TRNOVO - Smještena u centralnoj Bosni i Hercegovini, Treskavica je planina koja pripada lancu dinarskog planinskog masiva.
Svojom nadnaravnom ljepotom privlači brojne ljubitelje prirode da je posjećuju i provode vrijeme u njenim njedrima, a naročito je atraktivna za planinare, jer je premrežena brojnim i dobro markiranim stazama.
Ova planina je posebna po mnogim svojim karakteristikama, a ime je dobila zbog toga što je smještena na trusnoj podlozi, pa je podložna zemljotresima. Može se podijeliti na sjeverni dio, koji se obično naziva Bosanska ili Trnovska Treskavica, te na južni, koji se često imenuje Hercegovačkom, Humskom ili Kalinovačkom.
Niti na jednoj bh. planini ne postoje tako oštre i karakteristične razlike između pitome zelene vegetacije, te kršne i divlje goleti, kao što je to na Treskavici.
Niži predjeli planine obrasli su gustim šumama i preovladavaju bjelogorične kulture, dok se u višim predjelima naglo mijenja pejzaž, šume prestaju i ukazuju se impresivni stjenoviti planinski vrhovi, ispod kojih se prostiru travnate visoravni. Ova planina je vrlo posjećena, a jedna od najčešće korištenih planinarskih staza polazi od sela Turovi, koje je udaljeno od Trnova oko četiri kilometra i preko lokaliteta Sastavci, gdje je istoimeni planinarski dom, vodi do bivka Treskavička jezera.
Ova mala planinarska kuća, na 1.570 metara nadmorske visine, smještena je na obali Velikog jezera, inače najvećeg na planini, u sjenci gorostasnih vrhova koji natkriljuju cijeli prostor.
Kućom upravlja domar Nedim Bunar, čovjek koji izuzetno dobro poznaje sve čari i tajne ove dinarske ljepotice.
"Treskavica je karakteristična po svojoj strukturi i konfiguraciji terena, na samoj planini postoje gorska jezera čija je voda potpuno pitka i u njima ima dosta ribe. U proteklim godinama markirali smo brojne staze i prilagodili ih planinarenju i ekstremnim sportovima. Dolaze nam planinari iz cijelog regiona, ali i inostranstva, pa je bilo čak i Australijanaca i Novozelanđana. Pokušavamo da sačuvamo planinu i trudićemo se da ostane ovakva kakva jeste, te da ljudi dolaze kako bi u njoj uživali", kaže Bunar.
Ono što Treskavicu izdvaja u odnosu na mnoge druge planine u Bosni i Hercegovini jeste njeno bogatstvo vodom, a to treba zahvaliti njenom geografskom položaju i vodopropusnom kraškom zemljištu.
Izvori pitke vode su vrlo česti, a prema staroj legendi postoji 365 izvorišta, baš onoliko koliko jedna godina ima dana. U podnožju Treskavice izvire i pet velikih rijeka: Željeznica, Bistrica, Ljuta, Bijela i Rakitnica.
Ipak, najveći ukrasi su njene "gorske oči", prekrasna glacijalna jezera koja su tu još od ledenog doba.
Deset jezera, koliko ih ima, prava su prirodna rijetkost sa specifičnom florom i faunom, a svi koji ih posjete vječno će pamtiti njihove kristalno čiste vode i nedirnutu okolinu.
Pored pomenutog Velikog jezera, iznad 1.500 metara nadmorske visine nalaze se još Platno, Crno, Bijelo i Zmijsko jezero, a tu su još i Turov stan, Kućare, Trokunsko, Gornja i Simovića bara.
Ova prekrasna planina spada u visoko gorje, pa je krasi i sedam vrhova iznad 2.000 metara, a najviša tačka je vrh visok 2.088 metara koji ima tri ravnopravna naziva. Stari kartografski naziv za tu najvišu tačku je Pakliješ, a ime Mala Ćaba potiče iz naroda, jer je u prošlosti bio običaj da se gorštaci sa turovske strane planine penju na vrh da bi klanjali i molili za rod, porod i sretan život. Inače, Ćaba je naziv za glavno svetište islama koje se nalazi u Meki i izgrađeno je u obliku kocke.
Naposljetku, najviši vrh Treskavice ima i treće ime - Đokin toranj.
Prije posljednjeg rata na njemu je izgrađeno malo sklonište, a budući da njegov graditelj Rade Lasić nije htio da se zove po njemu, toranj je dobio ime po idejnom začetniku Đoki Petroviću.
Treskavica je omiljena planina koju planinari rado pohode i zbog neprocjenjivog pogleda koji se sa nje pruža, pa se za vedrih dana može vidjeti sve do Crne Gore i Jadrana, a pogled na okolne planine: Jahorinu, Trebević, Igman i Bjelašnicu je impresivan. Sa Treskavice se jasno vide i Visočica, Crvanj, Zelengora, Maglić, Volujak, Velež, Prenj, Čvrsnica i Vranica, a njeni proplanci su u proljeće i ljeto pravi cvjetni tepisi prošarani mnoštvom različitih i raznobojnih biljaka.
Upravo ovaj cvjetni kolorit Treskavici daje osobitu draž, na ovim prostorima rastu i opstaju neke od biljnih vrsta kojih nema na drugim mjestima.
"Imamo mnogobrojno ljekovito bilje koje raste na treskovačkim proplancima, kao što su lincura, srčanik, hajdučka trava, arnika montana, tu je i iva mušata koja raste samo na Olimpu, kao i endemski bosanski ljiljan. Zatim su tu polja brusnice, borovnice, divlje jagode i drugih šumskih biljaka kojih je u izobilju. Također, divljač nam se vratila u velikom broju nakon što su je ratna dešavanja otjerala, pa se može reći da su flora i fauna potpuno obnovljeni", kaže Bunar.
Budući da su na samoj planini vođene borbe u proteklom ratu, preporučuje se kretanje samo označenim i markiranim stazama, jer postoje još uvijek mnoga zaostala minska polja. Posjetiti i hoditi ovom planinom pravi je užitak i nezaboravni ugođaj, zbog čega je posjećuje veliki broj planinara iz zemlje i inostranstva. Svi koji posjete ovu raskošnu ljepoticu vratiće se kući puni pozitivnih utisaka i dobre energije, te će poželjeti da joj se vrate u što skorije vrijeme.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
