Uvaženi gospodine gradonačelniče, poštovani sugrađani, dragi prijatelji,
"To je naraštaj pobunjenih anđela, u onom kratkom trenutku dok još imaju i svu moć i sva prava anđela i plamenu gordost pobunjenika. Ovi sinovi seljaka, trgovaca ili zanatlija iz zabačene bosanske kasabe dobili su od sudbine, bez svoga naročitog napora, otvoren izlaz u svet i veliku iluziju slobode. Sa svojim urođenim kasabalijskim osobinama oni su odlazili u taj svet, birali manje-više sami, prema svojim sklonostima, trenutnim raspoloženjima ili ćudima slučaja, predmet svojih studija, vrstu svojih zabava i krug svojih poznanstava i prijatelja. U većini oni nisu mogli ni umeli da obuhvate i zagrabe mnogo od onoga što su uspevali da vide, ali nije bilo nijednoga koji nije imao osećanje da može da zahvati gde god hoće i da je sve što prigrli njegovo...
Život je stajao pred njima kao objekt, kao poprište za njihova oslobođena čula, za njihova umna ljubopitstva i osećajne podvige, koji nisu poznavali granica. Svi su putevi pred njima, otvoreni, pukli do u beskraj; na većinu od tih puteva neće oni nikad ni nogom stupiti, pa ipak opojna slast života bila je u tome što su mogli... slobodno da biraju koji hoće i smeli da posrću od jednog do drugog. Sve ono što su drugi ljudi, druge rase, u drugim zemljama i vremenima, postigli i stekli u nizu naraštaja, u toku vekovnih napora, po cenu života, ili odricanja i žrtava, većih i skupljih od života, sve je to ležalo pred njima kao slučajno nasledstvo i opasan dar sudbine."
Ovako je o naraštaju onih čijoj uspomeni je posvećen ovaj Park oslobođenja pisao Ivo Andrić u romanu Na Drini ćuprija. Duhovno i idejno i veliki pisac je pripadao toj generaciji.
Njihovo služenje slobodi i spremnost na žrtvu proistekli su iz naše slobodarske tradicije i iz književnosti. Naraštaj mladobosanaca, treba i to naglasiti, bio je koliko oslobodilački i revolucionarni, isto toliko i kulturni. Iako to u našem vremenu izgleda nemogućno, sva velika istorijska kretanja pripremana su i svoja idejna ishodišta imaju u duhu. Gavrilo Princip je u svoj dnevnik zapisao i ove riječi, koje treba da budu spomenute večeras: Knjige su za nas značile život!
Šta je, mimo istorijskih podataka koji nisu nepoznati, značio banjalučki Veleizdajnički proces? Bio je necivilizacijska sudanija slobodarskom duhu jednoga naroda koji nije pristajao na porobljavanje jer je rođen iz slobode, kako je Njegoš u jednom susretu rekao Matiji Banu. Bilo je to suđenje najboljim sinovima jednoga naroda koje je preduzela jedna sunovraćena carevina koja je sudskim procesima, kaznenim ekspedicijama i vješalima širila svoje civilizatorske lažne poslastice. I samo još više kod našeg naroda rasplamsavala žeđ za slobodom.
Podvizi naših predaka žive kroz nas, posredstvom generacija koje dolaze poslije velikih djela, a znače onoliko i onako koliko je živa uspomena na njih. U tome vidim veliku važnost ovoga Parka oslobođenja koji je namirivanje jednog istorijskog duga. Morao bi čovjek biti besprizorno nepošten, zaslijepljen dnevnopolitičkim primitivnim razlozima, a takvih nije nažalost malo ni u našem narodu ni u našem gradu, pa da ne pozdravi zanavljanje zapostavljene spomeničke kulture u Banjaluci, koje u prošlih pola vijeka skoro da nije ni bilo. Nekoliko novoizgrađenih parkova i spomenika u našem gradu, pozitivno mijenja njegovu sliku, na drugačiji način oblikuje njenu kulturnu politiku i duhovni identitet.
Gradovi su gradovi po znamenitim ljudima, krupnim događajima i po njegovanju uspomena na njih. Zato su institucije kulture, parkovi, spomenici stožerni identitetski biljezi jednoga grada. Naš grad ubrzano dobija ono što mu je upadljivo nedostajalo: da se u novom vremenu i drukčijim istorijskim okolnostima, kulturološki utvrdi.
Na ovom mjestu odaje se počast i njeguje uspomena na one koji su prije stotinu godina bili najbolji među nama. A najbolji su uvijek u prvim redovima, kreiraju istoriju, nerijetko postajući njene dobrovoljne žrtve. Na nama je da čuvamo uspomenu na njih, da zaboravu koji je u našoj svijesti uvijek prisutan, suprotstavimo sadržajnu, kreativnu i dejstvenu kulturu pamćenja. Dakle, ne sjećanja, kako uobičavamo reći u našem vremenu, već živog pamćenja.
Utoliko je važno da ovo mjesto tokom godine bude posjećeno, da se na njemu na primjeren način našim sugrađanima i onima koji dolaze u posjetu Banjaluci priča o veličini i značaju "pobunjenih anđela" kojima je posvećen ovaj lijepi park.
Samo će tako ovaj kreativno oplemenjeni prostor zračiti posebnom neprevarljivom snagom i ispunjavati svoju plemenitu misiju.
Na mnogaja ljeta!
Živjeli!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.