Adama odavno gaje kao sobnu biljku. Svako ko ga uzgaja uživa u njegovim džinovskim listovima na dugačkim, elegantnim drškama. Za ovu biljku je karakteristično to što joj donji listovi izumiru, dok se vršni naizmjenično jedan za drugim razvijaju. Ako se njeguje dobro, adam može da ima pet do deset listova.
Postojbina adama je zapadna Indija, odakle je prenijet u Evropu. U kontinentalnim krajevima gaji se isključivo kao sobna biljka, u dekorativne svrhe, dok u postojbini dostiže džinovske razmjere, tako da se ispod njegovih listova ljudi, umorni i željni hladovine, često odmaraju. Plod je jestiv i upotrebljava se za spremanje raznih jela. Krtole su jestive, ali zbog velike količine kristala oksalne kiseline može doći do otoka jezika i ždrijela, otežanog disanja, čak i halucinacija.
Adam voli svježe, plodno zemljište. Najbolje je koristiti mješavinu vrtlarske zemlje koja se kupuje u cvjećarama, jer je dezinfekovana, pa se rijetko može dogoditi da biljka oboli. Najbolje vrijeme za presađivanje je januar ili februar. Tom prilikom treba voditi računa da se ne ošteti korijenov sistem, pa zemlju oko žila ne treba dirati. Ako biljka ima pelcere, mogu se skinuti.
Treba znati da adam ima podzemno stablo - rizom, pa je pelcere najbolje skidati nožem, tako da se zahvati dio rizoma, čime se osigurava uspješno gajenje nove biljke. Pelcer se sadi u zavisnosti od njegove veličine, ali uvijek u što manju saksiju, da bi užiljavanje bilo brže. Potrebno je, pri tome, da se nova biljka smjesti u prostoriju s temperaturom od 20 do 23 stepena Celzijusa, da bi se što prije užilila. Dok se to ne dogodi, a i kasnije, potrebno je češće orošavati listove, da bi joj se obezbijedila neophodna vlažnost. Iz istog razloga listove treba svakodnevno prebrisati mekim, vlažnim sunđerom.
Adam voli dosta vode i može se reći da ga svakodnevno treba zalivati, pogotovo ako je u stanu centralno grijanje. Inače, za razliku od mnogih sobnih vrsta, adam izvanredno dobro podnosi centralno grijanje, jer je to biljka toplih predjela. Kako je adam biljka svjetlosti, trebalo bi mu obezbijediti mjesto s dovoljno sunca, jer ga veoma voli, mada se pokazalo da i u sjenovitim stanovima može dobro da napreduje, ali tada ima daleko duže drške listova i treba ga znatno manje zalijevati.
Što se tiče dodavanja mineralnih hranjiva, potrebno ga je nedjeljno jedanput zalivati flovitom, tečnim đubrivom koje se rastvara u vodi. Pravilnom njegom i dobrom preventivnom hemijskom zaštitom, koja se sastoji u prskanju kombinovanim insekticidima i fungicidima, adam će dobro da napreduje u svakom stanu.
Plač adama
Veoma karakteristična pojava za sobne vrste adama je gutacija, tačnije izbacivanje kapi vode sa vrhova listova ("plač adama"). Gutacija omogućuje nesmetan protok vode kroz biljku u uslovima povećane vlažnosti vazduha u tropskim šumama, kada je stomaterna transpiracija otežana.
Ova pojava je i u sobnim uslovima češća pri redovnom zalijevanju i povećanoj vlažnosti vazduha. Smanjenje vlažnosti vazduha do kojeg dolazi prilikom povećanja broja biljaka smanjuje i intenzitet gutacije, što se dešava pri dodavanju još jedne biljke roda Alocasia ili nekog drugog roda iz familije kozlaca u blizinu već uzgajanog adama.
Pridodata biljka naziva se "evom" po analogiji sa biblijskim ličnostima, jer smanjuje "plač adama".
Familija kozlaca
Familija kozlaca je evoluciono primitivna familija monokotiledonih skrivenosjemenica iz reda Alismatales. Obuhvata 106 rodova sa preko 4.000 vrsta, od kojih se mnoge, zahvaljujući velikim listovima i zanimljivim cvijetovima, gaje kao ukrasne, sobne biljke.
Familija se dijeli na sedam potfamilija, od kojih je rodovima i vrstama najbrojnija Aroideae. Najprimitivnije potfamilije su Gymnostachydoideae i Orontioideae. Od ostatka familije morfološki najudaljenija je potfamilija Lemnoideae.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.