Na mjesečnom nivou na preglede nam dolazi oko 150 žena, a u oktobru 200 i više njih, što je značajan rast.
Oko 30 do 40 odsto pacijentkinja se "probudi" u ovom mjesecu, jedna drugu motivišu, brojne su aktivnosti na društvenim mrežama, i to je jedini razlog većeg broja pacijentkinja koje pregledamo, rekla je u intervjuu za "Nezavisne novine" dr Danijela Milekić, specijalista radiologije iz Dijagnostičkog centra "Lenus" u Banjaluci, povodom oktobra, Međunarodnog mjeseca borbe protiv karcinoma dojke.
NN: Kakva je situacija kada su u pitanju žene oboljele od karcinoma dojke, da li se povećava broj oboljelih? Kako je to u svijetu?
MILEKIĆ: U 2020. godini, prema zvaničnom izvještaju Međunarodne agencije za istraživanje karcinoma dojke, registrovano je više od 2,26 miliona slučajeva žena oboljelih od raka dojke. U 2022. godini po novoj statistici, postoji porast na više od 2,31 miliona novih slučajeva. Ono što je važno, koliko god da je povećana incidenca javljanja karcinoma, toliko nam je mortalitet nešto manji nego što je bio ranije, što je ohrabrujući podatak, jer ipak otkrijemo veći broj slučajeva u najranijoj fazi bolesti.
NN: Iz nekih bolnica u Srpskoj kažu da im sve češće dolaze mlađe žene koje su oboljele od karcinoma dojke i to već u tridesetim godinama. Da li ste i Vi imali takvih slučajeva te šta može biti uzrok tome?
MILEKIĆ: Generalno, povećan je broj mlađih žena koje su oboljele od karcinoma dojke. Iako, statistički, rak dojke najčešće zahvata žene nakon pedesete godine, u posljednje vrijeme mnogo češće vidimo mlađe pacijentkinje. Ono što je problem kod mlađih žena, što možemo pretpostaviti da je razlog, jeste to što se povećava broj žena koje kasno rađaju, pa imamo prvorotkinje sa 35 i 40 godina, a kasni porod predstavlja jedan od rizikofaktora za razvoj karcinoma dojke. Druga stvar, koja je vjerovatno razlog tog povećanja, jeste to što one koje kasno rode, ne doje, ili sve manje ili kraće doje, a znamo da je dojenje jedan od zaštitnih faktora. Problem kod mlađih pacijentkinja je to što se histološki tipovi tumora razlikuju od onih kod pacijentkinja u starijoj životnoj dobi, hormonski startus je nepovoljan, pa imamo mnogo agresivnije forme tumora, koje slabije reaguju na terapiju. Ipak, kod nas je statistika dosta stabilna, i na godišnjem nivou imamo oko 600 novootkrivenih slučajeva.
NN: Kada se može javiti karcinom dojke te šta sve može biti uzrok nastanka ove bolesti?
MILEKIĆ: I dalje dominira starija populacija, to su najčešće žene starije od 50 godina. Zatim pol. Žene češće obolijevaju od muškaraca, i to u čak 99 odsto slučajeva. Sljedeći rizikofaktor je sastav dojki, povećana gustina ili žljezdane dojke, kakve su dojke kod mladih žena. Poznati rizikofaktor su genetske mutacije, i znamo da se tu radi o mutaciji BRCA1 i BRCA2 gena. Ukoliko je neko u porodici imao karcinom dojke po ženskoj liniji, baka, tetka, majka, sestra, to takođe predstavlja jedan od rizikofaktora i takve pacijentkinje pratimo sa posebnom pažnjom. Zatim imamo izloženost radijacionoj terapiji, a naročito ako su pacijentkinje imale zračenje u regiji grudnog koša, na primjer, ako su u mladosti imale neki oblik karcinoma, koji je bilo potrebno zračiti. Prekomjerna upotreba alkohola kod žena je jedan od rizikofaktora. Takođe, dugotrajna upotreba hormonske terapije na bazi estrogena, a naročito kod mladih žena kao kontracepcija, ili u menopauzi kao supstituciona terapija. Naučna istraživanja su dokazala da upotreba hormonske terapije duže od pet godina povećava rizik od razvoja karcinoma dojke.
NN: Često čujemo, bitno je da se karcinom otkrije na vrijeme, šta to znači te kolika je vjerovatnoća izlječenja u tom slučaju?
MILEKIĆ: Mi stalno apelujemo da nam žene dolaze na redovne preglede, čak i kad ih ništa ne boli. Dojka je nijema, a kad se jave tegobe, tada je bolest već uznapredovala. Zato stalno pozivamo žene da idu na redovne skrining preglede, jer ako moramo da otkrijemo karcionom dojke onda je najbolje da ga otkrijemo u najranijoj fazi, kada nemamo simptome bolesti i kada promjena nije palpabilna. Najraniji znaci karcinoma dojke su najčešće mikrokalcifikacije, koje se otkrivaju mamografski. Mnoge pacijentkinje imaju problem sa mamografijom, ne žele da je rade, zato što boli, neugodna je, zrači, ali mamografija je nezamjenjiva kada je u pitanju rano otkrivanje raka dojke. Mi možemo uraditi ultrazvuk i dobiti uredan nalaz, ali to ne isključuje da je uredna mamografija. Te dvije metode su komplemetarne i nadopunjuju jedna drugu. Međutim, nama se pacijentice najčešće javljaju kada je bolest uznapredovala sa prisutnim širenjem u limfne čvorove, i u toj fazi nam je liječenje manje efikasno i terapijski odgovori mnogo manji.
NN: U skladu s tim, koliko često treba ići na ultrazvučni pregled i mamografiju?
MILEKIĆ: Ultrazvučni pregled preporučuje se svim žena starijim od 30 godina jednom godišnje, do napunjene 40 godine, kada uključujemo baznu mamografiju. Mamografiju radimo nakon 40 godine, i to jednom u dvije godine, pod uslovom da su svake godine ultrazvučni pregledi u redu. Ukoliko je žena genetski opterećena, ako ima pozitivnu porodičnu anamnezu ili ukoliko je genetskim testiranjem dokazana mutacija BRCA1 i BRCA2 gen, onda te pacijentkinje kontrolišemo mnogo češće, pa jednom u pola godine radimo ultrazvuk, a jednom godišnje magnet dojke i mamografiju jednom u dvije godine.
NN: Koji su najbolji načini prevencije, te zašto je bitan samopregled?
MILEKIĆ: To je vrlo bitno, jer kad imamo uredan ultrazvučni pregled dojke, naredna redovna kontrola koju preporučujemo kod asimptomatskih žena je za godinu dana. Niko ne može da pretpostavi šta će se desiti u tom periodu, ali mi uvijek savjetujemo ženama da se u međuvremenu pregledaju i, ako slučajno osjete kvržicu ili primijete nepravilnosti na koži, iscjedak na bradavici te bilo koji simptom ili znak koji do sada nisu imale, da nam se odmah jave. Pacijentkinje uvijek pitam da li se pregledaju, izdvojim vrijeme da ih obučim kako se to radi te kada je najbolje vrijeme da to rade. Dojke su jako osjetljive na hormonsku stimulaciju, a pred ciklus i u toku menstruacionog ciklusa su jako napete, bolne, mnogobrojne kvržice se mogu osjetiti pod prstima, tako da to nije dobar period za samopregled. Najbolji period za samopregled grudi je između petog i desetog dana ciklusa, kada su dojke najmanje osjetljive, i žena može vrlo lako da zapazi te nepravilnosti. Uvijek im savjetujem da to rade tokom tuširanja, kada je dojka glatka i daleko lakše mogu uočiti nepravilnosti.
Samopregled dojki je potrebno raditi jednom mjesečno.
Ovo je mjesec borbe protiv karcinoma dojke, ali o tome treba da se priča tokom cijele godine, 365 dana, a ne samo u oktobru. Tada svi mi mnogo pričamo o tome, podižemo svijest, motivišemo žene na pregled jer je važno da znamo da karcinom dojke ne bira pol, vrijeme niti godine, da je vrlo agresivna i opasna bolest ukoliko se ne otkrije na vrijeme. Ako se otkrije na vrijeme, imamo veće šanse za izlječenjem.
NN: Da li kod vas češće na pregled dolaze žene iz urbanih ili ruralnih sredina?
MILEKIĆ: Pored toga što se ne pregledamo, što imamo strah od dolaska na pregled dojki, što imamo strah od mamografije, podjednako veliki problem je manja i veća sredina. U većoj sredini se više priča o tome, jedna drugu motivišemo, te žene znaju gdje treba da dođu, kome da se jave, kada da se pregledaju. Ogroman problem nam predstavljaju manje sredine, razuđenije, gdje pacijentkinje ne znaju da trebaju pregledati dojke i ne znaju kome da se jave. Tako da svakakao da nam to dodatno otežava i značajno utiče na broj pregledanih žena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.