HURGADA - Usred ničega, između pijeska pod bosim stopalima i neba nad glavama, smjestio se svijet. I manji i drugačiji od onog na koji smo navikli. Potpuno suprotan onome koji živimo. Svijet u koji dođeš, zađeš i iz njega izađeš drugačiji. Usred pustinje smjestilo se beduinsko selo.
Nekoliko kućica, džamija, mali supermarket i kamile, beduini, dječica i žene okruženi kamenim brdima, dok čekaju nas turiste, maštaju svoj svijet.
Na svega pola sata od Hurgade, turističkog raja, svoj raj, ma koliko on u našim očima izgledao surov, pronašli su beduini. Narod koji od sunca raste iz pijeska.
Naime, termin beduin potiče od arapske riječi badawi, a koja znači nomad. U Egiptu, kako su nam rekli vodiči dok smo išli ka njima, živi između milion i po i dva miliona beduina. Tačan broj beduina se ne zna, jer mnogi nemaju ni dokumente. Za sistem su nepoznati, ali sistem imaju. Svako beduinsko selo ima gazdu sela - vođu koji se pita i koji se brine o njima. Prilikom posjete selu, upoznali smo se sa gazdom sela i sreli nekoliko beduina. Dvadesetak najjačih koji na 40 stepeni čekaju nas koji dođemo u Egipat, da nas provodaju na kamilama, da vidimo kako žive i da pazarimo nešto iz bogate ponude ručnih radova, čajeva i ljekovitih krema za koje kažu da otklanjaju bolove u sekundi.
Među njima bilo je i nekoliko djece, različitih uzrasta, ali istih snova. U školu ne idu. Školskih drugara nemaju. Osmijeh ne skidaju kada dobiju čokoladicu ili koju paru. Sitnice koje su turistima samo zrno pijeska u pustinji, kap vode u Crvenom moru, njima su velike kao sunce koje ih miluje po cijeli dan. Naš mali poklon njima je velik kao kap kiše koja pada samo dva puta godišnje.
Na skoro 40 stepeni čekaju nas koji dolazimo do njih dok se odmaramo. Dolazimo često nezadovoljni i nesrećni, ni svjesni koliko razloga za to nemamo. A njihova radost je tako mala i slatka. Za nekoliko kovanica koje su dobili od nas za poklon kupili su hrpu slatkiša u lokalnom marketu. Cijene nepoznate.
Usred ničega, u vazduhu koji treperi od vrućine, širi se miris domaćeg hljeba koji za turiste svakodnevno prave ruke vrijednih beduinki. Za svakoga pomalo, ni za koga previše. Taman dovoljno da se proba. Da se osjeti ukus.
Iako bismo na prvu rekli da je vrijeme stalo, ono ipak i njima curi kao u pješčanom satu, dok po pijesku trčkaraju bosim nogama. Kako kažu, žive dugo, a tvrde da u selu imaju i stanovnika čije godine prelaze cijeli vijek.
Usred ničega, kamena i pijeska, napravio sam dvije fotografije. Jednu sam ostavio njima za uspomenu, a jednu, na kojoj sam sa njima sam, ponio sebi. Da pamtim i da se podsjećam da su i dva evra dovoljna da čovjek bude srećan. Da je dovoljno nekoliko čokoladica i jedna kola usred ničega, kamena i pijeska.
Beduinsko selo, nadomak svijeta koji poznajemo, otkriva svijet potpuno stran svakome strancu. U njemu ljudi, turistima nepoznati, i djeca s očima koje ostaju u sjećanju, osvajaju svakoga ko dođe.
U Egipat, u Hurgadu, najlakše je otići uz agenciju "Kontiki". A ako odete tamo, nemojte ih zaobići. Otiđite. I ponesite im koju čokoladicu. Na dar. Jer naše malo, njima je mnogo. Usred ničega, pijeska i kamena, žive beduini.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
