ROVINJ - Boraviti u Istri, a ne posjetiti jedan od bisera njene obale, Rovinj bila bi prava šteta jer u ovom gradu se na svakom koraku osjeti duh susjedne Italije.
Svaka ulica u starom dijelu grada je zanimljiva, priča za sebe, i o svakoj bi se mogla napisati reportaža.
Jednako interesantan je i Vrsar koji se prosto ne može zaobići na putu ka Rovinju, te se tako jednog dana zaputih na zanimljivu ekspediciju.
Rovinj
Onaj famozni pogled s mora na grad imala sam priliku da doživim jer sam prvi put u Rovinj stigla brodom, a drugu priliku sam iskoristila da odem kopnom.
Na moje prvo putovanje poslala me je Lina, žena od koje se može dosta naučiti ne samo o Istri, nego i o životu, tako da je ona zaslužna za ovu putopisnu reportažu.
Nemam pojma da li su njemački i ruski turisti, koji su ispunili sva sjedeća mjesta na brodu, jednako kao i ja uživali kada smo se tog sunčanog ponedeljka približavali luci, ali mene nije držalo mjesto, te sam morala da ustanem i taj trenutak zabilježim.
Pažnju mi je osim pogleda na grad privukla i ženka belgijskog ovčara, koja je dio brodske posade, a koju sam kao ljubitelj pasa morala upoznati.
Šteta što muzičar na brodu nije u tom momentu otpjevao neku kanconu i upotpunio ugođaj jer je preglasna numera koja je dopirala sa zvučnika bila neadekvatna i gotovo je pokvarila raspoloženje.
Na momente mi je grad iz te perspektive izgledao kao da lebdi iznad mora, dok mi se nešto kasnije učinio kao kulisa za neki film čija radnja se odvija u srednjem vijeku.
Bilo kako bilo, nakon što je brod stigao u luku i kada sam osjetila čvrsto tlo pod nogama, krenuh u šetnju strmim ulicama.
Vodič njemačkim turistima pozvao me je da im se pridružim, ali sam ga ljubazno odbila i odlučila da sama krenem do crkve čiji zvonik je najviša tačka u gradu.
Crkva svete Eufemije
Uspon strmim ulicama do crkve trajao je čitavu vječnost jer sam na putu svako malo stajala, zagledala u minijaturna dvorišta, slušala razgovor lokalaca koji je najčešće tekao na italijanskom, provjerila šta nude brojne suvenirnice, mini galerije, usput naišla i na filmski set, te se konačno obrela na platou ispred crkve odakle se pruža jedan od najljepših pogleda. Moram priznati da nisam ništa znala o najpoznatijoj crkvi u Rovinju, ali sam se prije dolaska na odredište informisala na internetu.
Unutrašnjost crkve me je oduševila. U prvi mah nisam shvatila gdje se nalazi sarkofag sa tijelom svetiteljke koja je zaštitnica grada, ali kip svete Eufemije koji je postavljen desno od oltara bio je svojevrsni putokaz za neupućene.
Ko god bio tvorac ovog remek djela kiparstva zaslužuje sve pohvale najprije zbog načina na koji je predstavio oči koje su me, imala sam osjećaj pratile dok sam se kretala crkvom. Na zidovima pored sarkofaga je predstavljeno stradanje svete Eufemije i legenda o tome kako je tijelo mučenice dospjelo u Rovinj.
Iako sam primijetila da posjetioci fotografišu sarkofag, odlučila sam da to ne učinim jer nešto može ostati u oku i sjećanju posmatrača, i ne mora se sve digitalno memorisati.
U crkvi sam pronašla još jednu zanimljivu relikviju, vizantijsku ikonu presvete Bogorodice.
Ulica Carera
Najpoznatija trgovačka ulica u Rovinju nalazi se u neposrednoj blizini autobuske stanice, tako da je turistima koji dolaze iz susjednih gradova lako da je nađu.
Inače, primijetila sam da se tokom ljetovanja gosti bez problema odlučuju da svoj automobil ostave u prirodnoj hladovini nekog hotela ili apartmana, a u obilazak drugih gradova putuju autobusom. Naravno, ima i onih koji se ne žele odreći komfora, pa se na izlet zapute vlastitim autom ili koriste usluge lokalnih taksija.
Uglavnom, šetnja ovom ulicom mora ili početi ili se završiti uživanjem u sladoledu jer brojne slastičarne se prosto nadmeću da vas privuku da probate neke nove ukuse, a tu su naravno i radnje koje nude druge vrste robe. Zbog jedne takve prodavnice morala sam se izvinjavati gošći iz Nizozemske jer sam se u pokušaju da iz daljine otkrijem koje slatkiše imaju u ponudi sudarila sa njom.
Sve je u suštini u ovoj ulici podređeno turistima koji nemaju zmiju u džepu i bez problema svoj novac troše na ugođaj.
I druge ulice u Rovinju nude zanimljive sadržaje za posjetioce, a ja mislim da nema žene koja je ove godine ljetovala u Istri i koja je šetala ovim gradom, a da na instagram nije stavila fotografije na kojima se iza njenih leđa nalaze haljine izložene u minijaturnoj ulici tik uz obalu.
Ovdje moram pomenuti još jedno zdanje, a to je Balbijev luk, jedan od simbola Rovinja. Kameni luk se ne može zaobići ako želite da uđete u stari dio grada jer su svojevrsna vrata kroz koja morate proći.
Vrsar
U ovom gradu sam takođe boravila dva puta. Prvi put je to bilo sa organizovanom grupom, pa sam stalno gledala na sat kako ne bih kasnila i gotovo sam projurila kroz Vrsar zbog čega sam putovanje morala ponoviti.
Inače, za Vrsar sam čula u djetinjstvu kada je djevojčica iz mog komšiluka otkrila da tamo ljetuje sa bakom i djedom.
Iako nisam sigurna da je početkom tragičnih devedesetih godina prošlog vijeka iz Doboja otišla da živi u taj grad, ja sam šetajući Vrsarom pomislila kako bi bilo sjajno sresti je i evocirati uspomene.
Toliko me ta misao bila okupirala da sam tokom posjete umjetničkoj galeriji koja se smjestila u crkvi svetog Antuna Padovanskog svoje razmišljanje podijelila sa Silvijom i Nadom, dvije divne gospođe koje sam tamo srela.
Jedna od njih je bila toliko odlučna da mi pomogne u potrazi za drugaricom iz djetinjstva, da je pozvala svoju prijateljicu i provjerila gdje bih mogla pronaći obitelj Bilandžić. Iako potraga nije dala željene rezultate, ja sam se još jednom uvjerila da ljudska dobrota nema granice.
Crkva svetog Martina biskupa
Kao i kod većine istarskih gradova i razglednicom Vrsara dominira crkva sa upočetljivim zvonikom. Ista je posvećena svetom Martinu biskupu čija bista se nalazi na centralnom oltaru. Dok sam razgledala unutrašnjost crkve, nastojala sam da ponešto saznam o njenoj istoriji dok su ostali posjetioci palili svijeće ili su se molili.
Ma koliko puta pokušavala da uhvatim lik svetitelja u digitalnoj formi, to mi nije pošlo za rukom, te ono što sam vidjela okom, nije bilo moguće naći na fotografiji.
To mi je bio znak da odustanem od daljeg fotografisanja i da krenem do zvonika.
Do vrha vodi 88 stepenica, tako mi je kazala djelatnica koja prodaje ulaznice, a pogled koji se pruža je vrijedan napora.
U prvi mah mi se učinilo da ću morati praviti pauzu tokom penjanja, ali zahvaljujući dobroj kondiciji postignutoj zavidnim pješačkim stažom nije bilo potrebe za tim.
Imala sam sreće tog dana jer je nebo bilo savršeno čisto, te sam u miru uživala u pogledu na grad, divila sam se arhitekturi, uskim ulicama, arhipelagu sa brojnim ostrvima. U jednom trenutku sam u daljini ugledala Rovinj i zvonik njegove crkve, a taj pogled je vrijedan milion dolara. Sa mnom su se složili turisti iz Italije i Njemačke koji su na vrh zvonika došli s namjerom da fotografišu galebove.
Vidikovac Kazanova
Da je čuveni italijanski avanturista Đakomo Kazanova boravio u Vrsaru 1743. i 1744. godine nisam znala dok pored malih vrata koja vode do trga nisam ugledala crnu skulpturu.
Sačekala sam da brojni turisti završe sa fotografisanjem, a zatim sam prišla kako bih pročitala šta piše na pločici okačenoj tik pored. Nisam odoljela, te sam sjela pored njega i otkrila da se u neposrednoj blizini nalazi vidikovac sa savršenim pogledom na more, idealnim za ljubitelje selfija.
To je vidikovac smješten ispod crkve svetog Antuna Padovanskog. Još jedan sam pronašla iza crkve svetog Martina biskupa, a na onom koji nosi Kazanovino ime postavljena je klupa za sjedenje koja je u stvari umjetnička instalacija izrađena od istarskog kamena.
Brojni parovi rado dolaze na ovu lokaciju kako bi doživjeli trenutke sreće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
