Sunčev sistem nekad je činilo devet planeta. Astronom Majk Braun, poznat i kao "čovjek koji je ubio Pluton", kaže da je godinama dobijao uvredljive mailove nakon što je njegovo najpoznatije otkriće pomoglo da se to promijeni.
Braun je profesor planetarne astronomije na Kaltehu i otkrio je patuljastu planetu Eris u Kuiperovom pojasu - prsten ledenih objekata iza Neptunove orbite u blizini bivšeg devete planeta. Otkriće iz 2005. pokrenulo je slijed događaja koji su doveli do Plutonovog još uvijek kontroverznog degradiranja sa statusa planete.
Međutim, baš kao što je Kuiperov pojas doveo do ukidanja devete planete, Braun i drugi naučnici vjeruju da bi nam mogao otkriti jedan novi, piše "CNN".
Astronomi vjeruju da Kuiperov pojas čine ostaci nakon formiranja Sunčevog sistema. Proteže se 50 puta dalje od Sunca nego Zemlja. Pluton je sada klasififikovan kao patuljasta planeta s Erisom i samo je jedna od većih u mnoštvu tijela koja ondje postoje.
Budući da su objekti u Kuiperovom pojasu tako daleko od Sunca, teško ih je uočiti. Više od decenije astronomi traže tu skrivenu planetu čija se prisutnosti može ustanoviti prema ponašanju drugih obližnjih objekata. Često se naziva Planeta X ili Planeta devet.
Postoje i neke kontroverze, odnosno suprotstavljene teorije o samoj planeti pa neki istraživači vjeruju da on uopšte ne postoji. Uskoro bi se dilema mogla razriješiti, nakon što novi teleskop koji može pregledati cijelo dostupno nebo svakih nekoliko noći postane operativan krajem 2025. godine.
Potraga za Planetom devet tek je nedavno krenula, ali rasprave o njegovom postojanju počele su prije više od 175 godina.
"Otkako je Neptun otkriven 1846. godine, najmanje 30 astronoma je ukazalo na postojanje raznih vrsta transneptunskih planeta i svi su mislili pogrešno", rekao je Konstantin Batigin, profesor na Kalifornijskom institutu za tehnologiju. Svako tijelo koje kruži oko Sunca izvan orbite Neptuna astronomi definišu kao transneptunsko.
Batigin i Braun su među najglasnijim pristalicama Planete devet. Rade na njenom otkrivanju od 2014. godine, inspirisani studijom astronoma Skota Šeparda i Čadvika Truhilaj, profesora astronomije na Univerzitetu Sjeverna Arizona.
Šepard i Truhiljo prvi su primijetili da su orbite nekih poznatih transneptunskih objekata čudno grupisane. Dvojac je tvrdio da bi nevidljiva planeta - nekoliko puta veća od Zemlje i više od 200 puta udaljenija od naše planete od Sunca - mogla uticati na kretanje manjih objekata.
Više teorija
Batigin je koautor šest studija o Planeti Devet, nudeći nekoliko dokaza o njenom postojanju. Posljednja studija, objavljena u aprilu u časopisu "The Astrophysical Journal Letters", prati tijela podložna nekoj vrsti perturbacije koja ih ubacuje u orbitu Neptuna prije nego što u potpunosti napuste Sučnev sistem.
Jedna bi opcija mogla biti nešto što se zove galaktička plima, kombinacija sila udaljenih zvijezda u galaksiji Mliječni put. Ali Batigin i njegovi saradnici pokrenuli su računarske simulacije kako bi testirali ovaj scenario u odnosu na prisutnost Planete devet i pokazalo se da bi spomenuta planeta morala postojati.
Prema Batiginu, Planeta devet je pet do sedam puta veća od Zemlje, a njen orbitalni period je između 10.000 i 20.000 godina. "Ono što ne mogu izračunati radeći simulacije jeste gdje se nalazi, kao i njen sistem. Vjerovatno je to manja verzija Urana i Neptuna i vjerovatno je učestvovala u procesu formiranja tih planeta", rekao je Batigin.
Ali druge teorije iznose alternativna objašnjenja. Studija objavljena u avgustu 2023. sugeriše postojanje skrivene planete koja je zapravo puno manja, 1.5 do tri puta veće od Zemlje.
"Moguće je da se radi o ledenoj i stjenovitoj planeti. Zbog svoje velike mase, imala bi visoku unutrašnju energiju koja bi mogla održati, na primjer, podzemne okeane. Njena bi orbita bila vrlo udaljena, mnogo dalja od Neptunove", rekao je Patrik Sofia Likavka, profesor planetarnih nauka na Univerzitetu Kindai u Japanu i koautor studije.
Prisutnost planeta izvedena je iz računarskih modela koji trebaju objasniti čudna ponašanja transneptunskih objekata, što ukazuje na sličnosti s Batiginovim istraživanjem. Međutim, istakao je Likavka, njegov model ne gleda na ista orbitalna poravnanja i jako se razlikuje od Batiginova.
Druge teorije sugerišu da su anomalije koje svi pokušavaju objasniti uzrokovane nečim sasvim drugačijim, poput primordijalne crne rupe - stvorene neposredno nakon velikog praska - koju je naš Sunčev sistem uhvatio dok se kretao galaksijom. Druga ideja sugeriše da bi moglo biti nešto pogrešno u trenutnom naučnom razumijevanju gravitacije.
Usred kontroverzi, svi se istraživači slažu oko jedne stvari
Neki istraživači vjeruju da su naučnici otkrili premalo ovih transneptunskih objekata da bi izvukli bilo kakve zaključke o njihovim orbitama.
"Imamo otprilike desetak takvih objekata, ali posmatramo samo one najsjajnije i to samo kada su najbliže Suncu", rekao je Renu Malhotra, profesor planetarnih nauka na Univerzitetu u Arizoni.
Podaci nisu dosljedni zbog pristranosti posmatranja, prema Malhotri, zbog čega su istraživači skeptični prema njima. Među skepticima je i Šepard, jedan od koautora studije iz 2014. koja je inspirisala Batiginovo istraživanje.
Malhotra je koautor studije iz avgusta 2017. koji sugeriše prisutnost planete veličine Marsa u Kuiperovom pojasu, ali ne isključuje u potpunosti hipotezu o Planeti devet. Direktno posmatranje planete bi, naravno, okončalo sve kontroverze, ali svi dosadašnji pokušaji bili su uzaludni.
Batigin je bio koautor studije iz marta koja je koristila podatke iz "Panoramic Survey Telescope and Rapid Response Systema" ili Pan-STARRS-a, opservatorijuma na Havajima, što je omogućilo istraživačima da analiziraju 78 odsto neba u kojem bi Planeta devet navodno mogla biti - ali je nisu mogli pronaći.
"Uočavanje tako udaljenog objekta, a da ne znate gdje gledati, izuzetno je teško i slično traženju mete snajperom umjesto dvogledom", tvrdi Batigin. "Nebo je stvarno veliko mjesto kada tražite nešto tako mračno. Ova stvar je otprilike 100 miliona puta manje sjajna od Neptuna, dakle na ivici onoga što je moguće otkriti s apsolutno najvećim teleskopima na svijetu trenutno", kaže Batigin za "CNN".
Usred kontroverzi i različitih mišljenja, svi se istraživači slažu oko jedne stvari. Novi širokougaoni teleskop koji je trenutno u izgradnji mogao bi krajem 2025. zaključiti raspravu. Zvjezdarnica Vera C. Rubin ima najveću digitalnu kameru ikad napravljenu i nalazi se na vrhu planine visoke gotovo 3000 metara u sjevernom Čileu.
"Ovo je teleskop sljedeće generacije koji će pretraživati cijelo dostupno nebo svakih nekoliko dana. Možda će odmah otkriti Planetu devet, što bi bio fantastičan završetak potrage. Ali čak i ako ne otkrije nijedan novi objekat, to će biti dovoljno za potvrdu hipoteze o Planeti devet jer će učinkovito provjeriti i testirati sve statistike i sva istraživanja", rekao je Batigin, prenosi "Index".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
