BERLIN - Televizijska drama o sudbini pet mladih Nijemaca u vihoru Drugog svjetskog rata ponovo je u Njemačkoj otvorila debatu o ulozi običnog čovjeka u nacističkom ubilačkom pohodu za osvajanje Evrope.
Nekoliko miliona Nijemaca provelo je prošle nedjelje veče ispred malog ekrana kako bi odgledali mini-seriju "Naše majke, naši očevi", koja prati pet mladih Nijemaca - dva brata, medicinsku sestru, pjevačicu i šnajdera Jevrejina, u borbi za preživljavanje tokom jedne od najkrvavijih stranica ljudske istorije.
Od njih petoro, samo će troje preživjeti, uključujući jevrejskog mladića. Fizički slomljeni i bez iluzija, suočiće se jedni s drugima kao i sa sopstvenim demonima u posljednjoj epizodi, čija se radnja odvija u razorenom Berlinu.
Njihova priča počinje 1941. godine, u trenutku napada nacističke vojske na Sovjetski Savez. Junaci serije polako shvataju da se svijet u koji su vjerovali raspada. Braća otkrivaju da njemačka vojska nije onako plemenita kao što su je zamišljali; medicinska sestra žali što je izdala koleginicu Jevrejku; veza pjevačice sa esesovcem postaje noćna mora, a Jevrejin mora da se bori za goli život.
Pomiješane reakcije na seriju pokazuju da i poslije 70 godina događaji iz Drugog svjetskog rata izazivaju kod Evropljana, čak i kod onih rođenih godinama kasnije, snažan osjećaj gorčine.
Većina kritičara pohvalno je pisala o seriji kao o pokušaju Njemačke da konačno progovori o prošlosti i preispita individualnu odgovornost za rat.
Način, međutim, na koji su u seriji prikazani pripadnici poljskog pokreta otpora, predstavljeni kao antisemiti, i ruski vojnici, koji siluju njemačku medicinsku sestru, izazvao je posebno ljutite reakcije u istočnoj Evropi, koja je u ratu pretrpjela najveće gubitke.
U Njemačkoj, jedan dio javnosti optužio je film da marginalizuje holokaust i da Nijemce predstavlja više kao žrtve nego naciju koja je odgovorna za rat i genocid.
"Film o Drugom svjetskom ratu u kojem se izbjegava užasavajuće pitanje o šest miliona mrtvih Jevreja", primijetila je kolumnistkinja Dženifer Natali Pika u njemačkom vodećem jevrejskom nedjeljniku "Judiše algemajne".
Jan Suselbek, istraživač na Univerzitetu u Marburgu, naveo je, pak, da serija više odražava ono kako nacija želi sebe da doživi nego istorijske činjenice.
"Ovaj film prikazuje Nijemce onakvim kakvim misle da su bili, ali je zapravo činjenica da široke mase nikada nisu bile takve", kazao je on.
U srijedu, ambasador Poljske u Berlinu, Jerži Marganski, oštro je kritikovao seriju u pismu njemačkom javnom servisu ZDF koji je emitovao ovu 14 miliona evra vrijednu produkciju.
"Slika Poljske i poljskog pokreta otpora njemačkim okupatorima, koja je prikazana u seriji, za većinu Poljaka je izrazito nepravedna i uvredljiva", istakao je Marganski, dodajući da je i sam bio šokiran onim što je vidio.
On je ukazao da gledaocima nije ništa predočeno o Varšavskom ustanku, u kojem je stradalo 200.000 poljskih civila, kao ni o brojnim Poljacima koji su pomagali Jevrejima.
Mlađe generacije Nijemaca uglavnom malo znaju o tome šta su njihovi roditelji, djedovi i babe radili za vrijeme rata jer, kao i većina ratnih veterana i preživjelih, starije generacije ne žele da pričaju o tome.
Producent serije Niko Hofman je rekao da je njegov cilj bio da podstakne međugeneracijsku debatu kako bi se "prvi put progovorilo o iskustvima" iz rata. On je napomenuo da je treću, posljednju epizodu vidjelo 20,5 odsto gledalaca starosti od 14 do 59 godina, što je, kako je rekao, veoma visok procenat za ZDF.
Uprkos ogromnom broju dokaza, mnogi Nijemci i dalje vjeruju da obični vojnici nisu učestvovali u zločinima koje su počinile zloglasne Hitlerove SS i SA jedinice.
"Da li su njemački vojnici zaista bili tako brutalni", pitao se visokotiražni "Bild" nakon prikazivanja epizode u kojoj njemački vojnici ubijaju civile u znak odmazde zbog napada partizana.
Poznato je, međutim, da su tokom rata njemački vojnici pobili na hiljade civila i da su pomagali odredima smrti u masovnom progonu Jevreja. Blizu tri miliona ruskih vojnika umrlo je u njemačkom zarobljeništvu, dok su u završnici rata fanatici lojalni Hitleru strijeljali na hiljade njemačkih vojnika optuženih za dezerterstvo i širenje defetizma.
Od prikazivanja serije, štampa i onlajn forumi su preplavljeni komentarima potomaka ratne generacije, od kojih mnogi ističu da su njihovi roditelji rijetko ili nikako govorili o tom periodu.
Debata je uslijedila u osjetljivom trenutku za njemačku vojsku, koja je tek prije 20 godina prvi put od Drugog svjetskog rata poslala vojnike u inostranstvo.
Danas Njemačka ima 5.000 vojnika raspoređenih u Avganistanu. Njemački vojnici su prisutni i na Kosovu, u Libanu i u Maliju.
Jens Vener, istoričar njemačkog Vojnog muzeja u Drezdenu, vjeruje da će serija podstaći diskusiju u porodicama čiju su rođaci preživjeli rat.
U najvećem broju porodica, međutim, takva diskusija je nemoguća, iz prostog razloga što dobar dio onih koji su preživjeli rat više nije u životu.
Prema podacima koje je agencija AP dobila, takvih je danas još oko 1,85 miliona, od kojih su manje od 600.000 muškarci.
Blizu 5,3 miliona njemačkih vojnika i 2,5 miliona civila poginulo je u ratu.
"Uskoro neće više niko ostati da svjedoči o ratu", upozorio je Frenk Širmaher, izdavač konzervativnog lista "Frankfurter algemajne cajtung".
On je pohvalio seriju kao "iskrenu, detaljnu i beskompromisnu", koja kao takva "pogađa dušu nacije".
Hofman je rekao da je producirao seriju djelom zbog svog oca, koji se sa 18 godina dobrovoljno prijavio u Hitlerovu vojsku i koji do dana današnjeg ćuti o svom učešću u ratu.
Tomaž Sarota, istoričar i stručnjak za poljski pokret otpora, ističe da serija sadrži brojne faktualne neistine, ali da je njen osnovni problem u tome što podržava njemačku interpretaciju po kojoj se patnje Nijemaca mogu uporediti sa patnjama njihovih žrtava.
"Postoji danas trend u Njemačkoj da se govori o njemačkim patnjama. Nijemci su bili posljednje žrtve rata koji su sami započeli", istakao je on.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.