O Drugom svjetskom ratu teško je pisati kao o bilo čemu drugom doli o globalnoj klaonici.
Najkrvaviji vojni sukob u istoriji vodio se na teritoriju četrdeset država, a od 1. septembra 1939. do 2. Septembra 1945., koliko je službeno trajao, odnio je oko pedeset pet miliona duša. Uz goleme ljudske gubitke na ratištima, obilježila su ga masovna stradanja civilnog stanovništva tokkom bombardovanja gradova, masovna pogubljenja velikoga broja ljudi na okupiranim područjima istočnoevropskih i azijskih država te sistematska istrebljenja čitavih naroda u fašističkim i nacističkim logorima smrti.
Vjerovali ili ne, i u tom periodu tame bilo je trenutaka toliko bizarnih i smiješnih da bi neko pomislio kako su ih osmislili članovi “Monty Pythona”. Za vas smo odabrali nekoliko primjera.
Boja očaja
Tokkom Drugog svjetskog rata, Amerikanci su osnovali Ured za strateške usluge, obavještajnu agenciju koja se smatra pretečom CIA. U želji da zadive nadređene, njeni službenici katkad su dolazili na uistinu bizarne ideje.
Dok je boravio u Burmi (današnji Mjanmar), okupiranoj od strane Japanaca, obavještajac Gregory Bateson doznao je za drevno proročanstvo: ako rijeka Irrawaddy ikada postane žuta, značiće to kraj vladavine stranaca. Proročanstvo se vjerovatno odnosilo na vladavinu Britanaca, ali se Bateson nije zamarao tehničkim detaljima. Bio je uvjeren da će, ako uspije obojiti rijeku u žutu boju, nagnati lokalni živalj da ustane protiv Japanaca. Zašto da naši ljudi nepotrebno ginu, pitao se, kad se stvar može elegantno riješiti tako da se u Burmu prošverca par kanti boje? Nevjerovatno, šefovi su odobrili njegov plan!
Nakon što je pošiljka stigla, nadobudni špijun odlučio je napraviti generalnu probu u kadi. Na svoju duboku žalost, shvatio je da se boja koju je dobio ne topi u slatkoj vodi nego tone na dno. Nakon propalog eksperimenta, od plana se odustalo, a kolege špijuni su nesmiljeno zafrkavali Batesona.
Neka bude svjetlo
Konstanz, grad u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg, za vrijeme Drugoga svjetskog rata uspio je izbjeći savezničko bombardovanje pomoću jednostavne a opet ingeniozne ideje.
Kako su neprijateljski avioni učestalo nadlijetali to područje, smješteno na granici sa Švajcarskom, na snazi je bio propis o totalnom zamračenju. Neko je, međutim, zaključio kako bi obrnuta strategija bila puno mudrija. Umjesto da drhte u mraku, stanovnici Konstanza su tako, čim je pala noć, raspalili sva svjetla, kao da je Božić.
Lukavstvo je urodilo plodom: saveznički piloti zaključili su kako se tako dobro osvijetljen grad zapravo nalazi u Švajcarskoj, te su mirno odletjeli svojim putem.
Brod koji je dvaput potonuo
Tokom rata, mnogi su brodovi završili na dnu okeana. Jedno je plovilo, međutim, imalo naročito lošu sreću – potopljeno je dvaput!
Izvornog naziva “SS Wien”, ovaj brod je tokkom Prvog svjetskog rata bio dio australijske mornarice, a potopljen je 1918. godine. Kako oštećenja na trupu nisu bila velika, nekoliko godina kasnije brod je izvučen i popravljen, a Drugi svjetski rat je dočekao u vlasništvu Italije, kao bolnički brod za Mussolinijeve snage.
Nakon što su ga napali saveznici, ponovo je završio ispod površine, ušavši u istoriju kao jedino plovilo koje je potopljeno u oba svjetska rata.
Lažljivi špijun
Jedan od najosebujnijih “junaka” Drugog svjetskog rata bio je Juan Pujol García. Ovom proćelavom Špancu u predratnom period nije baš išlo u životu. S faksa je izbačen, posao mu je propao, s ocem nije razgovarao, a žena mu je navodno nabila rogove. U želji za zaradom, a i dokazivanjem, početkom rata ponudio je svoje usluge britanskoj, potom i američkoj obavještajnoj službi, no obje su zaključile da nije špijunski materijal. Pujol možda nije imao sposobnosti Jamesa Bonda, no imao je tajno oružje: nikad nije odustajao.
Nakon dvostruke odbijenice, sreću je odlučio potražiti na suprotnoj strani. Obratio se Nijemcima, uvjerivši ih da je pristalica fašizma, da bi ga ovi poslali na tajni zadatak u London. Kako si putovanje nije mogao priuštiti, skrasio se u Lisabonu, odakle je šefovima slao izmišljene izvještaje puna živopisnih detalja. Nijemci su progutali sve njegove laži: ovaj čovjek, koji je toliko dobro glumio da je dobio kodno ime Garbo, uspio ih je čak uvjeriti da je u “Londonu” stvorio špijunsku mrežu, pa su ovi na platnu listu stavili dvadesetak nepostojećih agenata!
Osokoljen vlastitim podvigom, ponovo se obratio britanskoj tajnoj službi MI5, koja mu je ovaj put dala “gažu”. Nijemci nikad nisu otkrili da u njedrima nose dvostrukog špijuna, naprotiv – Hitler ga je odlikovao Željeznim križem!
Nacistička zraka smrti
Zvuči poput nečega o čemu bi promišljao Grunf iz stripa “Alan Ford”, no njemački naučnici jedno su vrijeme uistinu spekulisali o konstruisanju oružja za masovno uništenje poznatog pod radnim nazivom “sunčev top” odnosno “zraka smrti”. Je li uglednom fizičaru Hermannu Oberthu ova ideja pala napamet kad se prisjetio kako je kao dječak spaljivao mrave pod povećalom, ne znamo, no svakako mu je pala, a nacistički glavešine ocijenili su je kao genijalnu.
Oberth se zalagao za gradnju golemog svemirskog povećala, kroz koje bi se pustile sunčeve zrake kako bi se spalili neprijateljski gradovi. Isprva entuzijastičan, naučnik je s vremenom shvatio da je zagrizao više nego što može progutati. Kad su ga, nakon puno otezanja i odgođenih sastanaka, šefovi pitali koliko mu tačno treba vremena da stvori super-oružje, podvijena repa morao je odgovoriti: “Prema zadnjim izračunima, oko stotinu godina!”, piše Lucija Kapural za portal Povijest.hr.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.