Kad mačora nema, miševi kolo vode. Kad Milorad Dodik ode tamo gdje mnogi neopravdano smatraju da nije trebalo da ode - u Rusiju na samit BRIKS-a - miševi u liku bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića i člana Predsjedništva BiH iz reda Hrvata Željka Komšića preglasaju srpskog člana Željku Cvijanović i usvoje tekst koji pretenciozno nazovu Prijedlog zakona o državnoj imovini.
Pošto nema mačora, jer je otišao tamo odakle će donijeti samo povoljne cijene gasa za BiH ili konkretnije za stanovnike Sarajeva, dva miša su stisnula ispod pojasa i povukla potez unaprijed osuđen na propast. Ruku na srce, možda bi oni skupili hrabrosti i usvojili sporni tekst i da mačor nije otišao daleko, ali epilog će na kraju biti isti. Njihov prijedlog će završiti tamo gdje mu je i mjesto - u smeću.
Poenta je da su izazvali buru i visoko podigli tenzije u trenutku kada je "dežurni krivac za sve što se dešava", a koga na ovom mjestu zovemo mačor, daleko od BiH. Drugim riječima, pokazali su da mačor i nije crn kao što ga prikazuju i da problemi u BiH ne bi jednostavno nestali kada bi zatvorili mačora ili, da budem još brutalniji, kada bi ga, pu, pu, daleko bilo - noćas pogodio grom.
Kome i dalje nije jasno, probleme u BiH izaziva trodecenijska frustriranost Sarajeva postojanjem Republike Srpske. Ta frustriranost dalje produkuje stalno i uporno htijenje bošnjačke politike da minimizira i u konačnici ukine Republiku Srpsku, a najkrupniji ili posljednji korak na tom putu je otimanje njene imovine. Pošto je jedini pravni put za to promjena Ustava Republike Srpske i Ustava BiH, a time i Dejtonskog mirovnog sporazum, za šta je neophodna saglasnost Republike Srpske, to znači da Republika Srpska mora da se odrekne svoje imovine da bi bez nje ostala. Znači, nemoguće.
Međutim, problem je što su svi ustavi u BiH i sam Dejtonski mirovni sporazum derogirani previše puta do sada da bi se zaklinjali u njihovu nepovredivost. Za to derogiranje najzaslužniji su šefovi OHR-a i Ustavni sud BiH, koji je najveći generator političkih kriza u ovoj raspolućenoj zemlji ili državi na respiratoru. To ipak ne znači da od zaštite ustava i Dejtona treba odustati, već samo da treba biti spreman na još jedno derogiranje.
Drugim riječima, potez miševa nije veliki problem, jer će ono što su nazvali Prijedlog zakona o državnoj imovini biti odbačeno na kolegijumu Predstavničkog ili Doma naroda Parlamenta BiH ili u konačnici na sjednicama tih domova, jer ni u jednom nema entitetske većine za usvajanje njihovog prijedloga. Treba reći da su neki novinari i političari pokazali zavidno neznanje kritikujući srpskog člana Predsjedništva BiH zato što spornu odluku dvojice miševa nije proglasila destruktivnom po vitalni entitetski interes. Kao prvo, odluka koja je donesena preglasavanjem mora da bude uvrštena kao obavezna tačka na sljedećoj sjednici Predsjedništva BiH i ako ponovo bude usvojena preglasavanjem, tek onda se stiču proceduralni preduslovi za njeno proglašavanje destruktivnom po vitalni interes Republike Srpske i upućivanje u Narodnu skupštinu RS, koja dvotrećinskom podrškom tu odluku poništava.
Pošto je ova sporna odluka usvojena tek u prvom krugu i pošto Predsjedništvo BiH o njoj tek treba da se izjasni na sljedećoj sjednici, to znači da još ne postoje uslovi za pokretanje veta. Dalje, sama materija o kojoj se govori u spornoj odluci u ovom konkretnom slučaju ne spada u korpus stvari za koje je moguće pokretanje veta. Čak i da jeste, postavlja se pitanje da li bi bilo politički pametno prebaciti odgovornost na Narodnu skupštinu, u kojoj bi bez sumnje postojala dvotrećinska većina i tako problem locirati u Republiku Srpsku koja u vezi sa državnom imovinom ne pravi nikakav problem, osim što traži da se poštuje ustav. To je nekima očigledno teško da razumiju, ali šta da radimo. Ko izgubi trećinu glasova u odnosu na prethodni izborni ciklus, taj ima pravo da se ljuti.
Dakle, jedini cilj ovog poteza miševa iz Predsjedništva je da u javni diskurs vrate priču o nepostojećoj državnoj imovini i da perfidno traže od OHR-a da nametne zakon po njihovoj volji. Kako stvari decenijama stoje, jedini način da se to pitanje riješi na obostrano nezadovoljstvo jeste da Kristijan Šmit donese još jednu odluku kojom će derogirati i ustave i Dejton, odnosno da nametne Zakon o državnoj imovini BiH. U tom slučaju, a po uzoru na konačnu arbitražnu odluku za Brčko distrikt, taj zakon bi trebalo da kaže da "imovina na teritoriji svakog entiteta pripada tom entitetu".
Tako bi obje strane imale razloge za nezadovoljstvo. Republika Srpska zato što bi morala da proguta da pitanje imovine više nije ustavna materija, već pitanje zakona na nivou BiH koji je nametnuo samozvani visoki predstavnik, dok bi bošnjačka strana morala da prihvati da je dobila "državni" Zakon o državnoj imovini, ali kojim je imovina i dalje ostala u vlasništvu entiteta, kako je predviđeno ustavom, Dejtonskim mirovnim sporazumom i Sporazumom o sukcesiji imovine bivše SFRJ na koji se potpuno pogrešno pozivaju. Njihovo nezadovoljstvo u tom slučaju bi moglo da ublaži isto ono što nezadovoljstvo u RS jača, a to je otvorena mogućnost da se nekada u budućnosti u parlamentu BiH nađe dovoljno "kupovnih" Srba spremnih da taj zakon promijene na štetu Republike Srpske. Pu, pu, daleko bilo.
Elem, mogućnost da visoki predstavnik na opisani način "riješi" pitanje "državne imovine" jeste hipotetička, pa je u skladu s tim dozvoljeno otići korak dalje i reći da bi bilo posebno veselo kada bi u taj zakon stavio odredbu da "stupa na snagu u trenutku zatvaranja OHR-a". Joj!
P.S. Pitam ja Bobija za imovinu, a on veli: "Daj bože, kćeri, da te beg uzme, al' Cigani se oko kuće motaju."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.