Demokratija je kad tri čobanina preglasaju dva akademika, a rezultat je da jedan student pobijedi dva doktora. I tačka.
Platonove riječi da ne vjeruje u demokratiju u kojoj tri čobanina mogu preglasati njega i Sokrata jesu kritika demokratije, ali od antičkih vremena nije osmišljen bolji i pravedniji način da narod izabere vlast.
Zato je novi-stari gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković apsolutni pobjednik proteklih izbora. Što ne znači da su za njega glasali samo "čobani" pod kojima se podrazumijevaju ruralni i neobrazovani birači. Draško je osvojio više od 50.000 glasova, a nazivati toliko ljudi u Banjaluci "čobanima", izvinićete, nije pristojno. Njegova pobjeda je još veća kada se u obzir uzme sve ono i svi oni koje je imao protiv sebe.
A protiv sebe je, bez obzira na to šta neki govorili, imao republičku vlast i njenog prvog čovjeka Milorada Dodika, a on je SNSD i njenog, treba naglasiti, izvrsnog kandidata Nikolu Šobota ostavio daleko u prašini.
Nije imao podršku dojučerašnjih saboraca Jelene Trivić i Nebojše Vukanovića, a natjerao ih je da se poslije objave rezultata sakriju u mišiju rupu. Nije ga podržao ni banjalučki SDS, koji je sam sebe pretvorio u pluskvamperfekt.
Predsjednik SNS-a i premijer Srbije Miloš Vučević došao je na završnu tribinu SNSD-a i stao pored mađarskog šefa diplomatije, a on im je pokazao da antiglobalistička borba u najvećem gradu Srpske neće moći da se bije bez njega.
Na osveštanju temelja budućeg pravoslavnog hrama na Paprikovcu, dan uoči izbora čulo se da je crkva imala problema sa dobijanjem građevinske dozvole, što je bila prilično nesuptilna kritika lokalne vlasti i suptilna poruka kome bi trebalo dati glas, ali ni to nije pomoglo kumu temelja Vladi Đajiću.
Javni RTV servis je sramnim prilogom o gradonačelnikovoj savjetnici Miladi Šukalo napravio najsramniji potez u cijeloj kampanji tokom koje je otvoreno bio protiv njega, a on je pomeo njihove "favorite" i našao gospodski način da se pojavi u jutarnjem programu RTRS-a i kaže im sve što misli o njihovom radu i ponašanju.
BN TV je stajanjem na stranu Jelene Trivić u višestruko većoj mjeri nego na stranu Draška Stanivukovića pokazala da je njen uticaj izvan Bijeljine ravan uticaju ATV- a u Banjaluci, a on je bez podrške ijednog tradicionalnog medija dobio podršku 50 odsto birača.
Moguće je da ni sam Stanivuković nije vjerovao da će napraviti takav rezultat, ali ljudi oko njega jesu. U to sam se lično uvjerio, jer sam prihvatio velikodušnu opkladu u kojoj je njegov bliski rođak tvrdio da će Draško imati više glasova nego Šobot i Jelena zajedno. I izgubio sam. Nek' se spremi "My way".
Dakle, Draško Stanivuković je apsolutni pobjednik proteklih izbora. Međutim, nikako se ne može minimizirati izvanredan rezultat SNSD-a i činjenica da je najjača vladajuća stranka osvojila (grado)načelničke funkcije u 47 ili skoro 80 odsto lokalnih zajednica. Kada bi se rezultati ove stranke za odborničke mandate preslikali na Narodnu skupštinu, SNSD bi osvojio najmanje 35 poslaničkih mandata ili više od 40 odsto, što je poslije 18 godina vladavine pravo čudo. Suprotno tvrdnjama pojedinih analitičara da u ovoj kampanji nisu dominirale nacionalne teme, smatram da je izvanredan rezultat SNSD-a proizvod upravo kampanje sa nacionalnim prizvukom veoma dobro artikulisane sa sloganom kojim se biračima slala poruka da će, uprkos svim međunarodnim pritiscima, sankcijama i pravosudno-političkom procesu protiv predsjednika Srpske Milorada Dodika pred Sudom BiH - pobijediti Srpska. Naravno, samo ako pobijedi SNSD. Kada je u pitanju sama Banjaluka, teško da je Dodiku svejedno što kandidat njegove stranke nije pobijedio u trci za gradonačelnika i vjerovatno bi mijenjao pobjedu u deset opština za pobjedu u najvećem gradu Srpske, ali uprkos tome, nema razloga za nezadovoljstvo, pogotovo ne za pretjerano nezadovoljstvo I smjene.
Sa druge strane, opozicija, prije svega SDS, ima ozbiljan razlog za zabrinutost i mora nešto ozbiljno da mijenja u svom pristupu biračima i svojoj politici. Ako opozicija godinama tvrdi da SNSD krade izbore i zbog toga odbije Dodikov prijedlog da zajedno odbace Izborni zakon BiH koji je Kristijan Šmit nametnuo radi "zaštite integriteta izbornog procesa", a Dodik i SNSD onda po tom zakonu odnese pobjedu u 80 odsto lokalnih zajednica, to nikako ne znači da je Šmit legalizovao krađu izbora u režiji SNSD-a, iako će se sigurno čuti i takve nebuloze.
To znači da opozicionari nešto, da ne kažem sve, rade pogrešno i da za devizu "ako te narod ne prati, prati ti narod" očigledno nisu čuli. Za razliku od Draška, koji se Banjaluci uvukao pod kožu (za sad samo Banjaluci) i koga se nećemo kurtalisati narednih 20 godina.
P.S. Što se tiče Bobija i njegovog statusa na ovom mjestu, izbori ništa nisu promijenili.
P.P.S. Sejma konobar je iza sebe ostavio pomoćnike ministara, direktore, izvršne direktore, doktore... Hvala u njegovo ime.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.