Na prvoj liniji u borbi protiv virusa korona su i radnici službi i odjela hitne pomoći širom BiH, a kažu da se, iako je zaštitna oprema postala njihova svakodnevica, javio i dodatni rizik koji u doba pandemije predstavljaju izlazak na teren i pružanje prve pomoći pacijentima.
Čim je stigao virus korona u BiH, radnici službi hitne pomoći su se uhvatili ukoštac s njim, samo što su ovaj put na teren izlazili u specijalnim zaštitnim odjelima uz mnogu veću dozu opreza, čuvajući na taj način i sebe i svoje pacijente. A mnogo puta je, priznaju, na terenu i u samoj hitnoj pomoći sve ličilo na neke scene iz filmova o apokalipsi.
Tako je u borbu sa virusom korona polovinom marta krenulo i tridesetak uposlenika Službe hitne pomoći Doma zdravlja Doboj, koji sedam mjeseci kasnije sabiraju utiske i kažu da su pružili pomoć stotinama sugrađana, a tokom obavljanja svog posla koronom su se zarazili jedan ljekar i jedan vozač. Prelazak sa uobičajenog na korona režim rada bio je veoma stresan, priča dr Milica Gavela Ristić, specijalista urgentne medicine u Doboju, te dodaje da na početku nisu znali gdje da upute pacijenta sa simptomima kovida-19.
"Nije to bio problem u dnevnoj smjeni, u dnevnoj smjeni ste vi mogli nekog da nazovete da pitate, u noćnoj smjeni su nastajali problemi", kaže Gavela Ristićeva, koja pet godina radi u Službi hitne pomoći. Slikovito opisuje kako je izgledao rad u zaštitnoj opremi u kojoj su u kovid ambulanti pregledali pacijente za koje su sumnjali da su zaraženi.
"Kada stavite masku, automatski naočare počinju da magle kako vi pričate. Veoma, veoma je teško i nezgodno raditi pod tom opremom. Ne možete da dišete, znojite se, vruće vam je, pregled traje 40 minuta", prisjeća se dr Milica.
Pošto su, pored Bolnice "Sveti apostol Luka" u Doboju, bili jedina služba koja je radila 24 časa, sedam dana u nedjelji, na njihova vrata su kucali pacijenti sa različitim zdravstvenim problemima i shvatanjima virusa korona.
Na naše pitanje da li je strahovala da će se prethodnih mjeseci na poslu zaraziti, iskreno odgovara:
"Jesam, naravno, kao i svi ostali, pogotovo na početku. Mislim da me je najviše bilo strah kada je dr Jović (Miroslav, pedijatar u dobojskoj bolnici) bio pozitivan. Imala sam fazu na početku da sam svaki dan kuću detaljno ribala domestosom."
Ljekari Službe hitne pomoći tokom prvih mjeseci borbe sa koronom bili su angažovani i na terenu, odnosno van Doboja, radili su u karantinu koji je bio organizovan na graničnom prelazu u Brodu.
Svaki treći dan u noćnoj smjeni bio je mladi ljekar dr Borislav Blagojević, koji je pod punom zaštitnom opremom 12 časova pratio zdravstveno stanje građana BiH koji su stizali iz inostranstva.
"Mi smo na početku imali po 100-200 ljudi u karantinu. Svakom čovjeku morali smo izmjeriti temperaturu, da vidimo njegovo zdravstveno stanje, eventualno da ga pregledamo ako je to bilo potrebno. To su uglavnom bili mlađi ljudi. Imali smo primjer da nam je došla trudnica pa mala djeca...", prisjetio se dr Blagojević te dodao da ga je cijela ta situacija podsjećala na apokaliptične scene iz nekog filma.
Ljekari Službe hitne pomoći pratili su zdravstveno stanje i zaraženih pacijenata koji su bili smješteni u Domu učenika u Doboju, koji je izvjesno vrijeme služio kao karantin.
I rad medicinskih ustanova na području Unsko-sanskog kantona u proteklim mjesecima značajno je otežan i ograničen usljed pandemije virusa korona.
Takva situacija je i sa Domom zdravlja u Sanskom Mostu, gdje su na prvoj borbenoj liniji protiv virusa korona radnici Odjela hitne pomoći, koji rade pod velikim pritiskom ispunjavajući svoju osnovnu misiju pružanja nužne medicinske pomoći kako bi pomogli pacijentima i spasili njihove živote.
Ljekar Faruk Alagić ističe kako su u proteklom periodu preduzeli sve potrebne higijensko-zdravstvene mjere kako bi onemogućili ulazak virusa u krug Doma zdravlja i Opće bolnice, ustanova koje u Sanskom Mostu dijele zajednički objekat.
"Na ulazu u krug naših ustanova postavljen je trijažni šator, gdje se vrši pregled pacijenata, mjeri im se temperatura, uzimaju neophodni podaci i potom se odlučuje gdje će ko biti upućen. Svakako je pritisak, zbog opasnosti od virusa, mnogo veći nego uobičajeno, jer i pored svih poduzetih mjera uvijek postoji mogućnost da se neko zarazi od osobe koja ima asimptomatske karakteristike. Korištenje zaštitne opreme postala je naša svakodnevica i već smo se navikli da radimo u takvim uslovima", kazao je Alagić.
Dodao je kako se strogo pridržavaju zdravstvenih preporuka, a da su nedavnom rekonstrukcijom i modernizacijom prostorija Hitne pomoći stvoreni bolji i bezbjedniji uslovi za rad.
"Dodatni teret je izlazak na teren, koji nosi svoje rizike. Na građane neprestano apelujemo da daju tačne informacije, kako o svome, tako i o zdravstvenom stanju drugih, kako bismo pravilno procijenili situaciju. Nažalost, mnogo ljudi i dalje pati od sindroma stigme i to nam čini velike probleme", kazao je Alagić.
Glavni medicinski tehničar Amel Dervišević navodi kako im probleme u trenutnim okolnostima stvara i to što se pacijenti ne pridržavaju pravila hitnosti i ne poštuju preporuke o telefonskim najavama posjeta ovoj medicinskoj ustanovi.
"Ima dosta ljudi koji su navikli da i zbog najmanjih sitnica dolaze, a gužve su nešto što nam u ovome trenutku zaista stvara probleme. I pored toga što neprestano apelujemo da se telefonski javljaju, bilo nama ili svojim porodičnim ljekarima, mnogi ljudi ne poštuju preporuke", navodi Dervišević.
I pored svih mjera koje su poduzimane u proteklom periodu, od početka pandemije, ni sanske zdravstvene ustanove nisu bile pošteđene posljedica pandemije, pa je do sada virusom korona bilo zaraženo više medicinskih radnika.
U Službi hitne medicinske pomoći Trebinje kažu, otkako je stigla pandemija, da se radi pod jednim sasvim drugačijim režimom rada.
"Naravno da je naš rad promijenjen još otkako su uvedene mjere protiv pandemije, ali su, rekao bih, požrtvovanost medicinskog osoblja i odnos sa pacijentima ostali isti, uz dosta veću dozu opreza, čuvajući na taj način i sebe i pacijente", kaže dr Marko Paovica, specijalista urgentne medicine u Službi hitne medicinske pomoći Trebinje.
Kaže da korištenje maski i rukavica medicinskim radnicima ne predstavlja ni odranije otežavajuću okolnost, iako maske možda otežavaju komunikaciju sa pacijentima, koja je vrlo bitna, ali je nošenje zaštitnih kombinezona i druge dodatne opreme ipak malo nezgodno.
"Dodatnu opremu nosimo kada idemo u kućne posjete ili kada nam se najave rizični pacijenti, a sve češće u ambulanti intervenišemo uz prethodne telefonske najave, tako da putem prethodno uzete anamneze procjenjujemo da li je pacijent rizičan i da li treba da oblačimo dodatnu opremu", navodi doktor Paovica. Uz napomenu da je u cjelokupnoj situaciji najteže onim medicinskim radnicima koji rade na kovid odjeljenju i koji su po cijeli dan pod opremom koja često otežava i uzimanje tečnosti, a kamoli šta drugo, doktor Paovica kaže da je u svemu najveća preventiva oprez.
Kaže da je kovid donio i problem kod izlazaka zdravstvenih radnika na teren kada su u pitanju saobraćajne nezgode, jer niti ozlijeđeni znaju da li je ljekar koji im pomaže zaražen, a da ni sam to ne zna, niti ljekari znaju da li je povrijeđeni pozitivan na koronu, zbog čega se mora nositi kompletna zaštitna oprema, a ona onda otežava rad na terenu. Doktor Paovica kaže da ipak ni taj dio posla medicinari Hitne pomoći Trebinje ne smatraju naročito teškim, jer je sve to sastavni dio njihovog posla, u kojem je najteže kada se ne može spasiti ljudski život.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
