradu.
Španski "gradovi duhova" postali su prepoznatljivo obilježje ove zemlje i podsjetnik na ne tako davna vremena ekonomskog razvoja i prosperiteta.
A da se stanje neće popraviti ni u narednih deset godina govore i statistički podaci španskih institucija prema kojima u ovoj zemlji ima više od pet miliona nezaposlenih, što je 22,9 odsto sveukupnog stanovništa i što čini najvišu stopu nezaposlenosti u zemljama EU. Neki od podataka ukazuju da će se stanje pogoršavati iz godine u godinu.
To će uticati i na Sesenu, gdje neke banke već prodaju stanove po cijeni nižoj za čak 50 odsto, jer im je stalo da izvuku bilo šta.
Kada je bankama ovako loše, kako je tek običnim Špancima, od kojih su neki uložili životnu ušteđevinu, planirajući da po daleko višoj cijeni prodaju stanove, koje su kupili još u fazi izgradnje.
U zemlji gdje su plate snižene za 25,3 odsto, usljed mjera štednje, postavlja se pitanje da li će iko ikada kupiti preostale stanove.
"Naravno, to je zapravo i najveći problem; ko će uopšte u ovakvoj situaciji kupiti te stanove, od kojih su mnogi luksuzni", pita se Hoze Luis Alvarez, šef Odsjeka ekonomije na Univerzitetu Navara.
Da je stanje sve lošije svjedoči i činjenica da se počeo mijenjati mentalni sklop mladih Španaca, koji više ne vjeruju u maksimu svojih roditelja - da je uvijek bolje kupiti svoj stan nego ga iznajmljivati. Vjerovanje starijih Španaca da investiranjem u nekretnine nikada ne mogu propasti, danas više ne vrijedi.
"Danas možemo vidjeti ljude koji su u ozbiljnim gubicima, jer su uložili daleko više, a sada ne mogu da prodaju ni po cijeni od 50 odsto nižoj. Tu su i stanovi koji su izgrađeni, a koji nikada neće biti prodati", kaže Alvarez.
O tome najbolje svjedoči i podatak Ministarstva za razvoj ove zemlje, prema čijim podacima u Španiji ima 687.000 novoizgrađenih stanova koji još čekaju svog kupca.
Veliki problem je i to što banke ne vjeruju više nikome i ne daju tako olako kredite, koji bi pomogli mladim Špancima da kupe prvi stan. Takođe je sve manje Španaca koji će su u ova nestabilna vremena odlučiti da dignu kredit koji će otplaćivati naredih 20 do 30 godina.
Jedan od onih koji su u Seseni kupili stan je i Huan Karlos Kabaljero, koji je 2008. godine za svoj stan, koji gleda na bazen, izdvojio pozamašnih 185.000 evra.
Misleći da je to dobra investicija, stan u blizini je kupio i njegov otac, penzioner.
Danas, otac i sin su se našli u "začarnom krugu" jer ne znaju šta će sa stanovima.
Da stvar bude još gora, kako je Sesena nenaseljena, u njoj nema ni apoteke niti je dobro povezana s Madridom. Jedino što imaju jeste picerija, koja radi tri večeri u sedmici i jedan mali restoran.
Iako u prizemlju njihove zgrade postoje veliki poslovni prostori, oni su uglavnom zatvoreni jer ih niko nije ni kupio, a one koje je neko i kupio, očajnički žele da prodaju.
Kabaljero Junior, 33-godišnji šofer, svoj stan je prije dvije godine iznajmljivao za 750 evra mjesečno, a sada bi bio presrećan kada bi mogao da iznajmi bar za 500 evra.
Međutim, zainteresovanih nema, jer se slični stanovi u komšiluku izdaju i po 375 evra mjesečno, što Kabaljero ne prihvata, jer je njegov stan potpuno namješten.
I njegov otac očajnički nastoji da proda svoj stan i sada bi ga dao i za 100.000 evra, ali kupaca nema, iako bi bio na gubitku od nekoliko desetina hiljada evra. Međutim, pošto je on penzioner, svaki evro će mu dobrodoći.
Njemu problem stvaraju banke koje zaplijenjene stanove prodaju po neviđeno niskim cijenama i to po 65.000 evra.
"Ako uspijemo da iznajmimo ili prodamo ove stanove, biće to kao da smo dobili na lutriji", kaže mlađi Kabaljero, koji pored svog stana živi s roditeljima, a pri tom svaki mjesec izdvaja 500 evra, kolika je rata za otplatu stana.
Nedaleko od Madrida nalazi se još jedan "grad duhova" - Jebes, gdje je svojevremeno planirao za izgradnju čak 9.000 stanova.
Lokacija ovog gradića je veoma povoljna, jer se nalazi uz brzu prugu koja je direktno povezana s Madridom, ali stanovnika skoro da i nema.
Iako je planirano da u ovom gradu živi 30.000 stanovnika, danas ih ima nešto više od 1.500, pa su tako neka španska sela naseljenija.
"U Jebesu je izgrađena i stanica za brzu prugu, nabavili smo i vozove, ali to nikada nije zaživjelo, s obzirom na to da nema stanovnika", kaže gradonačelnik Hoakin Ormazabal, koji više "figurira" u ovom fantomskom gradu.
U ovom gradu su stanovi prodavani i po 240.000 evra, a danas ne mogu da ih prodaju ni u pola cijene.
I sam gradonačelnik Ormazabal priznaje da mogu proći i decenije da ovaj grad bude u potpunosti naseljen. Kako nema stanovnika, nema ni razvoja infrastrukture, ali se nadaju da će jednog dana i to biti.
"Zapravo, ja mislim da se ovdje ništa neće desiti, niti da će bilo šta krenuti nabolje dok se ne desi neki oporavak u španskoj ekonomiji. Bez toga neće biti ni razvoja Jebesa. Zasad, niko ni ne razmišlja o izgradnji u Španiji, jer to je uklet posao", kaže Ormazabal.
Karlos Velaskez, gradonačelnik Sasene, priznaje da ovaj razvojni fijasko ima jednu pozitivnu stranu; špekulanti tržišta nekretnina zasad su digli ruke od Sesene.
Ako ništa drugo, on se nada da će jednog dana ipak doći vrijeme kada će ovaj grad naseliti mladi bračni parovi sa djecom, koji će plaćati porez i uživati u ovom "raju na Zemlji", kako on doživljava svoj grad.
Kangbaši stao u vremenu
Da nema samo Španija svoje uklete gradove. svjedoči i primjer grad iz Kine.
Kangbaši je grad na sjeveru Kine koji ima moderne tornjeve sa staklenim fasadama, impresivne administrativne centre, zgrade uprave, muzeje i pozorišta. Ipak, u taj grad, koji je planiran za milion ljudi, do sada se doselilo tek 20.000 ljudi.
Kangbaši je bio san lokalnog sekretarijata Komunističke partije, grad koji je trebalo da bude "spomenik blagostanju u zemlji". Na početku izgradnje u gradu se dogodio investicioni bum. Lokalna vlast je samo u putnu mrežu uložila oko 310 miliona dolara.
Većina stanova, koji su još neuseljeni, kupljena je i prije nego što su izgrađeni. Kupci su većinom bili Kinezi srednje klase, koji su uložili u svoj drugi ili treći stan, vjerujući kako su nekretnine sigurna investicija. Međutim, ispostavilo se da nije tako, bar zasad. Biznismen Vang Pen je bio jedan od kupaca. Potrošio je životnu ušteđevinu na dvosoban stan kojem je vrijednost samo od početka godine pala za 20 odsto.
S obzirom na to da nema industriju, grad se od početka odupire bilo kakvoj ekonomskoj logici. Uprkos praznim ulicama, projekti izgradnje Kangbašija se nastavljaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.