Bogu hvala, prođe i ovih mjesec dana izborne kampanje. Da je bilo prljavština i podmetanja - bilo je, ali da je kampanja bila nešto posebno prljava u odnosu na prethodne - nije. Za mjesec dana niko se neće sjećati ničega posebnog iz kampanje, jer skupo plaćene marketinške agencije nisu pokazale ništa naročito, pogotovo kada je u pitanju kreativni dio i stranački slogani.
U svakom slučaju, za dva dana nas čeka ono što neki nazivaju "praznik demokratije", a što je kod nas gola borba za benefite i privilegije. Grijeh na moju dušu zbog nekolicine kandidata za odbornike na ovogodišnjim izborima čiji ulazak u politički ring (pouzdano znam) nije motivisan nikakvim ličnim interesima, već radom za opšte dobro i iskrenom željom za promjenama, ali izbori su odavno postali puko i isključivo poprište borbe za moć i privilegije koje sa sobom donosi blizina budžeta.
A zašto je tako i zašto se kaže da je gram vlasti slađi od kilograma zlata opisuje sljedeća crtica iz života načelnika jedne male opštine sa istoka Srpske ili, pobliže, sa Romanije, da ne kažem ispod Trebevića.
Načelnik koga nećemo imenovati odveo je delegaciju u Austriju u jednu bratsku opštinu. Nakon prijema u opštini i pratećih protokolarnih stvari, pao je dogovor da njega i članove njegove delegacije austrijski domaćini naveče ugoste u ugostiteljskom objektu u kojem je glavni rekvizit - šipka. Tako je i bilo, nekoliko članova domaćinske delegacije dočekalo je naveče goste sa Romanije i kako to obično biva - jedna po jedna - i alkohol je učinio svoje (navodno je bilo i maligana druge vrste i bijele boje, ali ako i jeste koristili su ih samo domaćini). Pedantni Austrijanci su pod uticajem alkohola i (moguće drugih maligana) prilično izgubili kontrolu i da se neko sjetio da ih upita "Koliki je snijeg na Alpama" vjerovatno bi počeli da salutiraju odgovor na to pitanje. Međutim, gosti sa Romanije ne da nisu zaostajali za njima, već su s kravatama vezanim preko čela, umjesto oko vrata, odavno počeli da traže "Vozi me na Pale preko ledina" i sličan repertoar, urlajući pri tome i polivajući se besplatnim viskijem.
Dva načelnika za to vrijeme su ipak držala nivo, pijuckajući polako i gledajući šta rade njihovi saradnici. U jednom trenutku Austrijanac je, vjerovatno znajući da njegovi vole i da šmrknu, a gledajući da su se članovi gostujuće delegacije raspojasali više nego domaćini, u čudu upitao kolegu sa Romanije: "Čovječe, na čemu su ovi tvoji?"
"Na budžetu", krajnje prostodušno i kao iz topa je odgovorio naš načelnik.
U taj njegov odgovor stalo je otprilike sve što treba znati o izborima i onima koji se bore za vaše glasove i svoje budžetske privilegije. Nažalost, nije nikakva novost reći da se ogromna većina kandidata bori samo za privilegije i da su im brige običnih građana zadnja rupa na svirali, ali ne treba prestati ponavljati da je sve to naopako. A kad je sve naopako, što kaže veliki Milo Lompar, dno je na površini.
Na zdravlje vam "praznik demokratije" (pih!).
P.S. Pred jedne od dosadašnjih izbora na prigodan način sam iskoristio citat italijanskog književnika Tomasija di Lampeduze, koji kaže: "Sve se mora promijeniti da bi sve ostalo isto". Bobi kaže da mu je jasno šta sam htio da kažem, al' čisto sumnjam.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.