Kad god iskrsne bilo koje važno pitanje koje se tiče odnosa u BiH, političko Sarajevo potegne i kontinuitet. Vele da sadašnja "Bosna i Hercegovina", stvorena u Dejtonu voljom velikih sila i potpisima strana u građanskom ratu u BiH, ima kontinuitet. Neki idu do Kulina bana i njegove povelje dubrovačkim trgovcima, izostavljajući njen početak i kraj koji povelju označavaju hrišćanskom, pa i pravoslavnom ("U ime Oca i Sina i Svetoga Duha…. Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje"), a drugi samo do "Republike BiH".
Tako sve bošnjačke političke stranke butum i đuture, u svojoj skorašnjoj "zajedničkoj izjavi o državnoj imovini BiH" potežu da "neupitni kontinuitet između Republike Bosne i Hercegovine i današnje države Bosne i Hercegovine nedvosmisleno upućuje na zaključak da je državi Bosni i Hercegovini, prema Sporazumu o sukcesiji, data državna imovina navedena u tom Sporazumu, odnosno da je Bosna i Hercegovina titular te imovine". To im dođe krunski dokaz da su "neupitno" i "nedvosmisleno" u pravu. A nisu, jer nisu čitali Dejtonski sporazum, a da jesu, znali bi.
U članu 1.1. Aneksa 4. - Ustava Bosne i Hercegovine, pod nazivom "Kontinuitet" piše: "Republika Bosna i Hercegovina čije će službeno ime od sada biti 'Bosna i Hercegovina' nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom zakonu kao država sa unutrašnjim sistemom izmijenjenim kako je ovdje predviđeno, te u okviru sadašnjih međunarodno priznatih granica. Ona ostaje članica Ujedinjenih nacija, te može kao Bosna i Hercegovina zadržati ili zatražiti članstvo u organizacijama u okviru sistema Ujedinjenih nacija i drugim međunarodnim organizacijama." Ovakva ustavna odredba ne navodi da je "Republika Bosna i Hercegovina" uopšte i bila "međunarodno priznata država". Sav njen kontinuitet po dejtonskom Ustavu BiH svodi se isključivo na tri ograničene tačke kontinuiteta: 1) ime "Bosna i Hercegovina", 2) međunarodno priznate granice i 3) članstvo u Ujedinjenim nacijama.
Po Ustavu Bosne i Hercegovine, ne postoji nikakav ustavnopravni kontinuitet "Republike Bosne i Hercegovine", ni unutrašnji, ni spoljašnji. Naprotiv, postoji jasan ustavnopravni diskontinuitet. To tvrde i bošnjački pravnici, pa i profesor ustavnog prava Kasim Trnka. Tako je propisano i Aneksom 2. Ustava Bosne i Hercegovine, koji je njegov sastavni dio i koji ima naziv: "Prelazne odredbe". Tačkom 2. Prelaznih odredbi pod nazivom "Kontinuitet zakona" regulisano je da "svi zakoni, propisi, sudska pravila o postupku koji budu na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine kad Ustav stupi na snagu, ostaju na snazi u mjeri u kojoj se ne kose sa Ustavom, sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije". Dakle, nisu važeći "zakoni, propisi, sudska pravila o postupku Republike Bosne i Hercegovine", već svi "zakoni, propisi, sudska pravila o postupku koji budu na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine kad Ustav stupi na snagu". U vrijeme zaključenja Dejtonskog sporazuma 21. novembra/14. decembra 1995. godine, na teritoriji Bosne i Hercegovine na snazi su bili zakoni, propisi, sudska pravila o postupku Republike Srpske, Hrvatske Republike Herceg-Bosne i ostatka teritorije pod kontrolom bošnjačkih vojnih snaga koji su sebe nazivali "Republika BiH".
Ne postoji ni spoljašnji kontinuitet "Republike Bosne i Hercegovine" sa dejtonskom "Bosnom i Hercegovinom". Tačkom 5. Prelaznih odredbi Aneksa 2. pod nazivom "Sporazumi" regulisano je da "svi sporazumi koje je Republika Bosna i Hercegovina ratifikovala između 1. januara 1992. godine i stupanja na snagu ovog Ustava će se predočiti članovima Predsjedništva u roku od 15 dana nakon preuzimanja dužnosti; svaki takav sporazum koji ne bude predočen će biti poništen. U roku od šest mjeseci nakon što je Parlamentarna skupština prvi put sazvana, na zahtjev bilo kojeg člana Predsjedništva, Parlamentarna skupština će razmotriti hoće li otkazati još koji takav sporazum". Iz ovoga jasno proizilazi da je "Republika Bosna i Hercegovina" u međunarodnim odnosima bila tek papirnata država, jer svi sporazumi koje je zaključivala, pa čak i ratifikovala "Republika Bosna i Hercegovina", ne mogu ostati na snazi, ni biti važeći. Takva "država" bez teritorije, vlasti i stanovništva, nije ni mogla imati nikakav ni stvarni, ni pravni kontinuitet sa "Bosnom i Hercegovinom" stvorenom Dejtonskim sporazumom.
Na kraju i jedna zanimljivost. Koliko je "Republika Bosna i Hercegovina" bila nepostojeća i bez ikakvog unutrašnjeg pravnog kontinuiteta sa dejtonskom BiH, ponajbolje ilustruje tragikomična "Odluka Ustavnog suda Republike Bosne i Hercegovine" broj 47/92 od 8. oktobra 1992. u kojoj piše: "Ustavni sud Bosne i Hercegovine na osnovu člana 387. stav 1. tačka 3. Ustava Republike Bosne i Hercegovine i člana 72. tačka 3. Poslovnika Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni list SRBiH" broj 1/92 i "Službeni list RBiH" broj 8/92), na sjednici održanoj 8.10.1992. godine, donio je Odluku kojom poništava:
1. Deklaracija o proglašenju Republike srpskog naroda u Bosni i Hercegovini od 9. januara 1992. godine;
2. Ustav Srpske Republike Bosne i Hercegovine od 28. februara 1992. godine i njegove promjene od 11. avgusta i 1. septembra 1992. godine;
3. Opšti akti doneseni na osnovu akata navedenih u prethodnim tačkama.
Ništavost ove odluke Ustavnog suda "Republike BiH" sve dokazuje, jer da postoji unutrašnji pravni kontinuitet "Republike BiH", onda ne bi "poništena" Republika Srpska bila strana i pregovarač u svim mirovnim inicijativama tokom građanskog rata od 1992. do 1995. godine, ni potpisnik Ženevskih i Njujorških principa, ni potpisnik svih 11 aneksa Dejtonskog sporazuma. Ustav Republike Srpske "poništen" odlukom Ustavnog suda Republike BiH, i danas je na snazi, kao i svi akti koje je Narodna skupština Republike Srpske donosila tokom i poslije rata na osnovu tog Ustava.
Bosna i Hercegovina je tek u Dejtonu sastavljena i to od dva entiteta (i Brčko distrikta kao kondominijuma (suvlasništva) dva entiteta), a nema "Republike BiH". U Dejtonu nisu ustanovljavani entiteti, jer su oni postojali ne samo kao faktičko stanje, već i kao politička i pravna činjenica, priznata od međunarodne zajednice. Nije postojala "Bosna i Hercegovina", pa je tek u Dejtonu ustanovljena kao država koju sastavljaju entiteti putem međunarodnog sporazuma. Time je potvrđen legitimitet i legalitet oba entiteta i nestanak "Republike Bosne i Hercegovine". Ostala je samo "Bosna i Hercegovina" da živi nazor i nahero kao geografski pojam sa međunarodno priznatim granicama, do skorog raspada na tri dijela da bi kako-tako o(p)stala. Skoro trideset godina pokazuje da drugačije ne može.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.