TREBINJE - U trebinjskom selu Poljice Petrovo, na putu prema nekadašnjoj liniji razgraničenja sa trupama Hrvatske vojske u Odbrambeno otadžbinskom ratu, na mjestu gdje su pale posljednje žrtve u odsudnoj odbrani Trebinja operacije “Burin”, služen je pomen, položeno cvijeće i prislužene svijeće.
Toga kobnog jutra 30. avgusta 1995. godine, od granate koju je ispalila regularna Hrvatska vojska, stradalo je sedam pripadnika Interventne jedinice tadašnjeg Petog bataljona Brigade, a nekoliko mjeseci nakon ovih žrtava poginuo je još jedan mladić koji se smatra posljednjom žrtvom Trebinjske brigade.
"Bio sam u tom kamionu kojeg je iznenada pogodio projektil, u neposrednom kontaktu sa moja četiri poginula druga, a ja sam tada teško ranjen, tako da sam sve teško podnio, iako se ne sjećam tačno ni šta se desilo. Ipak, kasnije saznanje da su oni poginuli dodatno je usložilo i moje stanje”, prisjetio se vidno uznemireni Rade Drinjak koji je preživio ovu tragediju.
I danas, gotovo tri decenije nakon toga nemilog događaja, kaže da nema dana da se ne sjeti svojih drugova, jer je sa mnogima odrastao, družio se, svakodnevno susreće i nekoga od njihovih porodica.
"Često pomislim da se sve dešavalo pred kraj rata, da su mogli preživjeti da nije bilo te granate, da smo se mogli nastaviti družiti umjesto što im danas palim svijeće – teško je, mada sam ponosan što sam imao takve drugove i što ću ih se sjećati među brojnim patriotama koje su položile živote za naš grad i našu republiku", dodao je Drinjak.
Ponos i trajno sjećanje u sebi nosi i brat Slobodana Ambulije, jednog od stradalih heroja, Miroslav Ambulija koji je tada imao svega devet godina.
"Bio sam tada mali, ali sve ove godine nosim bol za svojim bratom, bol kakav u sebi godinama nosi i moja porodica, ali i ponos što sam imao takvog brata koga nikada neću zaboraviti i kome već 29 godina na ovom mjestu palimo svijeće sa ostalim porodicama", kazao je Miroslav.
Sjećanja i ponos na ove mladiće ostala su zauvijek u cijelom gradu Trebinju, pa su i u Gradskoj upravi odlučni da se kultura pamćenja mora njegovati, a, prema riječima zamjenika gradonačelnika Dražena Boškovića, ovo je mjesto možda i jedno od najtragičnijih, jer je ovdje mučki stradalo sedam ljudi, s obzirom da nisu bila u pitanju direktna borbena dejstva.
"Gradska uprava, zajedno sa Boračkom organizacijom, obilazi sva naša stradalnička mjesta, sve lokalitete gdje su ginuli naši drugovi, naša rodbina, sugrađani koje ne smijemo, niti možemo zaboraviti, jer su oni dali svoje živote da mi uživamo u slobodi", Dražen Bošković.
Napominjući da lokalna zajednica zato mora poštovati i pomagati njihove porodice, ali i ratne vojne invalide i sve demobilisane borce, on je podsjetio da Grad Trebinje izdvaja značajna sredstva za ove kategorije, kreirajući za njih sve kvalitetnije programe, a to je i plan za sve naredne godine.
I Pero Vuković, predsjednik Boračke organizacije Trebinje, odlučan je da se posebno mora voditi računa o svim boračkim kategorijama, posebno o porodicama poginulih, ali je, kako kaže, sveta dužnost onih koji su preživjeli da obilaze sva hercegovačka stratišta na kojim su ginuli.
"Naši su drugovi stradali braneći svoja sela, braneći naš grad i našu Republiku Srpsku, a nama koji smo imali sreću da preživimo ostaje obaveza da im barem na ovaj način odamo zahvalnost i da ih se trajno sjećamo", kazao je Vuković.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.