SMILJAN - Cijela škola u Smiljanu, i to područna, stane u jedan maleni razred koji ima samo sedam učenika. Antonela, Gabrijela, Matea, Antonio, Tome, Josipa i Marko različitog su uzrasta, i razreda, od prvog do četvrtog, a svi skupa spadaju pod matičnu Osnovnu školu "Dr. Jure Turić" u Gospiću.
Škola u Smiljanu nije isti prostor u kojem je Nikola Tesla učio prva slova i tablicu množenja jer ova se malena učionica nalazi na posve drugom mjestu. I kao zanimljivost, dijeli zid i zgradu s lokalnim Moto klubom i Mjesnim odborom.
"Mi ne kasnimo, dolazimo svi na vrijeme" govore maleni osnovnoškolci dok su poređani u klupe, kao da su u odvojenim razredima, a najviše ih je u prvom, i to njih četvoro.
Dok se oni tek upoznaju sa školom, u razredu su i jedan trećak te dva četvrtaka, koji na godinu napuštaju malu školu i odlaze u Matičnu, i to u Gospiću, koja je udaljena pet kilometara.
"Meni je lijepo, mi se dobro slažemo zato što nas je malo" rekao je Tome Milinković, koji čak u područnu školu putuje iz susjednog mjesta Čovini. Iako ima 11 godina, već je izabrao zanimanje, biće vatrogasac, tvrdi dječak koji, osim školskih obaveza, koje su na prvome mjestu, pomaže roditeljima na seoskom gazdinstvu. Ali on nije jedini. Svi učenici u slobodno vrijeme okruženi su domaćim životinjama i kućnim ljubimcima, koje udomljavaju, a najviše, tvrde, vole mačke.
"Mnoge žive sa mnom i s mojom porodicom na imanju. Volim i školu i raditi sve oko kuće. Znam da ću biti automehaničar" rekao je Marko Pezelj (7), prvačić koji je već sve o svojoj karijeri odlučio još u prvim danima osnovne škole.
Smiljan ima malo manje od 400 stanovnika. Škola je vidjela i mnogo bolje dane, u jednom trenutku bila je i pred zatvaranjem, ali se ove godine upisalo četvoro prvačića, pa bar sljedećih nekoliko godina neće biti zatvorena.
"Mi smo tek mali i novi ovdje, pa nam niko nije rekao ni objasnio kako će nam ovdje biti" govore veseli prvačići.
Dok učiteljica Ivana Majić Mirić polako kreće s nastavom i piše na tabli za najmanje, najstarija učenica Matea Franjić (12) vježba matematiku, i to u klupi koju dijeli s mnogo starijom imenjakinjom. Naime, Matea Moguš (27) mlada je učiteljica, ali je sad pomoćnica u nastavi. Učenica, naime, ima Daunov sindrom, pa je tako ovaj mali razred od prvih školskih časova naučio što znači integracija i razumijevanje za druge učenike oko sebe.
"Mi se svi skupa slažemo vrlo lijepo" govori Matea.
Još dodaje da su joj matematika i engleski najdraži.
"Pomaže mi i asistentica, ali pomažem i ja njoj. Super vrtim hula hop, pa joj pokazujem" kaže djevojčica, koja školu pohađa po individualizovanom programu.
Uz Mateu, u učionici su sestre Antonela i Gabrijela, ali sve tri cure su zaključile da se vide opet u velikoj školi, i to u onoj frizerskoj.
Dok dječaci žele biti vatrogasci, vojnici, mehaničari, te biti uz svoje konje, krave i telad, niko na nastavi nema mobilni telefon osim jednog učenika, ali i on je na dnu torbe, služi samo za komunikaciju s roditeljima kad kreće prema kući jer je Tome učenik putnik.
"Svaki dan me čeka školski autobus, i to oko 07.10 ujutro i nakon 20 minuta sam ovdje, a dočeka me i čistačica, koja zimi naloži peć na drva. Nama je to ovdje posve normalno, a poslije se o vatri brine učiteljica Ivana" kazuje Tome.
Šporet na drva, priroda svuda oko njih. Nema ni tableta, kao i ni mobilnih u školi, ali na snazi nije zabrana. Jednostavno, učenici ih koriste u slobodno vrijeme.
"Cijela ekipa je takva, oni ili uče ili su u prirodi. Imaju i obaveze u roditeljskom domu, a ovdje nema problema s koncentracijom jer mobilne jednostavno ne koriste i to se vidi na njima. Mnogo vremena provodimo vani, otišli smo i do Memorijalnog centra Nikole Tesle, nekad se u nastavi uvede njegov lik i djelo, pa smo radili prospekte koji se tiču njegovog djela" rekla je učiteljica Ivana Majić Mirić (37).
Učiteljica je nastavila:
"Učenici su uvijek učenici, ali kako smo mali ovdje, svi zapravo diktiraju tempo. U učionici su niži razredi osnovne škole i to nekad zaista treba organizovati, ali kad to napravite, i djeci i meni bude lakše. Pratimo i prirodu, jednostavno izađemo na svjež vazduh kojeg barem ovdje ima u izobilju. Ako ima snijega, pravimo Snješka Bijelića, ako su dani lijepi, imamo druge fizičke aktivnosti, rekla bih da maleni prostor isto daje priliku da radite s djecom na mnogo nivoa" zaključuje učiteljica Ivana, a prenose "24Sata".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.