Udarile su kukavice na jedinog sina u samohrane majke, nedovoljno sazrelog, a još manje zaštićenog.
Iživljavale su se siledžije nad jedva punoljetnim mladićem i ostavile dugoročne posljedice na njegovo zdravlje.
Mislili smo da su ovako svirepi napadi karakteristični isključivo za Bliski istok i Divlji zapad. Mislili i prevarili se.
Niko još zvanično nije saopštio da li je Bogdan Rakić nekom kriv ili dužan, ali sve i da jeste, hladnokrvni nasilnici nisu imali pravo da pravdu uzmu u svoje ruke.
Slučaj "Teslić" brzinom svjetlosti potresao je svaku majku, oca, brata, sestru... Nije u pitanju Tokio, već opština sa manje od 40.000 stanovnika, u kojoj bi svaki mještanin trebalo da zna ko kako diše.
Policija bi trebalo da zna i više od toga. Cijeli slučaj, stoga, mora što prije do detalja biti rasvijetljen.
Dakle, javnost je kivna i očekuje da policija i Tužilaštvo, nakon hapšenja dvojice nasilnika, zadokumentuju i dokažu predmet, a napadače bace na optuženičku klupu.
Nije ovdje riječ o slučajnosti. Radi se o višestrukim povratnicima, momcima sa policijskim dosijeom. U pitanju su mladići koji su opasni za okolinu, koji ulijevaju strah sugrađanima.
Bogdan Rakić zaslužuje da pravda bude zadovoljena. Zaslužuje to i njegova majka, koja danima ne spava, što od sekiracije za sinom, što zbog nepravde koja joj je nanesena.
Telefonski razgovori sa Robertom Glancer, Bogdanovom majkom, još mi odzvanjaju u ušima. Njene riječi, način na koji ih je izgovarala, pokazuju da je riječ o bespomoćnoj, ogorčenoj ženi, shrvanoj bolom, tugom, brigom.
Tražim pravdu. Imena i prezimena monstruma su poznata. To nije dovoljno. Oni moraju biti adekvatno kažnjeni. Istrajaćemo na tome. Djeca moraju biti bezbjedna. Mladost je jedino što nam je ostalo u ovoj opustošenoj državi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
