U grčkoj mitologiji amazonke su bile ratoborne kćeri boga Aresa i nimfe Harmonije.
Njihovo se kraljevstvo nalazilo negdje na obalama Crnog mora ili na Kavkazu, a često su provaljivale na zapad, sve do Grčke, što je na hroničare i pisce ostavljalo snažan dojam.
Mitska nemilosrdnost
Podigle su mnoge gradove, među njima i Efez i Smirnu, a njihove kraljice uzrokovale su mnogo problema poznatim grčkim junacima, kao na primjer Herkulu Hipolita i njezin čarobni pojas ili Ahilu Pentezileja koju je ubio pa se u nju zaljubio.
U njihovom su kraljevstvu muškarci živjeli kao robovi ili bi ih čak sve pobile, kako je pisao Herodot, kao u mitu o Argonautima, u kojem su zato živjele same na Lemnosu. Milosrdnije nisu bile ni prema sebi.
Prema antičkoj pučkoj etimologiji, ime im znači "bez dojke", jer su navodno rezale desnu dojku da im ne smeta pri napinjanju luka (iako tako nisu prikazivane). Osim ratovanjem bavile su se i lovom, a odgajale su samo kćeri.
Sad bez pretjerivanja
Istoričari su amazonke smještali isključivo u mitološku sferu, dok početkom 1990-ih nisu pronađeni prvi dokazi da su one možda zaista i postojale.
Od tada su arheolozi na području čitave njihove mitske domovine, današnje Rusije, Azerbejdžana, Armenije, Turkmenistana, otkopali hiljade grobova Skita koji su otkrili da su pripadnice toga naroda bile vješte u jahanju i streljaštvu i odmalena obučavane za rat.
Nisu jele muškarce i živjele izolirano, ali su ih pratile i ravnopravno se borile u svim ratovima. Neke su pokojnice pokopane sa svojim konjima i oružjem, uz standardnu skitsku pogrebnu opremu: set za tetoviranje i set za pušenje kanabisa. Uz to, Skiti su pili uzavrelo kobilje mlijeko i čisto vino, zbog čega su ih Grci, koji su s njima najčešće bili u trgovačkom kontaktu, nazivali varvarima.
A Amazona?
Amazonske, stvarne ili mitske, očarale su, zgrozile ili nadahnule mnoge koji su s njima na ovaj ili onaj način došli u dodir. Ipak, najpoznatije sjećanje na njih skriva se u samim Zemljinim plućima – imenu Amazone, Amazonije, Amazonske prašume.
Kako su došle s Kavkaza u Južnu Ameriku, mogli biste se pitati.
One nikako, ali je sredinom 16. vijeka rijekom koju danas zovemo Amazonom plovila, u trenutku bitnom za našu priču već desetkovana i gladna istraživačka ekspedicija Španca Francisca de Orellana. Oni su među mnogim plemenima koja su sreli posebno zapamtili "žestoke" žene-ratnice koje su ih napale, a Orellan ih je, nadahnut Homerom, prozvao amazonkama.
S njime se u Španiju tako vratio i mit o južnoameričkim ratnicama, a kasnije je rijeka i čitavo područje (evropski) nazvano Amazonom njima u čast, prenosi Punkufer.hr.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
