Posljednjih dana u Republici Srpskoj ponovo je aktuelizovana priča o stanju u JP "Šume Republike Srpske", i opet, ko zna koji put u posljednjih petnaestak godina, zaključeno je ono što svi znaju, a to je da stanje nije dobro i da nešto treba mijenjati.
Lopovluk, nepotizam, nemar i javašluk, jednom riječju, politika, uzeli su danak, i sigurno najveće prirodno bogatstvo Republike Srpske danas je devastirano, zapušteno i oronulo, a ko god misli da će smjene i ovo što se dešava posljednjih dana riješiti problem, u velikoj je zabludi.
O kolikom bogatstvu se radi, pokušaćemo objasniti u narednih nekoliko redova.
Ukupna površina šuma i šumskog zemljišta Republike Srpske iznosi 1,2 miliona hektara ili više od 50 odsto od ukupne površine Republike Srpske, a u vlasništvu države je nešto malo više od 980.000 hektara.
Ako se uzme u obzir da u Republici Srpskoj ima oko milion stanovnika (neki kažu daleko manje), dolazimo do podatka da svaki stanovnik "ima" najmanje hektar šume. Prosječna zaliha za sve kategorije šuma u svojini Republike Srpske je oko 250 m3 po hektaru, i ako bismo to pretvorili u novac i sve prodali kao zadnju kategoriju, odnosno ogrevno drvo, dolazimo do toga da svaki stanovnik u Republici Srpskoj, a po sadašnjim cijenama šumarija, može dobiti 22.500 KM.
Kada se pogledaju ovi brojevi, evidentno je da se radi o ogromnom potencijalu i bogatstvu, međutim, kao i mnogo toga, politika je sve uništila, upropastila i opljačkala.
"Šume" propadaju sistemski, duže od deceniju, i njima se niko nije bavio onako kako bi trebalo, pogotovo ne politika, koja je zbog koalicionih dogovora na pozicije direktora imenovala ljude koji svojim moralnim i profesionalnim karakteristikama ne bi smjeli da priđu bilo kakvom bogatstvu, pogotovo ne onom najvećem, nacionalnom.
Parola "politika ispred struke" dovela je do ovoga što imamo danas, a "teatralna" briga pojedinaca i glavnih u "lancu komandovanja" djeluje smiješno, posebno onima koji znaju kako stvari u tom preduzeću funkcionišu i onima koji godinama prate kako ono posluje.
Oni koji bi sada naprasno da urede stanje u JP "Šume Republike Srpske", namjerno zaobilaze privatne izvođače radova u šumarstvu, koji su izvor korupcije i kriminala, i svu odgovornost pokušavaju svaliti na nekoliko ljudi.
Ko daje licence tim izvođačima? Ko im klasira i kroji drvo? Ko kontroliše utovar, sječu i potpisuje otpremnice, samo su neka od pitanja od kojih prvo treba početi. Naravno, sve na kraju aminuju direktori šumskih gazdinstava i Uprava JP, ministar, premijer i Vlada, ali suština je u tome da najvećim nacionalnim resursom upravlja nekolicina privatnika koja je toliko "ojačala" da im nije ništa dati 41 milion maraka za kupovinu nekog zemljišta.
Bez tih izvođača, nažalost, JP ne bi ni postojalo. Zbog takvog odnosa, JP "Šume RS" su u milionskim gubicima, a privatni izvođači multimilioneri koji na stranačkim mitinzima iz prvih redova tapšu svojim podređenima u nadi da će ovakvo stanje potrajati.
Da ne bude zabune, iluzorno i utopistički bi bilo očekivati da politika ne odlučuje o tome, ne postavlja kadrove i na određen način ne upravlja tim sistemom, ali čini se da se situacija "malo" otela kontroli.
Oni koji bolje poznaju kako stvari funkcionišu kažu da je JP u minusu većem od sto miliona maraka i da su u posljednjih najmanje deset godina lažirani podaci i "ispeglani" bilansi.
Pitaju se i zašto niko ne utvrdi zalihe koje se knjiže decenijama, a javna je tajna da ne postoje. Oni koji postave to pitanje odmah se miču iz sistema, raspoređuju na nebitne poslove i referate, i kroz nekoliko mjeseci postaju oni koji dolaze na posao, a ne rade ništa, a takvih je u ovom JP najmanje 2.000. Za početak, možda upravo treba krenuti od tog viška, napraviti plan zbrinjavanja tih ljudi, povećati plate onima koji zaista rade, sijeku, kopčaju, izvlače, tovare, prevoze i slažu pa tek onda razmišljati o reformi i reorganizaciji.
Sjeća li se još iko 2012. godine i pokušaja vlade Aleksandra Džombića da uredi stanje u JP "Šume RS". Tematske sjednice Vlade RS, vanredna zasjedanja Nadzornog odbora i smjene rezultirale su samo hapšenjem Srđana Ljubojevića, bivšeg direktora JP "Šume RS" zbog primanja mita. Ljubojević je kasnije osuđen na godinu dana zatvora i tu je stala sva reforma, a stanje u JP danas je neuporedivo gore, ne zbog raznih "Ljubojevića", već zbog činjenice da privatni izvođači preko politike nacionalno bogatstvo slijevaju u vlastite džepove.
Ako se ne opametimo i istinski ne počnemo sređivati stanje u JP, sljedeća faza je davanje šuma pod koncesiju. Nije još došlo do toga, ali srljamo u tom pravcu!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.