NOVA TOPOLA - Kada je Goran Dardić (49), stolar iz Nove Topole, prije četiri godine odlučio da se sa porodicom, suprugom Gordanom, kćerkom Natašom, sinovima Milošem i Markom, iz Njemačke vrati u rodni kraj i aktivira stolarsku radionicu, za njegovog oca Marka, čuvenog majstora za kace i burad u Lijevču polju, nije bilo veće sreće. Teško sam podnio njihov odlazak u inostranstvo, ispričao nam je Marko, ali sam bio još više potresen kada su odlučili da se vrate.
"Razlika je samo u jednom, kada su odlazili, to su bile suze od tuge, a na povratku, suze radosnice. I sada mi je teško kada se toga sjetim. Ovo je za mene ostvarenje sna, davnašnje želje da svi zajedno radimo i da budemo zadovoljni", priča Marko, pokazujući svoje rukotvorine.
Od toga je sve počelo. On svakodnevno, sa sinom i unucima, radi u stolarskoj radionici, gdje proizvode namještaj po mjeri za njemačko tržište.
Stolarskom zanatu podučio je sina Gorana, koji je u Njemačkoj znanje usavršio.
Radio je u uglednim fabrikama, stekao iskustvo, ovladao novim tehnologijama. Goranovi sinovi, Miloš (22) i Marko (16), koji je ime dobio po djedu, stolariju su zavoljeli u djetinjstvu.
Sada njih četvorica, pomoću Miloševih crteža i projekata, izrađuju trpezarijske kuhinje, ormare, vrata, krevete...
"Ja sam 2007. godine otišao na rad u Sloveniju, u Kranj. Tu sam se kratko zadržao i produžio u Njemačku. Smatrao sam da je to adresa za bolji život i da je to logičan izbor. Prethodno sam u Gradišci završio stolarski zanat. Ostavio sam imanje i potražio sreću na zapadu. Pronašao sam je djelimično, shvatio vrijednosti i mogućnosti ovog posla", ispričao nam je Goran, hronološki opisujući svoj odlazak, ali i povratak.
"Stariji sin Miloš je u Njemačkoj završio stolarski zanat. Praktični rad usavršio je u jednoj od najboljih stolarskih firmi u pokrajini Bajern. Firma se zove "Daksenberger". Tu je bio jedini učenik stranac. Ta firma postoji 65 godina, u kojoj sam i ja radio kao stolar i jedini radnik iz zemalja bivše Jugoslavije. U takvim firmama obučavaju se isključivo djeca vlasnika drugih stolarskih firmi, kako bi nastavili porodičnu tradiciju", objasnio nam je Goran okolnosti i uslove rada u Njemačkoj. To je bilo presudno u sticanju znanja i vještine u izradi namještaja visokog kvaliteta.
Goranov sin Miloš, stolar treće generacije u porodici, imao je drugačije planove od očevih. Tražio je poslovne mogućnosti da se vrati u Novu Topolu.
"Miloš je poslije školovanja i sticanja zavidnog znanja odlučio da se vrati kući. Založio se da tu upalimo svoje i nabavimo modernije stolarske mašine i alate, da radimo kod svoje kuće, u svojoj zemlji. Njegova ideja, koju smo svi prihvatili, bila je izrada namještaja po mjeri, za njemačko tržište, u radionici koju je prije rata osnovao moj otac, a ja naslijedio i 2007. godine zatvorio, ugasio mašine", sjeća se Goran tih prelomnih dana i događaja, za povratak u Novu Topolu, gdje se njegov otac Marko 1978. godine doselio iz Stratinske kod Bronzanog Majdana. I njegova životna priča je zanimljiva.
I Marko je 1970. godine otišao na rad u Njemačku, u Štutgart, radio tu dvije i po godine, dok je zaradio za traktor, prikolicu, priključke i poljoprivrednu mehanizaciju.
"U Stratinskoj sam shvatio da nemam dovoljno veliku i ravnu njivu za traktorsko oranje. Zato sam napustio rodno mjesto i doselio u plodno Lijevče polje, da uposlim traktor, da imam dovoljno zemlje za oranje", ispričao nam je Marko Dardić okolnosti pod kojima je doselio u Novu Topolu.
Poslije njega, ovamo se doselilo još nekoliko porodica iz istog kraja. Svi su ovdje postali ugledni domaćini. Ali, to je već neka druga tema. Goran i njegova supruga Gordana, koja je preminula 2020. godine, što je ovu porodicu teško potreslo, nisu imali dilema.
"Sa Milošem sam se vratio i ja, da mu budem podrška. Mlađi sin Marko se takođe opredijelio za stolarski zanat. On je sada prvi razred u Obingu, malom mjestu, poput Nove Topole, između Minhena i Salcburga. Kćerka Nataša sljedeće godine, takođe u Njemačkoj, završava zanat za zubarskog asistenta, ali je odlučila da se uključi u naš, porodični biznis, da se vrati kao i Marko. Ona nam pomaže u administrativnim poslovima, što je za nas veoma važno", objašnjava Goran pojedinačne uloge i zadatke tri stolarske generacije u svojoj porodici.
Šesnaestogodišnji Marko, kojeg smo zatekli u radionici, kaže da koristi školski raspust i slobodne dane da bi pomogao bratu, ocu i djedu.
"Mnogo sam naučio. Volim da radim. Stolarski zanat je moj izbor. Zajedno radimo, konsultujemo se, pomažemo. Nema posla koji ne možemo i ne znamo uraditi", pohvalio se najmlađi stolar među Dardićima.
Pokazao je i drveni kofer, svoj praktični rad, za koji je u školi u Njemačkoj dobio najvišu ocjenu.
Sada služi kao suvenir u porodičnoj kući, okruženoj uzoranim njivama, u Ulici Vese Radumila broj jedan u Novoj Topoli.
Svako na svom zadatku
Dardići ovdje imaju mnogo posla. Na njemačkom tržištu izborili su se kvalitetom i poslovnošću. Zadovoljni su zaradom i uslovima poslovanja. Svako od njih ima jasan zadatak.
"Miloš uzima mjere i dogovara sa kupcima u Njemačkoj, ovdje u Novoj Topoli proizvodimo po njegovim nacrtima. Kada sve uradimo, usaglasimo, robu pakujemo i vozimo u Njemačku na montažu. Glas o nama pročuo se, a povjerenje smo stekli. Ne brinemo, imamo dovoljno posla. Srećni smo, jer radimo kod svoje kuće, u svome kraju i među komšijama koje poznajemo", objasnili su nam Dardići svoju poslovnu logiku, vrijedni i predani poslu, posvećeni porodici i rodnom kraju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
