Istorijsko-dokumentarni film "Svjedok" nagrađivanog autora Denisa Bojića, koji govori o stradanju srpskog naroda krajem 20. vijeka i radu i životu pokojnog doktora, patologa Zorana Stankovića, svoju premijeru imaće 3. jula u banjalučkom kinu "Palas" u 17 časova.
Kako Bojić kaže za "Nezavisne novine", preduslov za nastanak ovog filma bilo je upravo njegovo poznanstvo sa doktorom Stankovićem, za koga kaže da je svoje ime ispisao slavnim slovima srpske istorije i zaokružio evidenciju srpskog stradanja u jednom vijeku.
Bojić u pisanom intervjuu za "Nezavisne" ističe da je svaka premijera trenutak istine koji pokazuje šta ste u stvari radili i jeste li spremni na sud javnosti.
Dodao je da je rad na filmu za sve uključene bio lični i profesionalni izazov, posebno jer je u filmu učestvovalo više od 8.000 ljudi koji nisu bili plaćeni statisti, već članovi porodica poginulih i nestalih civila i vojnika, te stanovnika mjesta u kojima su izvršeni zločini nad srpskim narodom.
NN: Vi potpisujete scenario i režiju u istorijsko-dokumentarnom filmu "Svjedok", koji govori o stradanju srpskog naroda tokom ratnih dešavanja devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije, a koji je rađen u produkciji RTRS. Kada je počelo snimanje i koliko je dugo trajalo?
BOJIĆ: Rad na filmu ili bolje rečeno misiji koja podrazumijeva objedinjavanje srpskog stradanja kroz rad prof. dr Zorana Stankovića može se podijeliti u dvije faze. Sama produkcija filma trajala je tri godine, ali njoj je prethodila faza pripreme i razvijanja ideje samog filma koja je trajala od 2015. godine i mog prvog susreta sa doktorom Stankovićem. Ovaj kontinuitet predanosti ideji u stvari pokazuje koliko je napora, volje, ljubavi i želje bilo potrebno u svim ovim godinama. Ujedno, ovo je prilika da prije svega kao čovjek zahvalim svim učesnicima filma, svim pojedincima i institucijama koje su pomogle realizaciju, te ekipi filma koja je kroz sve ove godine prevazišla ono što smo mislili da je granica posvećenosti.
NN: Premijera je zakazana za 3. jul u banjalučkom kinu "Palas". Sa kakvim Vi emocijama iščekujete ovu premijeru, kao i kako biste opisali sam proces rada na filmu?
BOJIĆ: Premijera svakog filma je jedan katarzični trenutak za režisera, trenutak istine koji pokazuje šta ste u stvari radili i jeste li spremni na sud javnosti. Ukoliko na svoja leđa preuzmete teret nacionalne istorije u svom najkrvavijem obliku, odgovornost je opipljiva, sveprisutna. Jer film "Svjedok" nije samo film, on je po svim vektorima testament srpskog naroda, ispisan krvotok ratne brutalnosti koji u sebi nosi sve fragmente ratnog užasa. To je mapa srpske tuge i bola i samim tim iščekivanje emotivnog i misaonog odjeka javnosti, ali prvenstveno svih ljudi koji su učestvovali u filmu i koji su smogli snage da ispričaju svoje tragične sudbine rađa snažnu emociju. Rad na filmu bio je za sve nas lični i profesionalni izazov uzimajući u obzir da je u filmu učestvovalo više od 8.000 ljudi koji nisu bili plaćeni statisti, već članovi porodica poginulih i nestalih civila i vojnika, te stanovnika mjesta u kojima su izvršeni zločini nad srpskim narodom.
NN: Znamo da je film "Svjedok" prvobitno zamišljen i baziran na dokumentaciji i svjedočanstvima specijaliste sudske medicine iz Beograda prof. dr Zorana Stankovića, koji je, nažalost, preminuo neposredno pred početak snimanja filma. Kakve je to promjene donijelo na snimanje i proces nastanka filma?
BOJIĆ: Preduslov za nastanak ovog filma bilo je moje poznanstvo sa profesorom Stankovićem, sa kojim sam se upoznao 2015. godine na premijeri mog filma "Djeca", filma koji tematizuje život roditelja koji su izgubili po troje djece tokom ratnih dešavanja. Emocija i iskrenost koju je prepoznao u filmu koji se bavi najtežom mogućom ljudskom temom definisala je naš odnos koji se prvenstveno bazirao na ogromnom povjerenju. Svako ko je poznavao doktora Stankovića zna da to povjerenje nije bilo lako zadobiti. Od tada pa sve do njegovog odlaska razvijala se ideja o tome kako da njegovo svjedočanstvo o stradanju Srba uobličimo u filmsku formu. Nažalost, doktor Stanković je preminuo deset dana prije početka snimanja filma. Uz podršku njegove porodice nastavili smo sa radom na filmu, koji je postao pomenuta misija. U prvobitnom planu snimanja bilo je predviđeno da doktor Stanković ponovo prođe prostorima na kojima je radio ekshumacije. Nakon njegove smrti odlučili smo da sve ljude kojima je pomogao u ratu dovedemo u Beograd, na njegovo grobno mjesto. Jednostavno, krug je morao biti zatvoren. Osjećaj ideje da radimo nešto toliko važno za srpski narod u cjelini u stvari je ujedinio sve ljude koji su željeli dati svoj doprinos ovom nacionalnom djelu.
NN: Kako ste Vi doživljavali doktora Stankovića prije snimanja, a kakav osjećaj u Vama sada budi ime Zorana Stankovića?
BOJIĆ: Ime doktora Stankovića ispisano je slavnim slovima srpske istorije. Zajedno sa Arčibaldom Rajsom, Zoran Stanković je zaokružio evidenciju srpskog stradanja u jednom vijeku. Kao čovjek koji prema doktoru Stankoviću gaji najdublje ljudsko poštovanje, osjećam ogroman žal za njegovim biološkim odlaskom, jer je to nenadoknadiv gubitak u svakom smislu te riječi, prvenstveno za njegovu porodicu, a onda za čitav srpski narod. Mislim da će se tek kroz film "Svjedok" vidjeti koga je srpski narod imao i koga je u stvari izgubio. Ko je bio Zoran Stanković najbolje govori citat iz njegovog teksta "Moj razgovor sa mrtvima": "Prikazujući samo delić umiranja našeg naroda u versko-građanskom ratu koji još traje na prostorima bivše SFRJ imam obavezu da svoje duge razgovore sa ubijenim i poginulim u ovom ratu ispričam onima koji to žele da čuju. Na ovaj način govorim i o onima koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem u prošlosti ili sadašnjosti doprineli da se istina o stradanju našeg naroda u proteklom i sadašnjem periodu ne prikaže. Svi mi bismo morali znati da je mnogo veći zločin kada se zločin prećuti nego kada se glasno obznani jer u tom slučaju obaveza svih nas je da se na osnovu prikupljenih dokaza počinioci tih zločina otkriju i kazne bez obzira na nacionalnu i versku pripadnost."
NN: Koje činjenice iz života i rada doktora Stankovića su na Vas ostavile najveći trag? Koliko je Vama lično bilo teško snimati film koji predstavlja svojevrsnu kolektivnu ispovijest srpskog naroda o njegovom stradanju, ali i priču o čovjeku koji se igrom sudbine našao u vihoru ratnih dešavanja?
BOJIĆ: Niz je činjenica koje u svakom čovjeku jednostavno moraju proizvesti najdublje poštovanje prema onome što je doktor Stanković radio. Od njegove besprijekorne biografije, do činjenice da je obdukovao više od 7.500 žrtava u više od 50 masovnih grobnica, do toga da je skoro 15 godina svjedočio kao svjedok ekspert u Haškom tribunalu. Snimanje filma je podrazumijevalo nekoliko paralelnih pravaca odgovornosti. Odgovornosti prema svakoj pojedinačnoj žrtvi, njihovim porodicama, prema životu i radu prof. dr Stankovića, njegovoj porodici, prema istoriji i narodu kojem pripadam. Ali iza te težine uvijek i u svakom trenutku stajala je beskompromisna odlučnost i želja da sve što je bilo, ma kako krvavo i bolno bilo, baš na ovakav, iskren i ogoljen način ostane zapisano u istoriji.
NN: Tokom snimanja filma čuli ste svjedočenja mnogobrojnih žrtava rata, kao i preživjelih članova porodica žrtava rata. Da li je bilo teško pronaći ljude koji su spremni da pričaju na ovu temu i pokažu sve to kroz šta prolaze?
BOJIĆ: Pronaći ljude, nažalost, nije teško jer to su naši sugrađani, prijatelji, komšije. Ali ohrabriti nekoga da pred okom kamere iznese svoja najdublja osjećanja, da trideset godina kasnije zaroni u okean bola iz kojeg u stvari nikada nije ni izašao, za to je potrebno da ste vi kao ličnost mentalno i emotivno izrazito stabilni, vidljivo iskreni i časni jer vaša refleksija plemenite namjere jeste okvir nužan za ovu vrstu odnosa. U filmu "Svjedok" preduslov za ovakav produkcijski poduhvat u kojem je veliki broj ljudi izložio svoju tragediju i sudbinu jeste i činjenica da je ovo bila i svojevrsna zahvalnost i vraćanje duga doktoru Stankoviću, koji je pomagao svim tim ljudima u najtežim trenucima, omogućavajući im da prepoznaju svog člana porodice i da ga sahrane na dostojanstven način.
NN: Koliko su borba porodica žrtava rata i njihova bol i Vama bile podstrek da uđete u ovu priču?
BOJIĆ: Moj podstrek je sveprisutno bolno saznanje o vjekovnom stradanju srpskog naroda koje van matičnog prostora nailazi na zid ćutanja. Unutar tih zidina često ni sami ne vidimo gdje je prolaz. Moja želja je da svaka naša žrtva ne bude samo ime i broj, već da kroz svjedočenje preživjelog člana porodice svako bude doživljen i upamćen kao čovjek u punom smislu te riječi. Da sva ta svjedočanstva kao vid usmene istorije u kontekstu savremenih tehnologija pružimo našoj djeci na uvid i čuvanje, nadajući se da će pouke biti dovoljno jake za izbjegavanje cikličnih grešaka. Od filma "Djeca" pa sve do filma "Svjedok", skoro deceniju se u meni razvijala ideja koja je dobila svoj oblik u nedavno osnovanoj Fondaciji "Vizuelni arhiv srpskog stradanja", čiji je cilj snimanje svih dostupnih svjedočanstava o stradanju srpskog naroda.
NN: Da li će film "Svjedok" imati premijere i emitovanja i u ostalim gradovima Srpske? Da li su planirana emitovanja u drugim državama?
BOJIĆ: U planu je da prije nacionalne televizijske premijere film prikažemo u nizu gradova Republike Srpske i Srbije. Film je preveden na engleski, francuski, ruski i njemački jezik. Uložićemo dodatne napore da ova lična karta srpskog stradanja bude vidljiva u što više zemalja širom zemaljske kugle.
Ekipa filma "Svjedok"
Na filmu "Svjedok" radili su: scenario i režija Denis Bojić, direktor fotografije Dejan Račić, montažer Ognjen Bogdanović, glavni snimatelj Ljubomir Tešinić, snimatelj Saša Vrućinić, snimatelji zadnje scene Aleksandar Zorić, Siniša Stojić, asistent snimanja Milorad Rajlić, dron operateri Ljubomir Tešinić, Dejan Račić, Branislav Plavšić, Goran Lazić, Danilo Cimbaljević, Dragan Glišović, Srboljub Stojanović, snimatelji tona Željko Kalamanda, Srđan Radaković, Aleksandar Vlajić, Duško Jovanović, dizajner tona Vladimir Vladetić, grafički dizajn Boris Bilić, Ognjen Bogdanović, vozači Miro Marković, Saša Popović, kompozitor David Mastikosa, promocija Margareta Zlatunić, linijski producent filma Filip Mlađenović.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
