Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Denis Zvizdić је 20. januara na svom tviter nalogu napisao: "Danas je Ustavni sud BiH prihvatio moju apelaciju i proglasio sintagmu 'zajedničke institucije' neustavnom.
Ovo je historijska odluka, jer je Ustavni sud trajno potvrdio da BiH po svom karakteru nije državna zajednica, već država sa svojim suverenitetom i historijskim kontinuitetom." Nit je bila, niti jeste država, a ni suvereniteta ni kontinuiteta nije imala. BiH je tek u Dejtonu stekla kakvu-takvu državnost i ograničenu funkcionalnost. Sada se i to raspada zahvaljujući sarajevskom političkom, vjerskom, medijskom, NVO i svakom drugom krugu. "Historijska odluka" je donesena od strane sedam sudija nepopunjenog Ustavnog suda BiH (nedostaju dva člana) i opet preglasavanjem. Zašto je uopšte Ustavni sud BiH prihvatio nepotrebnu inat-apelaciju Denisa Zvizdića i donio još jednu odluku koja sve dublje dijeli BiH i gura je ka sve neminovnijem raspadu. U obrazloženju Ustavni sud BiH je naveo da je zakonodavac dodavanjem odrednice "zajedničke" ispred izraza "institucije" promijenio smisao člana III/1. Ustava Bosne i Hercegovine koji propisuje postojanje isključivo "institucija Bosne i Hercegovine". Na taj način zakonodavac je postupio suprotno načelu vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine zato što je osporenom odredbom zakona izmijenio suštinu jasne ustavne odredbe iz člana III Ustava Bosne i Hercegovine. Zvizdić je apelaciju podnio protiv odrednice "zajedničke institucije" u Zakonu o zastavi BiH.
Da li je BiH država?
Koliko se dejtonska Bosna i Hercegovina uopšte može nazvati državom. Tačno je da se na nekoliko mjesta u Opštem okvirnom sporazumu za mir u Bosni i Hercegovini, kako glasi zvaničan naziv onoga što je poznato kao Dejtonski sporazum, pominje BiH kao država. To je samo opšti, govorni pojam, bez sadržine ili određenja ustavnopravne državnosti. Sve države na svijetu u svom ustavnom nazivu imaju i odrednicu šta su po državnom ustrojstvu. Tako imamo republike (npr. Srbija, Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija itd.), federacije (Ruska), konfederacije (Švajcarska), kraljevstva (Velika Britanija), kneževine (Monako), sjedinjene države (SAD). "Bosna i Hercegovina" u svom ustavnom nazivu nema ništa od toga. Ako bismo htjeli da tačno odredimo, najbliže bi to moglo biti - teritorija sa međunarodno priznatim granicama koju čine dva entiteta sa svojim teritorijama u omjeru 49:51 % od teritorije BiH. Naravno to ne može stati u zvaničan naziv "države BiH", jer je ne samo rogobatno, nego i besmisleno. Da bi postala smislenom, dejtonska "Bosna i Hercegovina" je radi opstanka trebala nakon građanskog rata krenuti putem međunacionalnog pomirenja i izgradnje povjerenja, kao zajednički entitet tri naroda i ostalih. A nije. Čijom greškom, krivicom, namjerom?
Entiteti su države mnogo više nego BiH
Po sastavu i strukturi "Bosna i Hercegovina" je zajednica dva entiteta, a entiteti su države koje u svom nazivu imaju i odrednicu svog ustavnopravnog ustrojstva - Srpska je Republika, a bošnjačko-hrvatski entitet je Federacija. Tako da bi se "Bosna i Hercegovina" mogla odrediti kao državna zajednica dva entiteta ili još tačnije zajednica država. Dva entiteta su države, jer u svojoj nadležnosti po svojim ustavima i Ustavu BiH imaju zakonodavne, izvršne i sudske organe, vojsku i policiju, graničnu i carinsku službu, finansije i sve poreze, kao i mnoge druge nadležnosti koje imaju države. To što je nametnutim izmjenama i dopunama entitetskih ustava visoki predstavnik (OHR) oduzeo brojne nadležnosti entitetima ne mijenja ništa u pravnom smislu.
Dva entiteta su Dejtonskim sporazumom prenijela u nadležnost "Bosne i Hercegovine" samo deset nadležnosti tačno nabrojanih u članu III.1. Ustava BiH. Pored toga članom IV.2.a) i članom V.1.a) Ustava BiH data je nadležnost Parlamentarnoj skupštini da reguliše izbor članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine, odnosno članova Predsjedništva BiH. Po Ustavu, BiH nema nikakvu nadležnost za regulisanje izbora nacionalnih delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine, ni za izbor članova Narodne skupštine Republike Srpske, ni članova Parlamenta Federacije BiH i kantona u Federaciji BiH, kao ni za izbor odbornika i načelnika u lokalnim samoupravama, što je sada protivustavno uzurpirano "Izbornim zakonom BiH".
U Ustavu BiH (Aneks IV Dejtonskog sporazuma), država se pominje u kontekstu određivanja zajednice koju čine dva entiteta - Republika Srpska i Federacija BiH. Samo su entiteti subjekti sporazumijevanja kada je u pitanju Aneks IV Dejtonskog sporazuma. Sam Dejtonski sporazum je razrada Ženevskih i Njujorških principa koji su entiteti usaglasili u septembru 1995. godine prije početka mirovnih pregovora u novembru iste godine u Dejtonu. U tim principima na početku stoji: "Bosna i Hercegovina nastaviće svoje legalno postojanje u okviru sadašnjih granica i kontinuiranog međunarodnog priznanja." Nema odrednice "Republika" već samo neodređeno - "Bosna i Hercegovina", a pominjanje granica i međunarodnog priznanja je u funkciji navođenja riješenih pitanja, da ne bi bilo sporenja o granicama i međunarodnom priznanju. U Principima se entiteti pominju 16 (šesnaest puta), a "Bosna i Hercegovina" samo jednom.
Tumačenja pravnih stručnjaka
Cjelokupna struktura brojnih aneksa Dejtonskog sporazuma, apostrofira dva entiteta kao strane koje provode Dejtonski sporazum i kao subjekte sporazumijevanja i izmjenama i dopunama aneksa. Nema "Republike Bosne i Hercegovine" pa ni "Bosne i Hercegovine". To potvrđuje i "Komentar Ustava Bosne i Hercegovine" koji su napisali brojni pravni stručnjaci - sudije Ustavnog suda BiH, osoblje OHR-a, OEBS-a, a izdala njemačka fondacija "Konrad Adenauer", u redakciji Nedima Ademovića i Kristijana Štajnera. Komentarišući mogućnost promjena Ustava BiH, kao subjekte sporazumijevanja o tome, Komentar navodi samo entitete, a ne i "Bosnu i Hercegovinu", kao subjekte koji odlučuju o promjenama Dejtonskog sporazuma. Tako na strani 547. stoji: "posebno je interesantan Sporazum o prenosu nadležnosti u oblasti odbrane. Tekst samog sporazuma je jasno ukazao na to da su se sami entiteti usaglasili da prenesu nadležnost. Činjenica da je predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine potpisao ovaj sporazum (osim predstavnika oba entiteta) eksplicitno indicira da je on potpisao Sporazum u svojstvu svjedoka." Na strani 548. Komentara piše: "Izgleda da je ovaj potpis Republike BiH više vezan za posebne okolnosti koje su prevladavale na terenu u vrijeme pregovora koji su vodili potpisivanju Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini nego za jasnu namjeru da se osigura da Bosna i Hercegovina bude nužno stranka u postupcima potpisivanja budućih sporazuma čija bi pravna osnova bio član III/5.a) Ustava BiH." Prije svakog prenosa nadležnosti, dva entiteta su trebala promijeniti Aneks IV. - Ustav BiH. Ili naknadno, što su bili propali pokušaji ustavnih promjena kao što su bili aprilski i butmirski paket, koji se više i ne pominju.
Po Ustavu BiH za donošenje odluka u Parlamentarnoj skupštini mora postojati najmanje po jedna trećina glasova članova iz svakog entiteta (entitetsko glasanje). U slučaju kada dva člana Predsjedništva BiH preglasaju trećeg člana, onda konačnu odluku donosi entitetski parlament dvotrećinskom većinom, što su srpski članovi Predsjedništva BiH više puta koristili. Tako je odluka Narodne skupštine Republike Srpske više puta poništavala odluke kojima je preglasan srpski član, čime su takve odluke krnjeg Predsjedništva postajale ništave, kao da ih nije ni bilo. Po tome se vidi da država zapravo stanuje u entitetima.
Zašto su institucije na nivou BiH - zajedničke?
"Bosna i Hercegovina" po Ustavu BiH nije izborna jedinica ni za što? Sve se bira u entitetima, pa i "institucije BiH", direktno ili indirektno. Direktno se biraju: poslanici za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine (ne BiH) - 14 iz Republike Srpske i 28 iz Federacije BiH, zatim članovi Predsjedništva (u ovom slučaju BiH) - srpski član u Republici Srpskoj, a bošnjački i hrvatski u Federaciji BiH. Parlamenti entiteta biraju i delegate u Dom naroda Parlamentarne skupštine (ne BiH) - pet srpskih delegata bira Narodna skupština Republike Srpske, a po pet bošnjačkih i hrvatskih delegata bira Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Uz Predsjedništvo BiH, Ustavni sud BiH je drugi Ustavom imenovani organ BiH. Od ukupno devet sudija, dvojicu bira Narodna skupština Republike Srpske, četvoricu bira Predstavnički dom Federacije BiH, a trojicu stranih sudija bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava, što "Bosnu i Hercegovinu" još jednom potvrđuje kao tvorevinu koja nema suverenitet, a ni elementarno dostojanstvo države. Treći ustavni organ BiH je Centralna banka BiH čiji Upravni odbor od pet članova imenuje Predsjedništvo BiH. U ovom slučaju entiteti indirektno biraju organ Centralne banke preko svojih direktno izabranih članova Predsjedništva BiH. Zanimljiv je i način izbora ministara u Savjetu ministara što reguliše član V.4.b) Ustava BiH: "Najviše dvije trećine ministara može biti imenovano s područja Federacije. Predsjedavajući će takođe imenovati zamjenike ministara (koji neće biti iz istog konstitutivnog naroda kao njihovi ministri), koji preuzimaju dužnost nakon što Predstavnički dom da svoju saglasnost." Ovim Ustav BiH potvrđuje BiH kao zajednicu dva entiteta i tri konstitutivna naroda.
Nepostojeće institucije BiH
Na zgradi u Sarajevu, na Marijin dvoru piše: Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. Takva institucija ne postoji u Ustavu BiH, postoji samo "Parlamentarna skupština" - član IV Ustava BiH. Ta "Parlamentarna skupština" je skupština parlamenata dva entiteta koji biraju članove njena dva doma - Predstavničkog doma direktno na opštim izborima, a delegate u Dom naroda indirektno od strane parlamenata entiteta. Da nije skupština parlamenata entiteta, ne bi ni bilo takvog naziva koji vuče na nesmisao – "parlamentarni parlament" ili pleonazam (upotreba suvišnih riječi). Osim neustavnog dodavanja "Bosna i Hercegovina" u navedenom slučaju, postoje i drugi brojni nazivi kojima se neustavno dodaje "Bosna i Hercegovina", kao što su: Savjet ministara, ministarstva u Savjetu ministara (dva ustavna i sedam neustavnih) i naravno isto tako neustavno titulisanje tih ministara - članova Savjeta ministara. Tu spada i neustavni naziv "Oružane snage Bosne i Hercegovine" što je suprotno ustavnom određenju iz Aneksa IV - Ustava BiH po članu V.5. i po članu I.2. Aneksa 1-A Dejtonskog sporazuma - Sporazum o vojnim aspektima mirovnog rješenja. Oba dejtonska aneksa određuju da u Bosni i Hercegovini postoje samo oružane snage dva entiteta sa preciznom i jasnom odredbom koja glasi: "Nijedan entitet ne smije prijetiti ili upotrijebiti silu protiv drugog entiteta, a ni pod kakvim okolnostima oružane snage jednog entiteta ne smiju ulaziti na teritorij drugog entiteta ili boraviti na njemu bez saglasnosti vlade tog drugog entiteta i Predsjedništva Bosne i Hercegovinе." Dakle, nema ustavnih oružanih snaga BiH.
I brojne druge kvazidržavne neustavne agencije, komisije, federalne, kantonalne sarajevske ustanove imaju dodatak koji ne mogu imati u svom nazivu: Elektroprivreda Bosne i Hecegovine, Narodna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine (National Museum of Bosnia and Herzegovina), Istorijski muzej Bosne i Hercegovine, Umjetnička galerije Bosne i Hercegovine, Kinoteka Bosne i Hercegovine. Ima i drugih primjera sa nazivima koji jasno ukazuju da se radi o korištenju odrednice BiH, kao što su BH Pošte, BH Telekom, itd.
Vladavina prava kao obaveza Ustavnog suda
U "Zvizdićevoj odluci" Ustavni sud BiH se poziva na vladavinu prava iz člana I.1. Ustava BiH. Sada bi trebalo po vladavini prava iz naziva brojnih ustanova izbrisati dodatak "Bosna i Hercegovina", jer im po Ustavu BiH ne pripada. Kada se pišu inat-aplikacije, treba li to nastaviti od strane ovlaštenih podnosilaca iz Republike Srpske? Da bi besposleni ustavni sud nastavio da krsti jariće razarajući ono što je preostalo od BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.