Tokom većeg dijela proteklih dvadesetak godina, ime Sirajudin Hakani izazivalo je strah među velikim dijelom običnog stanovništva Avganistana. On je slovio za bauka, takozvanog anđela smrti koji je odlučivao ko može živjeti, a ko umrijeti tokom rata koji je zemlja vodila sa SAD-om.
On je raspoređivao bombaše samoubice, a bio je na vrhu SAD-ovog popisa najtraženijih.
Za njegovu je glavu bila raspisana nagrada od 10 miliona dolara.
No nakon povlačenja Amerikanaca 2021. godine i povratka talibana na vlast, Hakani se predstavlja kao nešto sasvim drugo: pragmatičan državnik, pouzdan diplomata i glas umjerenosti u vladi vjerskog ekstremizma, piše The New York Times.
Njegovo je preobraženje dio većeg sukoba koji je u posljednje tri godine uznemirio talibane.
U njihovom je središtu talibanski emir i šef države Sheikh Haibatulah Akhundzada, tvrdokorni klerik zbog čijeg je kršenja prava žena Avganistan izolovan na globalnog sceni.
Otkako je on preuzeo gotovo potpunu kontrolu nad politikom u zemlji, Hakni se pojavio kao njegov izazivač.
Privatno je lobirao za to da se djevojčicama omogući povratak u škole i nakon šestog razreda i da žene nastave raditi u vladinim kancelarijama.
Išao je na diplomatske turneje i vodio razgovore, izgradio odnose s nekim bivšim neprijateljima u Evropi, s islamskim zemljama, ali i Rusijom i Kinom.
Ranije ove godine dao je intervju za The New York Times, rekavši da je 20 godina borbenog džihada Avganistan dovelo do pobjede.
"Sada smo otvorili novo poglavlje pozitivnog angažmana sa svijetom, a zatvorili smo poglavlje nasilja i rata", rekao je tada.
Mnoge su zapadne diplomate šokirane njegovim preokretom i pitaju se može li se u to uopšte vjerovati.
Hakani je zapravo enigma: istovremeno je političar i zakleti džihadist, a čak su i datum i mjesto njegova rođenja nejasni. Obećanje povećanja ženskih prava možda se više odnosi na pokušaj privlačenja zapadnih zemalja na svoju stranu dok izaziva šeika Haibatulaha.
Hakani i njegova porodica imaju istoriju upravo takve vrste pristupa: u nekoliko navrata tokom rata sa SAD, tražili su zbližavanje s SAD, no američki su ih lideri uglavnom odbijali.
Neke diplomate sada smatraju da su njegovi pokušaji dijaloga bili propuštene prilike te da bi sada odbijanje saradnje s njim bio pogrešan korak.
Neki ga sada vide kao potencijalnu snagu za promjenu koja bi jednog dana mogla redefinisati život pod talibanskom vlašću i odnose Avganistana sa svijetom.
Tokom intervjua za The New York Times, Hakani je govorio o svojoj ambiciji za Avganistan: konačno ga osloboditi od nasilja i rata. To je teško zamislivo za zemlju koju su tokom proteklog vijeka mučili državni udari, građanski rat i invazija dviju velikih sila, a još je teže zamislivo s obzirom na to da dolazi od čovjeka odgovornog za stotine, možda i hiljade smrti tokom rata Avganistana i SAD-a.
Hakani je rođen u vrijeme sovjetske invazije na Avganistan, 1979. godine, a njegov je otac Jalaludin Hakani bio istaknuti komandant mudžahedina — avganistanskih pobunjenika koji vode sveti rat protiv sovjetskih snaga. Podsticao je bliske veze s CIA-om, koja mu je poslala stotine hiljada dolara u gotovini i oružju.
Također se zbližio s Osamom bin Ladenom, koji će nastaviti s osnivanjem Alkaide uz podršku Hakanija.
Sve to vrijeme je pripremao sina za preuzimanje te raštrkane džihadističke mreže koju je stvorio. Čak i dok je bio dijete, zvali su ga ‘khalifa‘, što je u islamu titula koja se odnosi na nasljednika ili vođu. Otac je za njega i braću unajmio privatne učitelje koji su ih podučavali o globalnoj politici, što je rijetkost za budućeg talibanskog vođu.
Kada je SAD napao Avganistan 2001. godine, Hakani je bio u ranim dvadesetima.
"Bili smo mladi i puni energije. Bili smo fizički i psihički spremni za borbu", rekao je.
Talibanski je režim brzo pao, a do 2006. se pokret pregrupisao. Hakani je ubrzo počeo nadgledati vojne strategije talibana širom zemlje.
Borci pod njegovom direktnom komandom izrasli su u jedan od najotpornijih i najsposobnijih krakova talibanske pobune.
Samoubilačke napade je prihvatio na način kao niko do tada pa su se budući bombaši hrlili pridružiti njegovom pokretu.
Njegovi su borci izveli najsmrtonosnije samoubilačke napade u tom ratu, poput onog 2017. u kojem je ubijeno više od 150 ljudi, većinom civila. To je podstaknulo SAD da 2012. godine njegovu mrežu proglasi stranom terorističkom organizacijom.
Američke su ga snage bezuspješno hvatale, a on je ponekad i 10 puta tokom noći mijenjao lokacije. Rekao je da nikada nije koristio isti automobil ili istog tjelohranitelja dva puta, sve kako bi nadmudrio američke snage.
"Molim vas da pitate naše neprijatelje kako me nisu mogli ubiti ili uhapsiti sa svom opremom koju su imali".
Istakauo je da je osjetio veliku sreću kada su ga američki funkcioneri stavili na svoju crnu listu. Smatrao je to dokazom da su njegovi napori na bojnom polju bili vrlo učinkoviti.
Haibatullah se nakon preuzimanja vlasti prije tri godine postavio kao jedini donosilac odluka o svim značajnim politikama i imenovanjima u vladi Avganistana. Nastavio je s učvršćivanjem najstrožih svjetskih ograničenja za žene i djevojčice, mjera s kojima se većina uticajnih talibanskih vođa ne slaže. Hakani i drugi pragmatičari su apelovali na njega da ublaži najrestriktivniju politiku.
Prošle je godine u svom govoru Hakani rekao da talibansko vodstvo "monopolizuje moć" i "povređuje ugled" vlade. Takvi javni prigovori kršili su talibanski centralni kodeks: potpunu lojalnost vrhovnom vođi. Haibatulah je odgovorio: preraspodijelio je bataljone boraca, a pragmatičare na ključnim pozicijama je zamijenio svojim saveznicima. Ubrzo su mnogi koji su mu se odupirali počeli misliti da je to neizvedivo.
Hakani je negirao bilo kakav raskol u vladi, no ostao je među rijetkim koji i dalje izazivaju dominaciju Haibatulaha.
Trenutno nijedna druga nacija službeno ne priznaje talibansku vladu, a njegova je vizija da ti čelnici budu igrači na međunarodnoj sceni.
Izgradio je čvrste radne odnose s liderima Ujedinjenih naroda i evropskim zemljama, dao je zeleno svjetlo za kineska ulaganja i razvio veze s Rusijom. Predstavljanjem kao pouzdan i praktičan partner uspio je uzdrmati sliku sebe kao terorističkog mozga i zakletog neprijatelja SAD.
Talibanski klerici pak na odnose sa zapadnim zemljama gledaju kao na izdaju islamskih vrijednosti, a potencijalno i afganistanskog suvereniteta.
Hakani je u razgovorima sa zapadnim diplomatima pokušao uticati na pitanje na koje ima uticaja: globalni terorizam. Obećao je obuzdati prijetnju od Islamske države i Alkaide.
Hakani je u razgovoru s novinarom New York Timesa istakao da ‘u Avganistanu nema terorističkih grupa, rekavši da Islamski emirat kontroliše svaki kutak zemlje‘.
Bivši koordinator promatračke grupe Ujedinjenih naroda za Islamsku državu, Alkaidu i talibane, Hans-Jakob Šhindler, rekao je da je opasno raditi s Haknijem.
"Ne znate na kojoj će strani Hakanijevi stati onoga dana kada budete imali posla s njima - na vašu ili njihovu vlastitu stranu, ili na stranu međunarodnih terorista", rekao je.
Ipak, čak i tokom rata, Hakanijevi su pokazali otvorenost za angažman sa Sjedinjenim Državama koji je bio širi nego što se do sada javno znalo. Godinama je porodica bila uključena u tajne razgovore s američkim liderima tražeći detant, rekli su bivši lideri i drugi koji su upoznati s interakcijama.
Hakani sada kaže da ih Amerikanci nisu slušali te su im nametnuli odluku o ratu.
"Htjeli smo razgovore, pregovore i pomirenje, ali sve je krenulo u suprotnom smjeru", rekao je.
Na vrhuncu rata 2010. Hakani su još potajno tražili zbližavanje. Oni su neslužbeno razmijenili pisma s američkim liderima u kojima su predlagali načine za ublažavanje neprijateljstava i tražili preko drugih pozadinskih kanala da se sastanu s Amerikancima. Godinu dana kasnije, Hakanijev ujak, Omari, sastao se u Dubaiju s američkim liderima, u pratnji šefa pakistanske obavještajne agencije.
Oko 2015. godine su Hakanijevi prvi put u decenijama nasamo razgovarali s američkim vođama.
Laurel Miller, vršiteljica dužnosti posebne predstavnice State Departmenta za Avganistan i Pakistan, priznala je da se, kako se sukobi razvlače, njihov izvorni razlog često gubi.
Gledajući sada unazad, neki bivši liderirekli su za New York Times da su Sjedinjene Države, žedne osvete nakon najsmrtonosnijeg napada ikada na američkom tlu, izgleda stvorile upravo one neprijatelje koje su nastojale uništiti.
Neki bivši lideri smatraju da bi Hakanijevo djelovanje sada moglo biti nastavak onoga što je njegova porodica dugo tražila: strateško partnerstvo.
U junusu Ujedinjeni narodi privremeno uklonili Hakanija sa svoje crne liste putovanja. Osim odlaska u Abu Dhabi, otputovao je u Meku u Saudijskoj Arabiji kako bi obavio hadž.
SAD se zasad ipak drže podalje jer smatraju da bi ubacivanje u avganistansku politiku bilo kockanje te strahuju od povratka talibana, prenosi Jutarnji list.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.