TV

Serija "Kad bude, biće" : Mladi glumci brišu granice (Foto)

Serija "Kad bude, biće" : Mladi glumci brišu granice (Foto)
Serija "Kad bude, biće" : Mladi glumci brišu granice (Foto)

Kao što u Srbiji nije samo Beograd prostor koji može da ponudi darovite umjetnike i kao što ni u Hrvatskoj to nije samo Zagreb, tako ni Sarajevo nije jedino u BiH koje je "ovlašteno" da stvara dobre filmove, serije i predstave. Kvalitet se može pronaći i u Banjaluci, Kozarskoj Dubici, Zenici, Mostaru, Tuzli...

Ovim riječima Marko Misirača, reditelj serije "Kad bude, biće", čije su prve dvije pilot-epizode već snimljene u Kozarskoj Dubici, objašnjava zbog čega su se odlučili da u tom projektu pruže priliku mladim glumcima iz manjih sredina.

Naime, glavne uloge u komičnoj seriji, koja se snima po scenariju tuzlanskog glumca Midhata Kušljugića, u produkciji "Balkan filma" iz Kozarske Dubice, i koja govori o povratku mladih ljudi iz Njemačke i borbi za egzistenciju na ovim prostorima, igraju Adnan Omerović i Ivana Perkunić, mlade nade Narodnog pozorišta iz Tuzle.

"Drago mi je što u kulturi polako prestaje da vlada 'centralizacija'. U seriji su se okupili izvanredni glumci mlađe i srednje generacije iz tri meni jako draga ansambla: Narodnog pozorišta iz Tuzle, Narodnog pozorišta RS iz Banjaluke i Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. To nisu ljudi koji su blazirani i iskaljeni na filmu i TV-u, nego su glumci kojima ništa nije teško i posebno su motivisani da naprave nešto dobro i pomognu jedni drugima u kadru", priča Misirača.

Prve dvije epizode trebalo bi da budu emitovane pred Novu godinu u svim republikama bivše SFRJ

Objašnjava da to što su oni prvenstveno pozorišni glumci nije nijednog momenta tokom snimanja prvih dviju epizoda predstavljalo problem, jer su se svi vrlo lako i brzo navikli na "filmsku glumu" i filmski način rada.

Ističe da mu je jedan od glavnih motiva za odabir mladih glumaca bilo i to da publici pruži neka nova lica.

"Ako Adnana Omerovića, Ivanu Perkunić, Aleksandra Stojkovića, Nikolinu Jelisavac, Elviru Aljukić, Ljubišu Savanovića ili Borisa Šaviju neki reditelji i producenti pozovu u svoje projekte na osnovu ove serije i ovih uloga, meni će to biti najveće zadovoljstvo, a vidim da se već, na osnovu do sada snimljenog materijala, ljudi iz svijeta filma i TV-a interesuju za njih", priča mladi reditelj.

Slaže se da to što na tom projektu ravnopravno rade ljudi svih nacionalnosti predstavlja posebnu vrijednost.

"Glumačku ekipu čine ljudi iz cijele BiH, koju ja doživljavam kao jedinstven kulturni prostor, ma šta političari pričali i kako god postavljali stvari. Netrpeljivost ne vidim i ne osjećam", ističe Misirača.

Sebe, kaže, doživljava kao građanina svijeta i ističe da mu je važno da radi sa ljudima sa kojima se može pronaći "na istoj talasnoj dužini".

"Čast mi je što sam bio član ekipe filmova koje je producirao Tihomir Stanić na prostoru BiH u saradnji sa Srbijom i Hrvatskom, kao što su 'Turneja', 'Neprijatelj', 'Neke druge priče' i 'Top je bio vreo', jer su svi ti filmovi obnavljali popucale veze između ovih prostora, okupljali umjetnike raznih nacionalnosti i omogućili im da stvaraju nešto dobro. Moram da skrenem pažnju široj javnosti da prvenstveno treba da obrate pažnju na ovu vrstu povezivanja jer će umjetnici najprije, kao i uvijek, povezati ljude i prostore", kaže reditelj.

O važnosti saradnje i suživota svih ljudi u BiH, bez obzira na nacionalnost, govori i Bogdan Stanić, producent serije.

Serija na komičan način govori o povratku mladih ljudi iz Njemačke i borbi za egzistenciju u BiH

"Sama tematika serije potvrđuje da, bez obzira na bivši rat, ova tri naroda ne mogu da ne sarađuju, voleli se oni ili ne voleli.  U najavnoj špici prikazan je čovek koji se vraća iz inostranstva u BiH jer tamo ništa ne valja. Verujem da je zaista tako jer sam i sam živio u inostranstvu i uverio sam se da je ovde bolje, bez obzira na sve", priča Stanić.

Objašnjava da nije stvarnost to što političari govore, "nego je stvarnost to da se sa jednog na drugi kraj RS ne može doći a da se ne prođe kroz Federaciju BiH".

Kako se niko ne bi osjećao superiornim niti zapostavljenim, u timu koji radi na snimanju serije učestvuje gotovo jednak broj ljudi svih nacionalnosti.

"U ekipi je 30 posto Srba, 30 posto Hrvata i 30 posto Muslimana, a neki su, Boga mi, i Jugosloveni, poput mene. Primetio sam da veća netrpeljivost postoji između glumaca iz Sarajeva i glumaca iz Tuzle iste nacionalnosti nego između glumaca iz Banjaluke i Tuzle različitih nacionalnosti. Do sada sam snimio nekoliko filmova, ali moram istaći da je ovo najsložnija ekipa koju sam sreo i samim tim najlakša za rad", tvrdi producent.

Priznaje da su mu neki ljudi iz svijeta filma zamjerali što na tom projektu nisu angažovana nešto zvučnija glumačka imena, ali se ne slaže sa njima.

"Sama ideja o multietničkom komadu sa mladim i ne toliko afirmisanim glumcima iz cele BiH dovoljan je izazov za svakog producenta. Ekipa, što tehnička, što autorska, u proseku je stara oko 35 godina, a glumci su uglavnom iz manjih centara - Banjaluka, Tuzla i Zenica. Namerno smo zaobišli Beograd i Sarajevo, čiji glumci obično igraju sve veće uloge, a ove naše divne zvezde bivaju nekako preskočene", pojašnjava Stanić.

Siguran je, kaže, da su Aleksandar Stojković Piksi, Nikolina Jelisavac, Boris Šavija, Adnan Omerović i Ivana Perkunić na nivou zadatka i da će osvojiti publiku.

Reditelj i producent namjerno okupili ekipu mladih, talentovanih, ali manje afirmisanih glumaca

"Dragan Nikolić mi je jednom rekao: 'Dosta mi je više glavnih uloga'. Kod nas se stalno angažuju isti glumci i prave se serije koje se lako prodaju. Ja se nadam da mi pravimo nešto značajno za nas, ali i za čitav naš okrug i našu televiziju, da ne moramo da prikazujemo serije čijih se sedam epizoda snimi u tri dana", priča Stanić.

Prve dvije pilot-epizode serije "Kad bude, biće" snimljene su filmskom kamerom, potpuno filmski i nisu u stilu serija poput "Lud, zbunjen, normalan" i "Selo gori, a baba se češlja".

Stanić ističe da su time pokušali da naprave nešto što nalikuje seriji "Otpisani", koja ima neprolaznu vrijednost.

Što se tiče tematike, otkriva da serija na neki način predstavlja "nostalgiju za nečim što smo nekad imali i bavi se lokalnom politikom, po principu kad bude biće, ja tebi ovo, ti meni ono..."

Prema Stanićevim riječima, glavni razlog zbog čega filmove i serije u njihovoj produkciji snimaju u Kozarskoj Dubici je taj što je mnogo lakše i brže napraviti pripreme za seriju u svom, nego u tuđem gradu.

"Kozarska Dubica je čudno mesto, ima mnogo glumaca, a reditelj Marko Misirača, koji je, takođe, iz Dubice, verovatno je najtalentovaniji reditelj kojeg su moje oči spazile. Pored njega, moram da istaknem fotografkinju Ivanu Vladić, koja nas je sasvim oduševila", dodaje Stanić.

Oduševljen je, kaže, materijalom koji su namontirali, a još su u pregovorima  da pred Novu godinu počnu sa emitovanjem prvih dviju pilot-epizoda.

O atmosferi na snimanju i saradnji sa kolegama i glavni glumci imaju samo riječi hvale.

Glumac Adnan Omerović, koji glumi glavnog lika - Himliju, vjeruje da na nekom fundamentalnom ljudskom nivou netrpeljivost i ne postoji.

"Neke druge sile su u pitanju, prvenstveno kriminal i politika, koji nam zagorčavaju život i prave od nas strance veće nego što su Kinezi i Bantu crnci. Najvažnije je da napravimo dobru energiju i raspoloženje u ekipi koja radi i onda će to raspoloženje preći i na gledaoce. Bar se nadam", smatra Omerović.

Kaže da glumačku ekipu čine pozorišni glumci jer je u BiH takva situacija da malo koji glujmac sebi može priuštiti da bude isključivo filmski glumac, ako bi to htio.

"Marko i Midhat su imali svoju viziju kako ta podjela treba da izgleda i ja tu i vidim najveću prednost ove serije. Ona stvarno može da bude osvježavajuća u odnosu na to koga gledamo inače u našim produkcijama. Tu su neku drugi ljudi, ne svi, ali dosta njih i valjda će se malo otvoriti ta saradnja, pa da krene i produkcija i svijest da se to može raditi i u Tuzli, Banjaluci i Dubici, a ne samo u Sarajevu", priča Omerović.

Serija je multietnički projekat i kao takva doprinosi brisanju granica i obnavljanju popucalih veza među ljudima u BiH

Ističe da postoje tri bitna elementa vezana za seriju "Kad bude, biće" i njega kao glumca.

"Prvi je to što je to tekst mog kolege i prijatelja Midhata Kušljugića, drugi je to što ću se kroz ovu glavnu ulogu nekako udomaćiti pred kamerom, što mi mora biti plus u nastavku karijere, mogu svašta i naučiti i slično. Treći je ta veza koja se otvara između dva grada, regije, entiteta. Dabogda ih bilo još", poručuje mladi glumac.

Glumica Ivana Perkunić, koja igra Himlijinu suprugu Sabinu, strpljivu, realnu ženu koja voli svog muža i uz njega je ma šta učinio, kaže da ovaj lik radi s lakoćom zahvaljujući reditelju i ekipi koja joj pomaže da dan završi sa osmijehom na licu.

Ponosna je, govori, što igra sa glumcima koji po 15 i više godina traju na sceni i koji su toliko duhoviti i šarmantni da zaslužuju da udahnu svoj život u ove likove.

Posebno je oduševljena mladim rediteljem Markom Misiračom, za kojeg kaže da je veliki perfekcionista, koji ništa ne prepušta slučaju, tako da sve postaje bajka i u stvarnosti.

Zbog toga je, kaže, zadatak koji je pred svima njima jako sladak i rade ga sa zadovoljstvom.

Od pozorišnog komada do serije

Projekat "Kad bude, biće" prvi put se pominje 2008. godine, kada je pri Narodnom pozorištu u Tuzli osnovano Udruženje "Art Teatar". Iste godine premijerno je izveden istoimeni pozorišni komad iz kojeg je proizašla ideja za seriju.

Reditelj Marko Misirača kaže da je ovo jedan od rijetkih scenarija u moru predložaka koji u sebi ima potencijal i kvalitet ozbiljnih igranih serija rađenih na prostorima bivše Jugoslavije.

"Autor je gotovo svaku scenu u ovih do sada 15 napisanih epizoda dramaturški zaokružio, a priču iz epizode u epizodu vrlo studiozno i precizno razvijao. Posebno me je oduševilo što sam u scenariju prepoznao neke arhetipe našeg humora i naše tradicije (po uzoru na najbolje: Ćopića, Kulenovića, Brešana) koje je Kušljugić podsvjesno 'utkao' u scenario i vrlo ih vješto transponovao u današnjicu", priča Misirača i dodaje da se nada da će publika to prepoznati.

Radnja

Okosnicu priče čini mladi bračni par Hilmija i Sabina, koji se poslije teškog materijalnog poraza u Njemačkoj vraćaju u rodni kraj, selo pored neimenovanog gradića u Bosni.

Njihov povratak poklapa se sa novim idejama čelnika iz opštine koji otvaraju etno selo u mjesnoj zajednici, preko kojeg, navodno, treba da ujedine "multietničko" stanoviništvo, a zapravo da operu novac te da narod koji živi u bijedi i nemaštini privremeno smire.

Međutim, povratak ovog para izrodiće hiljade pitanja i intriga o njihovom (ne)postojećem kapitalu... Na toj liniji sukoba između mladih ljudi koji su osviješteni Evropom i svijetom i lokalnih primitivaca i malograđana grade se komične i dramske situacije.* 

 

Marko Misirača

Glumačku ekipu čine ljudi iz cijele BiH, koju ja doživljavam kao jedinstven kulturni prostor, ma šta političari pričali.

 

Ivana Perkunić

Glumci su toliko duhoviti i šarmantni da zaslužuju da udahnu svoj život u ove likove.

 

Adnan Omerović

Bitna je veza koja se zahvaljujući seriji otvara između dva grada, regije, entiteta.

Nastavak i troškovi snimanja

Snimanje narednih 13 epizoda planirano je za 27. mart 2012. godine, a zanimljivo je da će, ako serija bude dobro prošla kod publike, biti snimljeno još 15 epizoda, ukupno 30. U planu je, takođe, da se serija prikazuje u svih šest republika bivše SFRJ.

Producent Bogdan Stanić otkriva da je snimanje prvih dviju epizoda koštalo od 150.000 do 200.000 maraka, a snimanje svih 15 epizoda ukupno bi trebalo koštati 750.000 maraka. Priznaje da je to prilično veliki novac za seriju, ali se nada da će kvalitet opravdati uložena sredstava.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije