Tajanstveni, gotovo nevidljivi objekti poznati kao "tamne komete" možda predstavljaju veću prijetnju Zemlji nego što su naučnici dosad mislili, sugerišu nova istraživanja.
Ovi mali, brzo rotirajući objekti kreću se blizu Zemlje, vjerovatno nakon što su migrirali iz udaljenijih dijelova Sunčevog sistema. Mogu biti izvor vode i drugih elemenata, ali takođe predstavljaju ozbiljnu opasnost.
Obično se komete jasno razlikuju od asteroida. Komete dolaze iz najudaljenijih dijelova Sunčevog sistema, gdje su temperature dovoljno niske da dopuštaju smrzavanje molekula poput vode. Dok komete obično imaju stabilne orbite, povremeno ih mogu poremetiti gravitacione interakcije s divovskim planetama, šaljući neke od ledenih stijena prema unutrašnjem Sunčevom sistemu. Kad se to dogodi, sunčeva toplota uzrokuje njihovo raspadanje, što im takođe daje karakteristične repove. S druge strane, asteroidi obično žive u unutrašnjem Sunčevom sistemu, obično između Marsa i Jupitera. Mnogo su stjenovitiji od svojih kometarnih rođaka i stoga mogu duže preživjeti na sunčevoj svjetlosti. Ali i oni ponekad upadaju u nestabilne orbite koje ih dovode opasno blizu Zemlje.
Međutim, postoji čudna, treća vrsta svemirskih stijena koju astronomi tek nedavno počinju identifikovati: tamne komete, koje se ponašaju i poput asteroida i poput kometa. U radu prihvaćenom za objavu u časopisu "Icarus", tim astronoma pokušao je identifikovati tajanstveno porijeklo tamnih kometa.
Tamne komete su male - samo nekoliko desetina kilometara u obimu. Ne pokazuju vidljive znakove otpuštanja plinova ili isparavanja elemenata poput vode. Ali ne kreću se ni u savršenim orbitama. Umjesto toga, pokazuju dokaze o "negravitacionom" ubrzanju, što implicira da postoje druge sile koje mogu nježno pomjeriti njihove orbite.
Svi mali objekti u Sunčevom sistemu, uključujući asteroide, imaju određenu količinu negravitacionog ubrzanja, ali astronomi obično mogu identifikovati uzrok. Na primjer, asteroidi se nejednako zagrijavaju od sunca, što uzrokuje maleno, ali mjerljivo pomjeranje njihovih orbita. Istraživači su otkrili da negravitaciono ubrzanje tamnih kometa nije kompatibilno s nejednakim zagrijavanjem, pa mora postojati neki drugi izvor ubrzanja. Tim smatra da tamne komete zapravo otpuštaju gasove, što može uzrokovati vlastito negravitaciono ubrzanje, samo na nedetektabilnom nivou, prenosi "Live Science".
Tamne komete takođe se vrlo brzo okreću, što znači da moraju imati dovoljno unutrašnje čvrstoće da se ne raspadnu. Iz toga su istraživači zaključili da tamne komete imaju slične sastave kao asteroidi i vjerovatno su rezultat fragmentacije većeg objekta. Na temelju ovih dokaza, istraživači sumnjaju da tamne komete vjerovatno potiču iz glavnog asteroidnog pojasa između Marsa i Jupitera te su poremećene iz svojih orbita gravitacionim interakcijama sa Saturnom. Stoga su tamne komete vjerovatno asteroidi, ali neobične vrste - asteroidi napunjeni neuobičajno velikom količinom laganih molekula, poput vode, koje mogu ispariti kada objekti uđu u unutrašnji Sunčev sistem. Zbog toga istraživači sugerišu da bi tamne komete mogle biti potencijalni kandidati za izvor vode na ranoj Zemlji.
Nestabilne orbite tamnih kometa i njihova neobična kombinacija svojstava čine ih posebno opasnim objektima blizu Zemlje. Mali su, brzi i teško ih je otkriti. Najvažnije je da se ne ponašaju kako se očekuje od poznatijih asteroida i kometa, što ih čini nepredvidljivima, zaključili su istraživači.
Kako bismo zaštitili Zemlju od mogućih prijetnji, moraćemo detaljnije proučiti ovakve populacije lutajućih objekata poput tamnih kometa kako bismo ih bolje otkrili i predvidjeli njihove buduće putanje, prenosi "Klik".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
