Na današnji dan prije 28 godina otvorene su Zimske olimpijske igre u Sarajevu, vjerojatno najzvjezdaniji događaj u istoriji toga grada i Bosne i Hercegovine, ujedno i groteskna antiteza onome što je glavni grad te države zadesilo osam godina kasnije.
Kako se rodila ideja o Olimpijskim igrama u Sarajevu? Jedna od priča kaže - u kafani uz društvo uglednika, koji su mnoštvo snijega, ćevape, miris Orijenta i ljubav prema sportu vidjeli kao neoborive argumente za organizaciju.
Kako piše Index.hr, Bosanci simpatično ističu kako bi i ova ideja, kao i sve one koje nastaju u izmaglici kafanskog dima, vjerovatno samo ostala genijalna da su je ozbiljno shvatili bilo gdje osim u samom Sarajevu. Ko zna što bi bilo da su ideju o Olimpijskim igrama Jugoslavijom razglasili marljivi Slovenci umjesto "nesposobnih" Bosanaca, ovako je ideja u bivšoj državi dočekana s prezirom i podsmijehom. S vremenom su ciljevi organizacije Olimpijskih igara (izgradnja sportskih objekata za zdraviji i sadržajniji život Sarajlija, zatim razvoj zimskog turizma i drugih privrednih djelatnosti te pozitivna propaganda za Sarajevo i BiH) postali ozbiljni argumenti, iako je sama kandidatura ispala kao neki štos. No, kada je ista dobila zeleno svjetlo i od bosanskih državnih i partijskih struktura, već je bilo kasno da je zaustave one u tadašnjoj SFRJ.
Magičnih 12 dana renesanse u Sarajevu
U švajcarskoj Lozani 4. novembra 1977. godine objavljeni su kandidati za domaćinstvo Zimskih olimpijskih igara 1984. godine: Japan (Saporo), Švedska (Geteborg), Jugoslavija (Sarajevo) i Francuska (Šamoni), koja je nešto kasnije odustala.
Šest mjeseci kasnije, 19. maja 1978. u Ateni, u drugom krugu glasanja BiH je dobila tri glasa više od Japana i Sarajevo je ušlo u istoriju. 70-članova MOK-a djelimično su se vodili i političkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote, no glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima održe u gradu koji je dotada obično bio vezivan za izbijanje Prvog svjetskog rata.
Iza kulisa dodjele domaćinstva uslijedile su političke spletke, a sve do samog završetka Olimpijskih igara 1984., s raznih strana bivše Jugoslavije stizala su ozbiljna upozorenja kako će Bosanci zaviti Jugoslaviju u crno. Čak su i Tita nagovarali da lično obustavi kandidaturu Olimpijskih igara, međutim on se oglušio, bilo je poznato kako je Tito uvijek bio slab na Bosnu.
Ipak, kada su predstavljena potrebna finansijska sredstva politička vrhuška Jugoslavije ostala je frapirana. Nevjerovatnih 150 miliona dolara koji se neće potrošiti na rekonstrukciju stadiona Crvene zvezde, nego na neki tamo stadion Koševo, dvoranu na Zetri, obnavljanje Skenderije i skakaonice na Igmanu, piše Index.hr...
Uprkos velikoj ekonomskoj krizi koja je SFRJ pogodila početkom 1980-ih, i oni su na koncu shvatili da je to jedinstvena prilika da se Jugoslavija predstavi svijetu u najboljeg mogućem svjetlu. Pripremajući se za Igre, Sarajevo i Sarajlije doživjeli su pravu preobrazbu. Dotada ruralni obrisi su nestali, a grad je zablistao u punom sjaju, dok su ljudi postali urbaniji i ljubazniji. Kako kažu u glavnom gradu BiH, i dan danas ljudi se sa sjetom prisjećaju tih magičnih 12 dana, kada su priče o jedinstvenosti i poštenosti ljudi iz olimpijskog grada, koji vraćaju i izgubljene novčanike gostima, dobijale globalni značaj.
"Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka"
A onda je napokon 8. februara 1984. godine u ime sportista zakletvu položio Bojan Križaj, a jedna od najboljih jugoslavonskih klizačica Sanda Dubravčić upalila na Olimpijskom stadionu Koševo olimpijski plamen i označila početak najvećeg sportskog događaja ikad održanog na ovim prostorima.
Za maskotu 14. Zimskih olimpijskih igara izabran je popularni Vučko - mali, smeđi vuk sa crvenim šalom oko vrata i skijama u šapama. Dizajnirao ga je Joža Trobec, slovenački dizajner i ilustrator, a među šest finalista na konkursu - vjeverica, jagnje, planinska koza, bodljikavo prase i snježna pahuljica, čitaoci jugoslovenskih časopisa izabrali su upravo vuka. Simpatični je vuk dobio i raširene prste u obliku slova V (simbol pobjede) i zub koji je dogovorno naknadno uklonjen. Iako su se u početku pojavile polemike oko toga krije li Vučkov pomalo zločesti pogled zlu ćud koja se ni s dlakom ne mijenja, uskoro se svima uvukao pod kožu.
Na ZOI učestvovalo je 49 nacionalnih reprezentacija, dok je ukupno 1274 sportista učestvovalo u 39 takmičenja. Igre je uživo gledalo 640 hiljada ljudi, a bilo je gotovo osam hiljada akreditovanih novinara, fotoreportera i drugog pomoćnog osoblja iz 41 zemlje.
Zabilježeno je prisustvo 67 radio i TV kompanija koje su emitovale 514 sati TV programa, kojeg je pak pogledalo oko dvije i po milijarde ljudi širom svijeta. Igre su među učesnicima, a i među gledaocima ostale u vrlo dobrom sjećanju. Domaćinima je posebno bilo drago što je slovenački alpski skijaš Jure Franko osvojio srebrnu medalju u veleslalomu - prvu medalju koju je Jugoslavija dobila na zimskim igrama. Franka su Sarajlije na skijalištu bodrile s transparentima na kojima je pisalo "Više volimo našeg Jureka, nego domaćeg bureka."
Prve Olimpijske igre koje su završile s prihodom
Ipak, najveće zvijezde sarajevskih Igara su bili takmičari u umjetničkom klizanju, britanski par Džejn Torvil Torvill i Kristofer Din koji su osvojili zlatnu medalju u plesu. Na Igrama je zlatnu medalju dobila i istočnonjemačka klizačica Katarina Vit koju su upravo sarajevske Olimpijske igre učinile jednom od najvećih sportskih ikona s kraja 20. vijeka.
Već prije samog održavanja Olimpijske igre dovele su do nevjerojatnog interesa za zimske sportove, do tada gotovo nepoznate u tom dijelu Jugoslavije, a organizatori su bili toliko oduševljeni da su na zasjedanju MOK-a u junu iste godine izjavili kako su do tada to bile najbolje organizirane Zimske olimpijske igre.
Inače, bile su to prve OI koje su završile s novčanim dobitkom. Od 12 miliona dolara, koliko je ostalo organizacionom odboru, deset miliona izdvojeno je za dodatno uređivanje olimpijskih borilišta, a dva miliona dolara pojela je inflacija.
Ne treba se zbog toga čuditi što je postojala inicijativa da Sarajevo opet postane domaćin novih zimskih igara, koje bi se 2014. održale na tridesetu godišnjica ZOI 1984, odnosno stotu godišnjicu sarajevskog atentata kako bi se "zauvijek zakopala mračna prošlost ovog grada". Inicijativa nije prošla, rusk Soči dobio je tu čast, međutim što god i kako god bilo, niko Sarajevu ni Sarajlijama ne može oduzeti onih 12 dana renesanse, kada su oči cijele zemaljske kugle bile uprte u grad na Miljacki.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.