Suad Arnautović, za samo malo više od mjesec dana od kada predsjedava Centralnom izbornom komisijom (CIK) BiH, uspio je ovu, poprilično profesionalnu i funkcionalnu instituciju, podijeliti po nacionalnim šavovima.
Umjesto da se bavi izbornim procesom i sprovodi zakon, Arnautović je ušao u sferu politike i nije mu prvi put. Dodvoravajući se isključivo bošnjačkoj javnosti i njihovim političarima, prvenstveno SDA, rekao je ono što u dobroj mjeri i političari izbjegavaju.
Čovjek koji se cijeli život bavi izborima dozvolio je sebi izjave za koje je znao da će izazvati reakciju, ne zato što ih je rekao on lično, već zato što je došla iz usta čovjeka koji predsjedava Centralnom izbornom komisijom BiH, institucijom koja bi, barem javno, trebalo da bude van politike i političkih prepucavanja. U nekoliko navrata, posebno od raspisivanja izbora 4. maja, Arnautović je iznio stavove koji su dugogodišnje želje radikalnijeg dijela SDA, a to je da će CIK odbiti ovjeru kandidatura ako se kaže da te osobe krše Dejton i Ustav.
Ono što zabrinjava, jeste da su se od Arnautovićevih izjava ogradili samo Vanja Bjelica Prutina i Vlado Rogić, ali ne i ostali članovi CIK-a, koji, kao profesionalci, treba da znaju da u CIK-u nema mjesta politici, jer ukoliko se ona udomaći u toj instituciji, poželjećemo se izbora.
Sam Arnautović ima pravo da piše i govori šta hoće. U prethodnom periodu, uglavnom kroz analize, ali i javne nastupe, to je i činio. Zastupao je isključivo unitarističku politiku SDA i bošnjačkog naroda u BiH, međutim kao predsjedavajući Centralne izborne komisije, u kojoj se nalaze i Srbi i Hrvati, trebalo bi da povede računa o svojim javnim nastupima, posebno kada nastupa ispred te institucije. U suprotnom, i CIK će, kao i Predsjedništvo BiH i Savjet ministara i parlament BiH i manje-više sve institucije u kojima politika vodi glavnu riječ, postati institucija bez svrhe i smisla.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.