Kako smo došli do toga da je uloga EU u BiH počela da slabi, a uloga OHR-a ponovo da jača?
Kada je Savezna vlada Njemačke u januaru prošle godine saopštila da će imati svog kandidata za novog visokog predstavnika u BiH, ideja je bila, barem sudeći prema neslužbenim medijskim brifinzima, da ta osoba bude moderator u rješavanju problema, a ne nikako neko ko nameće.
Stvari se, kao što je sada jasno, nisu odvijale na taj način, ali čini se da je za sve što se dešavalo najmanje kriv Kristijan Šmit. Stvari su se zakomplikovale nakon što je propao dogovor između Angele Merkel, bivše njemačke kancelarke, i Vladimira Putina, predsjednika Rusije. Kako su "Nezavisne" pouzdano saznale i o tome izvještavale, nakon telefonskog razgovora Merkelove i Putina u aprilu prošle godine imenovanje Šmita Putinu nije bilo sporno. Naknadno se saznalo da je Rusija uslovila prihvatanje Šmita ograničenjem njegovog mandata i predložila da još neko vrijeme postoji Savjet za implementaciju mira kao privremeno tijelo koje će nadgledati sprovođenje Dejtonskog sporazuma nakon ukidanja OHR-a. Ovaj prijedlog je odbijen, počelo je da se komplikuje u vezi s Ukrajinom, a ljuti Valentin Incko u julu nameće izmjene Krivičnog zakona BiH kako bi se osvetio onima koji su mu deset godina naređivali da sjedi u ćošku i ne radi ništa, a onda mu rekli da ga smjenjuju jer je deset godina sjedio u ćošku i nije radio ništa.
Srpski predstavnici, dijelom zbog nametanja stigme o genocidu, dijelom zbog nepovjerenja prema OHR-u, a dijelom zbog bliskosti s Rusijom, pokreću kampanju osporavanja Šmita kao visokog predstavnika.
Istovremeno, političke partije u Sarajevu bacaju drvlje i kamenje na Delegaciju EU, jer je, uz SAD, "kriva" za postizanje dogovora o izborima u Mostaru (da napadnu SAD nisu se usudili) i zahtijevaju od Šmita da preuzme jaču ulogu u vezi s pregovorima o Izbornom zakonu. Kada je Šmit došao do zaključka da je jedino moguće rješenje za BiH slično rješenju za Mostar, odjednom ni Šmit Sarajevu više nije prihvatljiv.
S obzirom na to da nam ne valjaju ni EU ni OHR, izgleda da će međunarodna zajednica (čitaj SAD) opet raditi na mišiće da pokuša da razriješi bosanski Gordijev čvor.
Da je pameti, domaći lideri bi sjeli za sto i postigli unutrašnji dogovor, iskoristivši ovaj povoljan međunarodni trenutak kada je zapadni Balkan ponovo u fokusu Zapada. To bi bilo jedino racionalno, dugoročno održivo i logično rješenje.
Ali, kao što je poznato, gdje počinje Bosna, prestaje logika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.