Na prvi pogled, Ostrvo mrtvih, izgleda kao scena iz horor filma ili romana Stivena Kinga. Ovo ostrvo, smješteno blizu obale Kenta nedaleko od Londona, postalo je sablasno počivalište zarobljenika koji su preminuli na "zatvorskim brodovima". Njihovi posmrtni ostaci sada izranjaju iz blata, otkrivajući mračne tajne prošlosti.
Ostrvo mrtvih se nalazi na ušću rijeke Svale, nasuprot Kvinboroa na ostrvu Šipi. Iako se može pronaći na karti, pristup ostrvu je zabranjen. Razlog tome su brojne ptice koje ovdje gnijezde tokom sezone parenja, što čini ostrvo nedostupnim za posjete.
Jedini znakovi ljudske prisutnosti su drveni kovčezi i kosturi koji su vijekovima bili zakopani pod šest stopa blata. Sada, zbog erozije obale, ti posmrtni ostaci su izloženi. Prema izvještajima "BBC", ostrvo je u vlasništvu Natural Englanda i iznajmljen je dvjema osobama.
Ostrvo mrtvih je zabilježeno kao mjesto posebnog naučnog interesa i međunarodno priznato prema Ramsarskoj konvenciji. Godine 2017. ostrvo je privuklo pažnju javnosti kada je ekipa "BBC-ovog" programa "Inside Out" dobila rijetku priliku istražiti ovaj zaboravljeni komadić zemlje. Voditeljka emisije, Natali Graham, podijelila je svoje iskustvo s "The Sunom", kazavši: "Ono što sam vidjela tamo ostaće sa mnom zauvijek. Ovo je zaista čudan prizor. Mislim da nigdje na svijetu ne postoji nešto slično."
Redatelj Sam Sapl opisao je svoje utiske: "To je kao da ste na setu horor filma. Izgleda tako nestvarno, kao da je scenografija dizajnirana za film. Posvuda su otvoreni kovčezi i kosti."
Područje oko ostrva zlokobno je nazvano "Luka kovčega" zbog prizora otvorenih kovčega i ljudskih ostataka razasutih po obali. Lokalni folklor, podstaknut sablasnom atmosferom ostrva, govori o duhovnim psima s krvavocrvenim očima koji su jeli glave pokopanih tijela, doprinoseći jezivoj reputaciji ostrva kao "mjestu na kojem žive mrtvi".
Međutim, stvarna priča iza lokacije je priča o tragediji. U 18. i 19. vijeku, zarobljenici su držani na "zatvorskim brodovima", plovećim zatvorima u blizini ostrva. Jedan od tih brodova nosio je zloslutno ime Odmazda.
Ovi zatvorenici, neki čak i desetogodišnjaci osuđeni za sitne zločine poput džeparenja, bili su predodređeni za deportaciju u Australiju. Ali oni koji su bili previše bolesni za putovanje umirali su na tim brodovima usidrenim kod ostrva Šipi, umirući u tamnim prostorijama tih plovećih zatvora.
Bolesti su se brzo širile na brodovima, dovodeći do velike smrtnosti. Kasni pomorski istoričar profesor Erik Grov izjavio je u "BBC-ovom" dokumentarcu: "Mnogi zločini nosili su smrtnu kaznu, ali kao humaniji način, odlučeno je da bi bilo dobro transportovati zatvorenike. Ali, ako se smatralo da nisu dovoljno zdravi za putovanje u Australiju, ostavljeni bi bili na brodovima."
Tijela ovih nesretnih duša pokopana su u neoznačenim grobovima na Ostrvu mrtvih, kako bi se spriječilo širenje bolesti među lokalnim stanovništvom. Sada, pri niskoj plimi, ostrvo otkriva svoju mračnu istoriju, iako niko ne zna identitete pokopanih.
Stručnjaci se suočavaju s izazovom očuvanja ostataka na Ostrvu mrtvih zbog neumorne erozije koja raznosi kosti, izvještava "Kent Live". Sam Sapl naglasio je: "Postoje spomenici drugim zatvorenicima koji su umrli na zatvorskim brodovima, poput onog u Čatamu, Kent, ali ovi ljudi nemaju ništa."
Ostrvo mrtvih ostaje zapanjujuće i zastrašujuće svjedočanstvo mračne prošlosti, pozivajući na razmišljanje o humanosti i potrebi za očuvanjem istorijskih mjesta kako bismo bolje razumjeli priče koje čuvaju, prenosi "Klik".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
