Kurban je preporod za ljudski rod. Kroz kurban pokazujemo svoju spremnost na žrtvu. Kroz njegovu simboliku i sami čin njegove podjele, on dobija i odgojnu dimenziju za ljude. Kroz kurban se podučavamo šta treba da budu naši prioriteti i kojim redoslijedom trebaju biti poredani u našim životima, istakao je Fikret ef. Čelenka, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Prnjavor, u bajramskom intervjuu za "Nezavisne novine".
Kako je istakao, Kurban-bajram uči vjernike da brinu i o bližnjima i o potrebitima, ali i da se kroz običaj da kurbansko meso dijele djeca kod njih od malena budi empatija.
On je u intervjuu rekao da je potrebno osigurati jednakost i poštovanje za sve, a posebno za najslabije, te da je potrebno porodicama koje su luka spasa ponovo vratiti važnost i značaj i staviti ih na odgovarajuće mjesto.
NN: Kurban-bajram je jedan od dva Bajrama u islamskom kalendaru. Koja je njegova poruka i simbolika?
ČELENKA: Kurban-bajram je jedan od dva najznačajnija praznika u životu muslimana. U bh. tradiciji vjernici Kurban-bajram nazivaju i Hadžijski bajram, upravo iz razloga jer se on dešava u danima hadža. Kurban i hadž su dva ibadeta, dva duhovna i materijalna ibadeta. Kurban ili prinošenje žrtve postoji otkako postoji svijeta i vijeka, odnosno od prvog čovjeka na zemlji. Kroz historiju ćemo vidjeti da je svako društvo prinosilo određenu vrstu žrtve. Mi muslimani naučavamo onako kako nam i u časnom Kur'anu stoji da je Svevišnji Gospodar svakoj vjerskoj zajednici propisao klanje kurbana i upravo kroz određene segmente možemo da vidimo kako se kurban pojavljivao u različitim formama ili oblicima. U Kur'anu se navodi da se kod Habila i Kabila kurban pojavljuje u vidu rješavanja unutarporodičnog spora. Kasnije kroz povijest možemo da posmatramo i kurban u slučaju poslanika Ibrahima kojem je bilo naređeno da kao žrtvu žrtvuje svoga sina Ismaila, sa kojim je izgradio, odnosno obnovio Kabu u Meki i tu vidimo njegovu spremnost da žrtvuje ono što je najvažnije kako bi ispunio zadatak i obavezu koju mu Allah propisuje. Ovdje kurban vidimo kroz dvije generacije, Ibrahimovu odlazeću i Ismailovu dolazeću generaciju. Zatim, kurban kod poslanika Muhammeda, koji nas podučava da kažemo da je to od nas i od naše porodice. Iz ovih slučajeva vidimo da je u kurbanu prije svega potreban nijet, odnosno želja kao osnova od koje sve polazi. Kurban je preporod za ljudski rod. Kroz kurban pokazujemo svoju spremnost na žrtvu. Kroz njegovu simboliku i sami čin njegove podjele, on dobija i odgojnu dimenziju za ljude. Kroz kurban se podučavamo šta treba da budu naši prioriteti i kojim redoslijedom trebaju biti poredani u našim životima. Riječ kurban je od glagola koji znači približiti se i mi se svojim kurbanima nastojimo približiti Svevišnjem Gospodaru.
NN: Koji su običaji za Kurban-bajram?
ČELENKA: Prije svega muslimani, vjernici se pripremaju rano ujutru i odlaze u svoje džamije gdje obavljaju sabah-namaz, a nakon toga i bajram-namaz, nakon čega odlaze svojim porodicama. Poslije toga se pripremaju za prinošenje žrtve, odnosno klanje kurbana. Nakon što se izvrši klanje kurbana, kurbansko meso se dijeli. Običaj je da kurban dijele djeca, jer se i na taj način oni uče važnosti i značaju blagdana Kurban-bajram i naravno da djeca tom prilikom dobiju i čuvenu bajram-banku. Dio svakog Bajrama je i porodični ručak. Za vrijeme Kurban-bajrama ručak se, u pravilu, priprema dijelom i od kurbanskog mesa. Također, u bajramskim danima se posjećuju i rodbina i prijatelji. Običaj koji je vezan za Prnjavor, a nadam se i druge sredine u Bosni i Hercegovini, jeste da se prilikom podjele kurbanskog mesa ne zaboravljaju ni komšije nemuslimani. Kurban ne poznaje razliku u vjerskoj ili nacionalnoj pripadnosti.
NN: Kurban-bajram vjernike podsjeća da trebaju brinuti jedni o drugima. Da li ljudi danas imaju empatije prema prijateljima, komšijama, rodbini?
ČELENKA: Kurban ima svoju odgojnu dimenziju kroz način njegove podjele. Naime, jedna trećina kurbana pripada porodici, jedna trećina komšijama, prijateljima i rodbini, a jedna trećina siromašnima. Kurban-bajram nas uči da brinemo i o bližnjima i o potrebitima. Kroz običaj da ga dijele djeca, mi zapravo od malena kod njih budimo empatiju. Kada je riječ o stanju danas, rekao bih da ljudi imaju empatiju ka svojim prijateljima, komšiji i rodbini, a ako se pitamo može li i treba li biti više empatije u našem društvu, odgovor je i da može i da treba. Jedni ka drugima treba da više pokazujemo empatiju, da iskazujemo jedni drugima podršku. Ja se nadam da vjera svakoga od nas podstiče da vodimo računa jedni o drugima, jer Svevišnji Gospodar je čovjeka stvorio kao socijalno, a ne asocijalno biće i samim tim nam je odredio da smo oslonjeni jedni na druge, da treba da budemo spremni jedni drugima pomoći. Mi danas možemo da svjedočimo, posebno u teškim trenucima, kako smo spremi jedni drugima da pomognemo. Sjetimo se samo kako smo iskazali spremnost da pomažemo jedni drugima kada su našu domovinu prije deset godina zahvatile poplave. Ta spremnost treba da bude više vidljiva u našem društvu i vremenu u kome živimo. Svevišnji Gospodar nam u Kur'anu kaže da nećemo postići ono što želimo, sve dok ne udijelimo dio od onoga što najviše volimo. Također, kada su poslanika Muhammeda pitali ko su najbolji ljudi, on je rekao da su najbolji oni koji najviše koriste drugim ljudima. Time se trebamo voditi i motivisati.
NN: U ovim danima se obavlja i hadž. Koji je značaj hadža za vjernika?
ČELENKA: Hadž je jedna od pet islamskih dužnosti i hadž su dužni obaviti svaki pametan, punoljetan i imućan musliman i muslimanka makar jednom u životu. Oni koji nisu u mogućnosti obaviti hadž, potrebno je da imaju nijet, odnosno želju, jer nikada ne znamo kada će nas Svevišnji Gospodar pozvati da budemo jedni od miliona muslimana koji tokom svake godine dođu na hadž. Hadž je na jedan izvjestan način najveći kongres muslimana na svijetu, jer na hadž dolaze muslimani iz svih zemalja. Hadž podrazumijeva posjetu Kabi u Meki, zatim na dan Arefata izlazak i boravak na Arefatu, a zatim i druge elemente hadža. Važan dio obreda jeste i kamenovanje šejtana. Hadž vjernike uči miru i toleranciji, jer je hadž mjesto i vrijeme mira i tolerancije. Hadž uči vjernike jednakosti, jer su tu svi isti.
NN: Trenutno ste u Meki na hadžu sa milionima vjernika. Kakva su osjećanja?
ČELENKA: Neizmjerno sam zahvalan Svevišnjem Gospodaru što mi je omogućio da po osmi put boravim na hadžu sa 2.225 hadžija iz Bosne i Hercegovine koji su ove godine organizirano pristigli u Meku i koji su ovdje sa milionima muslimana iz cijelog svijeta. Osjećaji na hadžu su posebni, ali osjećaji koje čovjek doživi tokom prvog hadža se najduže pamte. Lijepo je vidjeti da su ljudi različitih boja kože, nacionalnosti, običaja i jezika svi zajedno u Meku došli zbog jednoga, a to je obavljanje hadža. Čovjek je sretan što se može pridružiti nepreglednoj rijeci ljudi koja ovih dana boravi u Meki. U Meki, kada prisustvujete namazu, obavljate ga sa oko milion muslimana. Često razmišljam kako bi bilo lijepo da muslimani svoje jedinstvo koje imaju tokom molitve prenesu i na ostale sfere života.
NN: Koja bi bila Vaša poruka vjernicima?
ČELENKA: Mi u kazivanju o poslaniku Ibrahimu vidimo da je on snagom svoje vjere uspio da promijeni sebe, a sa sobom je uspio da promijeni i tok historije čovječanstva. Iz tog događaja i iz njegovog životnog puta možemo da učimo da prvo treba da mijenjamo sebe. Svi mi danas trebamo i moramo se kretati u istom pravcu, jer našu lađu kojom plovimo na uzburkanom moru nije moguće uvesti u mirnu luku bez zajedničkog truda, bez davanja drugom ono što i sami volimo i želimo. Moramo osigurati jednakost i poštovanje za sve, a posebno za najslabije koji žive u našem društvu. Porodicama koje su naša luka spasa ponovo treba da vratimo važnost i značaj i stavimo ih na odgovarajuće mjesto.
Trebali bismo poput Ibrahima iz svojih srca odstraniti sve ono što bi se moglo ispriječiti između nas i Gospodara, i ono što bi nas moglo spriječiti u lijepim odnosima sa članovima porodice i društva.
Treba da budemo svjesni da živimo vrijeme u kojem svi moramo ponešto žrtvovati kako bismo uspostaviti vrijednosti na kojima ćemo utemeljiti svoj život. Bez žrtvovanja nema dobrih djela i pravog puta. Podjele i izolacija kojima možemo da svjedočimo neće spasiti ljudski rod, one povećavaju sebičnost i narcisoidnost, koje otvaraju dalje ponore straha i netrpeljivosti među nama. Moramo izaći iz začaranog kruga zabluda da nam je neko drugi preči od nas samih, od naših komšija sa kojima živimo. Neka nam naša srca budu izvor unutrašnje snage, a naša vjera nadahnuće koje daje snagu da se postigne i ono što u prvi mah izgleda nemoguće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.