Društvo

Hodočašće Sime Brdara, istoričara i pjesnika Jasenovca: Bašta sjećanja kao opomena čovječanstvu

Hodočašće Sime Brdara, istoričara i pjesnika Jasenovca: Bašta sjećanja kao opomena čovječanstvu
Foto: Ustupljena fotografija | Hodočašće Sime Brdara, istoričara i pjesnika Jasenovca: Bašta sjećanja kao opomena čovječanstvu

KOZARSKA DUBICA - Pjesnik, istoričar, filmski scenarista i režiser Simo Brdar iz Kozarske Dubice, dugogodišnji kustos Spomen-područja Jasenovac i čuvar mrtvih duša Donje Gradine, glas o srpskom stradanju i patnji u logorima NDH pronio je svjetskim meridijanima. Učinio je to poemom "Gradinad" i filmom "Most".

Na ovom nesvakidašnjem putešestviju, u jedinstvenoj filmskoj i literarnoj misiji, Brdar je posjetio znamenite gradove, muzeje, ličnosti, države i kontinente… Njegove pozornice na kojima je govorio poemu "Gradinad" i prikazao film "Most" su Srbija, Litvanija, Letonija, Gruzija, Jermenija, Poljska, Španija, Italija, Švedska, Finska, Danska, Malta...

Ovaj pripovjedač i stvaralac jedinstvenog senzibiliteta, čuvar sjećanja na žrtve Jasenovca i Donje Gradine, navodi nazive institucija kojima je podario svoju poemu "Gradinad". To su Muzej "Salvador Dali" u Figeresu, Muzej "Pikaso" u Barseloni, "Vrt za uzgoj sjećanja" u Sagradu, posjeta Odenzeu, rodnom mjestu bajkovitog pisca Andersena, galerije u Tbilisiju i Varšavi. "Gradinad" je predstavljen i na umjetničkoj večeri Viktorije Kajokajte u Marijampolju, u Litvaniji... Svuda je pronašao umjetničku, istorijsku, kulturnu, duhovnu sličnost, zajedničku dimenziju sa Donjom Gradinom.

Podstaknuti izložbom Joko Ono "Bašta za uzgoj sjećanja", Simo i njegova supruga Karina, glumica i profesorica iz Litvanije, boravili su na Malti, koju su uporedili sa Jasenovcem i Donjom Gradinom.

"Malta je geofizički u Africi, jer se nalazi na afričkoj ploči, a geopolitički u Evropi. 'Gradinad' je geofizički u Evropi, a geopolitički je podijeljen u dva dijela, na Jasenovac i Donju Gradinu u Republici Hrvatskoj i Republici Srpskoj. Malta ima površinu od 246 kilometara kvadratnih, Gradina ima površinu od 240 kilometara kvadratnih. Malta ima 416.000 stanovnika, Gradina, zajedno sa Jasenovcem, ima 700.000 stanovnika. Malta ima kontrolisan priraštaj broja stanovnika, zbog prenaseljenosti. Gradina i Jasenovac imaju kontrolisano umanjenje broja stanovnika, da bi se sakrili tragovi genocida u njima.

Svijet je satkan od jedinstva apsurda", ističe Brdar.

U to su se, dodaje, uvjerili na Malti.

Iz ove male države, Simo i Karina ponijeli su snažne impresije i biblijske poruke. Prepoznali su ih na ploči sjećanja na Paulinu Dembsku, 29-godišnju Poljakinju, brutalno likvidiranu u gradu Slijemi, u januaru 2022. godine.

"Na svijet dođeš nemoćan, takav odeš. Dođeš go, takav odeš. Dođeš bez novca i takav odeš. Kada dođeš, okupaju te, kada pođeš, okupaju te. Ništa ne možeš ponijeti sa sobom."

Pod utiskom ove poruke za Paulinu, koju su ispisali Maltežani, Simo je kazao da zlo, sujeta, mržnja, zločini caruju dok čovječanstvo srlja u propast.

Pričom nas vodi dalje, tamo gdje je hodio tjeran potrebom da predstavi "Gradinad" i "Most".

U Španiju je putovao noseći "Gradinad", poemu o Gradini, vođen lucidnim tragom slikara Branka Miljuša iz Gornje Dragotinje, njegovog komšije i rođaka, koji je poklonio nekoliko grafika za ilustraciju ove poeme. Branko, logoraš u Jasenovcu, bio je gost kod Pikasa, na njegov poziv. Pikasove poruke su univerzalne, upućene pojedincima i cijelom svijetu.

"Na hodočašće u Italiju, u Pompeju, putovali smo Karina i ja da bismo asocirali na taj strašni događaj, u vremenu pomahnitalog zla. Tu smo se poklonili Atlasu, najstarijoj otkopanoj skulpturi ovog mitskog junaka. Po kazni boga Zevsa on na plećima nosi zemaljsku kuglu."

Hiljade i hiljade ljudi vozovima, automobilima, autobusima, pješice idu u Pompeju.

Za neko vrijeme, bilo to i dva milenijuma, koliko je Pompeja čekala da je UNESCO stavi na svoju listu, i mi ćemo hrliti u Jasenovac i Donju Gradinu, kao mjesto zla i opomene, kazao nam je Simo Brdar, koji decenijama, na svim svjetskim meridijanima, kao niko drugi, nigdje i nikada tako uporno, sa snažnom emocijom i pjesničkim nadahnućem, svjedoči o najvećoj srpskoj grobnici, o mrtvima i živima, o ljudima i neljudima, o vremenu zla, zločina i genocida.

"Moje hodočašće je stalno njegovanje želje da uzgojim baštu sjećanja, koja će opominjati čovječanstvo", poručio je Brdar, višestruko nagrađivani pisac, filmski scenarista i reditelj, borac za istinu, za riječ koja svijetli.

I zaključio: "Gdje čovjek sudi, tu nema Boga."

 

Gradinad

Desna obala Save. Gradina. Donja Gradina.

Donja tačka sudbine.

Putem jauka kreću negvaši,

dječiji isušeni obraščići, presahle grudi.

Jauk se primiče tišini. Sve nemi.

Malj.

Tišina.

Malj.

Puca glava.

Tišina.

Zaljulja se mjesečina i raka koju si sam iskopao.

Dalje.

Stjeravaju žive zatočenike u rake.

Sabijeni jedni do drugih.

Maljevi, toljage, bradve, sjekire.

Umiru uspravni. Neki su još živi.

Zemlja na mrtve i žive.

Mrtvi na žive. Živi na mrtve.

Mogila.

Izvire krv. Zemlja se još satima vrti,

stenja, nadima,

k’o neka nevidljiva aždaja.

(Simo Brdar)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije