Gradovi

Šest decenija nije propustila da glasa: I dalje mislim svojom glavom (FOTO)

Šest decenija nije propustila da glasa: I dalje mislim svojom glavom (FOTO)
Foto: Milan Pilipović | Šest decenija nije propustila da glasa: I dalje mislim svojom glavom

GRADIŠKA - Više od 60 godina Savka Stanković (84) iz Vrbaške, kod Gradiške, ide na izbore i glasa. Ona ovu priliku ne propušta. Na biračko mjesto, u seoskoj osnovnoj školi, 6. oktobra došla je sa sinom Živkom.

 "Nekako sam se snašla, i na listu našla onoga za koga sam odlučila da glasam. Mog Živka sam rodila one godine kada su u našem selu bili izbori. To je bila 1962. godina. Koliko je samo dana i godina od tada prošlo. Moj Živko je ostario, a tek šta za mene reći. I dalje idem svojim nogama i mislim svojom glavom", povjerila nam se Savka, krepka starica, raspoložena za razgovor. Dok nam priča, na klupi ispred škole, o izborima, seoskom životu, svome rodnom selu Rakovac, kod Kozarske Dubice, poharanaom u Drugom svjetskom ratu i odrastanju bez oca koji je poginuo 1942. godine, njen sin Živko strpljivo čeka.

"Polako, stara, imam ja vremena, nigdje ne žurimo... nedjelja je danas", reče Živko.

"Ja mislim sve na dobro i poslije izbora da će biti dobro. Ne volim gledati kada se političari svađaju, vrijeđaju i ponižavaju jedni druge. Nikada nisam rekla, ovaj valja, ovaj ne valja, nijednu ružnu riječ nisam kazala o bilo kome. Niko nije bez mane. Zato treba da imamo obzira i da se ponašamo kulturno, poštujemo jedni druge, a ne da se mrzimo i svađamo", priča Savka i nastavlja:

"Ružne riječi nas kvare. To neće na dobro izaći. Svako je svakoga zamrzio, zato nam se i dešava svako zlo. To je prokletstvo, uselilo se u ljude. Neko, koga ne možemo vidjeti, ali on postoji, nas gleda i kažnjava. U narod se uvuklo zlo, pa mu postalo loše od prevelikog dobra. Ako me razumijete. Šta bi ja trebalo da kažem? Moji su svi ubijeni u ratu, ja sam se napatila, kao crni vrag, odrasla u sirotinji, pa opet nikoga ne mrzim, nikome ne želim zlo, nego želim svima, i svakome, bez obzira na vjeru i naciju, da bude dobro", iznosi Savka svoje stavove i poglede na život i svijet. Njene komšije izlaze sa birališta, zastajkuju i slušaju sa odobravanjem.

"Kakve su vam komšije, ovdje u Vrbaškoj, u kakvim ste odnosima", upitasmo.

"Svaki komšiluk je dobar, ako si ti sa njima dobar. Kako uzajmiš, tako će biti vraćeno. Komšije su mlađe od mene, to su mladi ljudi, ja parosnika odavno nemam, svi iz moje generacije su umrli. Groblje mi je blizu, preko puta, tu je moja generacija. Nisam se predala, radim u bašti, u plasteniku, uvijek sam aktivna... Ponekad nešto zaboravim, na primjer, gdje sam šta ostavila, pometnula, ali dobro je. Zadovoljna sam. Nemam se na šta žaliti, fino se osjećam, volim prirodu, ljude, mlađe, starije, sve... Nisam mahnita, a to vam znači, da nisam drska i bezobrazna, ako ne znate stare riječi", opisuje Savka Stanković svoje navike, mentalni i duhovni status, kao i fizičku kondiciju.

"Posavjetujete li čemu mlađe u svome selu", nametnulo nam se još jedno pitanje. Na odgovor nismo dugo čekali.

"Čemu bih ja njih savjetovala kada su oni školovani, vidjeli gradova, država i svijeta. Ja nisam išla dalje od Gradiške, ne znam ni kada je to bilo. Od kada sam se ovdje udala, šezdesete godine, krećem se samo po selu Vrbaška, od kuće do prodavnice, škole, crkve, groblja, do komšiluka. Mladima mogu samo reći da treba da budu u lijepim odnosima sa narodom, sa državom, sa opštinom, sa svima. Bez naroda se ništa ne može. Ako si ti jogunast, i oni će na tebe biti jogunasti."

Nije škola za svakoga

Kada smo se već opraštali, pozdravljali sa Savkom, na izlasku iz školskog dvorišta nastavismo razgovor. Spontano. Tema, povoda i razloga za to bijaše napretek.

"Djeci najviše želim sreće i zdravlja. I da rastu bez brige, da budu normalniji nego ovi što sada vladaju. Idu na velike škole, a ništa pametno od njih nema čuti. Vode politiku, laju sa 'Dnevnika' na televiziji i zavađaju narod. Nije škola za svakoga. Danas svako 'oće da prima dobru platu, a da ne radi. Samo da priča, kao što prazan mlin melje. E, to je problem. To moram reći, pa ko mene volio, ko ne volio, baš me briga. Ja sam stara, moje je prošlo, ali mlade generacije treba da znaju da bez rada, truda i znanja, bez pameti, nema napretka."

I napišite još nešto, dodade baka Savka, da imam dvojicu unuka Bogdana i Radomira i da me oni vole i poštuju, kao i sin i snaha. Svi su mi dobri, kao i ja njima. Bez sloge nema ništa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije