BANJALUKA - Upad ukrajinskih oružanih snaga u Kursku oblast Rusije ponovo je pokazao važnost pripreme civilnog stanovništva za situaciju ratnog stanja.
Za razliku od NATO-a, koji u svojim doktrinama nema formalno definisanu teritorijalnu odbranu, svi odbrambeni sistemi koji su proistekli iz sovjetske vojne doktrine na više načina prepoznaju civilno stanovništvo kao integralni dio odbrane vlastite teritorije.
Upravo je sovjetska doktrina organizovanja civilnog stanovništva u teritorijalnu odbranu pomogla Ukrajini u prvim sedmicama proširene ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine. Naime, s obzirom na to da je ukrajinska vojna komanda očekivala da će glavni udar Rusije uslijediti na istoku, većina vojnih snaga bila je daleko od Kijeva, pa je u mnogo slučajeva civilno stanovništvo uzelo oružje i pomoglo odbranu u prvim danima dok nisu pristigle jače vojne jedinice. Upravo su Buča i Irpin, koje smo prošlog juna posjetili zahvaljujući programu EU, bila neka od ključnih mjesta gdje je ruski prodor prema Kijevu bio zaustavljen dobrim dijelom zahvaljujući naoružanim civilima.
Za razliku od Ukrajine 2022. godine, Rusija prošle sedmice kao odgovor na praktično prvu invaziju na svojoj teritoriji od Drugog svjetskog rata nije uspjela da organizuje svoje civilno stanovništvo, a ukrajinske vojne formacije su u prvoj sedmici operacije zauzele više od 70 naseljenih mjesta, uključujući i regionalni centar Sudžu, bez ozbiljnijeg otpora. Kako će izgledati ruski odgovor na ukrajinsko osvajanje oko 1.000 kvadratnih kilometara ruske teritorije i da li će se uključiti i civilno stanovništvo u skladu s ruskom vojnom doktrinom, ili će se pokazati da je odbrambeni sistem Rusije zakazao, ostaje da se vidi. Zanimljiva bi bila analiza u kojoj mjeri je Rusija odustala od naoružavanja civila koji bi, na neki način, mogli preuzeti dio monopola vojne sile od regularnih vojnih formacija, kao što se prošle godine desilo u slučaju grupe "Vagner".
BiH je, kao nasljednica bivše federativne Jugoslavije i sljedbenica sovjetske vojne škole, imala izuzetno razvijen koncept teritorijalne odbrane. Jedinice teritorijalne odbrane su tokom rata u BiH na sve tri strane bile direktno uključene u odbranu svojih sela i naselja, i često su bile jedine jedinice koje su bile stacionirane na mirnijim sektorima fronta u blizini svojih kuća. Djeca su u školama imala časove teritorijalne odbrane, gdje su učila o osnovnim vojnim pojmovima i pravilima. I Hrvatska se prije organizovanja vlastitih oružanih snaga u prvim sedmicama rata 1991. u velikoj mjeri oslanjala na teritorijalnu odbranu, odnosno civile koji su uzeli oružje u ruke i učestvovali u prvim borbenim dejstvima. Srbija u svojoj vojnoj doktrini i članu IV Zakona o odbrani prepoznaje ulogu civila u odbrani zemlje, ali se čini da je u formalnom smislu bliža NATO konceptu nego konceptima bivše JNA. Kao vojno neutralna zemlja, Srbija će morati dati veću ulogu civilnom stanovništvu u odbrani zemlje.
Iako NATO ne prepoznaje koncept teritorijalne odbrane, barem ne onako kako je on poznat sovjetskoj vojnoj školi, njihova vojna doktrina ohrabruje zemlje članice da osmisle vlastite koncepte kako bi civilno stanovništvo moglo da pomogne u slučaju strane invazije. Na primjer, očekuje se da civili pomognu u držanju cesta prohodnim za vojne konvoje, doprinose u odbrambenoj industriji i drugim posrednim zadacima koji bi mogli pomoći odbrani zemlje. EU je ovaj sistem centralizovala u sistem odgovora na vanredne situacije, koji predstavlja vid civilne zaštite. Različite zemlje NATO-a, u skladu s svojom istorijom i tradicijama, imaju različiti nivo osmišljavanja uloge civilnog stanovništva u slučaju strane invazije. U SAD postoji snažno razvijen koncept oružanih milicija, koje jesu neki vid teritorijalne odbrane, mada je u toj zemlji tradicija nošenja oružja više povezana s ličnim pravima i slobodama građana nego s odbranom od spoljne sile.
BiH je odustala od formalnog koncepta teritorijalne odbrane i to iz dva razloga. Kao prvo, kao zemlja koja, prema svom zakonu o odbrani želi da postane članica Alijanse, usvaja koncept odbrane onako kako ga definiše NATO. Osim toga, kao zemlja koja je imala unutrašnji rat zasnovan na etničkim razlikama, bilo je u interesu svih da se oružje izuzme iz ruku civila i preusmjeri u ruke multietničkih i mješovitih oružanih snaga. Zbog ove činjenice reforma odbrane je jedna od najuspješnijih reformi u modernoj istoriji i školski primjer uspješne tranzicije u bezbjednosnom sektoru.
(Objavljivanje ovog teksta dijelom je finansirano grantom Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State). Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva spoljnih poslova Sjedinjenih Američkih Država.)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
