Stanovnici tog dijela Srbije zaslužni su i za nastanak neobičnog naziva sela Vrmdža kao i jezera, koje se u njegovom ataru nalazi.
Zapravo se u tom kraju Srbije nerijetko koriste izrazi "navrnuti" i "odvrnuti" kada se govori o vodi, a u značenju da treba "skrenuti" vodu, odnosno da je potrebno da bude vraćena u prvobitni tok, navodi "Sokobanja.org", pa se upravo time i objašnjava nastanak naziva sela, odnosno jezera.
Od jedne od najstarijih banja, Sokobanje, selo Vrmdža dijeli tek oko 15 kilometara.
Budući da na lokalitetu Latinskog grada, odnosno Vrmaškog grada, koji se nalazi u centralnom dijelu sela Vrmdža, detaljna istraživanja nisu vršena, to postoji pretpostavka da je ovo utvrđenje izgrađeno u periodu vladavine cara Justinijana.
U kasnijem istorijskom periodu je to bio srpski srednjovjekovni grad, dok su kasnije Vrmdža i Bovan bili pod upravom gospodara Novog Brda. U to doba je u Novom Brdu na Kosovu postojao i rudnik srebra, koje je tada smatrano najkvalitetnijim.
I upravo je to poslužilo narodu da istka zanimljive legende o izgubljenom blagu. Naime, gospodar Novog Brda je u ovo sokobanjsko selo slao tovare srebra, pa se zato i pominju narodne legende o blagu koje je izgubljeno na tom području.
Kasnija istorija bilježi i da je Musa Kesedžija dugo opsjedao ovaj utvrđeni grad, da bi ga 1413. godine i razorio.
O turskim osvajanjima Latinskog grada, kako se Vrmaški grad još naziva, takođe postoji legenda, koja je zanimljiva najprije zato što ukazuje na dovitljivost turskih osvajača. Naime, oni su jednom konju davali samo slanu hranu, ali ne i da pije vode. Poslije par dana su tako hranjenog konja pustili, ne bi li uspio da sam pronađe vodu, koja je korišćena i za snabdijevanje grada.
Nakon što se dovitljivost potonjih osvajača Vrmaškog grad isplatila, oni su uspjeli da otkriju podzemne kanale i jednostavno onesposobe vodosnabdijevanje grada. Kako je tadašnji zapovjednik Vrmaškog grada odlučio da se njegova vojska povuče u toku noći iz grada, to su ih dovitljivi turski osvajači sačekali i lišili života.
Uslijedilo je nimalo lako vrijeme za stanovnike.
Danas se selo Vrmdža može pohvaliti ne samo očuvanom, autentičnom arhitekturom, nego i Parohijskim domom u kome se nalazi muzej. U okviru stalne postavke se posjetioci mogu bliže upoznati sa naslijeđem tog kraja, budući da eksponati uključuju kako posuđe i druge predmete karakteristične za to područje, tako isto i nekadašnje narodne nošnje.
U selu postoji i nekadašnja škola, koja datira iz 1834. godine, kao i ostaci crkve posvećene Svetoj Trojici, koja je na mjestu nekadašnje svetinje podignuta u prvim decenijama 19. vijeka.
Nedugo nakon provale oblaka, koju narodno predanje pamti kao strašnu, u selu je nastalo i jezero. Zapravo je na mjestu današnjeg jezera postojala u to doba rupa, koja je ispunjena sijenom usljed bujica, nakon te provale oblaka.
Vrmaško ili Vrmdžansko jezero, kako se još naziva, vodom se napaja iz izvora koji ne presušuje, kao i od kiša, ali i snijegova.
Izvorište Vrmaške, odnosno Pakleške rijeke nalazi se u blizini jezera. Tačnije na mjestu koje je poznato pod nazivom Vrelo, odakle rijeka tvori interesantnu klisuru. Nekada su na Vrmaškoj rijeci postojale i brojne vodenice, a kako je navedeno na zvaničnoj internet prezentaciji sela Vrmdža, i danas su u funkciji neke od njih.
Okolina jezera posebno je zanimljiva, budući da je karakteriše gotovo netaknuta priroda, uz obilje ljekovitog bilja, ali i kupina, drenjina i pečuraka.
Oko 50 metara je prečnik Vrmaškog jezera, koje je interesantno i po kružnom obliku. Prostor oko jezera je lijepo uređen, što posjetu ovom selu i samom jezeru nadomak Sokobanje čini još prijatnijom, prenosi "Ona".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.