BANJALUKA - Lena Ugren, umjetnica i muralistkinja, rođena je u Banjaluci, ali već deset godina živi u Sjedinjenim Američkim Državama, osam u Mejnu, i zadnje dvije u Viskonsinu, a u svoj rodni grad vratila se na poziv Gradskog tamburaškog orkestra da svojim kistom i talentom uljepša Festival uličnih zabavljača "Trotoart".
Upravo smo razgovarali sa Lenom u trenutku nastajanja njenog murala na zidu kod nekadašnje "Bašte sljezove boje" u Ulici kralja Alfonsa XIII, a pomoć joj pružaju i studenti banjalučke Akademije umjetnosti.
Ova nasmijana umjetnica za "Nezavisne novine" kaže da je presrećna što će svom gradu na poklon ostaviti mural koji nosi njen prepoznatljiv umjetnički stil, za koji kaže da je fokusiran na istraživanje slojeva identiteta i dualnosti.
"Uvijek sam voljela umjetnost i crtala sam iako sam studirala arhitekturu, ali sam se crtanju vraćala, jer mi je to prva ljubav. Mural je za mene nešto što može da bude dostupno svima. Doduše, sada ima i murala u unutrašnjim prostorima kada radite za klijente, ali kada govorimo o umjetnosti koja se radi vani, na zgradama, ogradama, vanjskim zidovima, tu je ljepota u činjenici da je umjetnost dostupna svima i ne moraš da ideš u galeriju. U suštini koristiš grad kao svoju galeriju i to je fenomenalno, jer koliko možeš ti da uživaš dok slikaš mural, toliko i ljudi uživaju dok prolaze i gledaju te dok radiš, ali i kada završiš rad", priča Lena.
I dok smo razgovarali sa mladom umjetnicom, zaista, ljudi su se zaustavljali, dvije male djevojčice su i same ostavile svoj pečat, baš kao i jedna prolaznica koja kaže da se i sama bavi umjetnošću.
"Ja sam uvijek tražila što veća platna, to su bila platna koja su jedva mogla da stanu u automobil, poslije sam kupovala i rolnu, jer me oduvijek privlačilo crtanje na velikim dimenzijama. Nakon prvog nacrtanog murala, godinama sam razmišljala o muralima, ali sam za vrijeme kovida pronašla aplikaciju gdje umjetnici naprave svoj profil i ponude usluge. Dobila sam prvi posao koji nije nešto što bih ja crtala u svom stilu, ali sam ispoštovala želje klijentkinje i tako je sve počelo, iako ja nisam bila sigurna ni koju cijenu da tražim za svoj rad. Uradila sam taj posao u jednom danu i tako je počelo. Većinom sam radila murale za klijente, a onda sam počela da tražim prilike gdje mogu da crtam svoj stil na većim razmjerama", prisjeća se Lena, koja je od tada uradila mnogo murala, u Americi, ali i u Meksiku, a svi su specifični po tome što ih krase likovi žena.
"Ja kroz moj stil slikarstva ispitujem dualnost i slojeve našeg identiteta, a žene su mi uvijek bile inspiracija, jer imam jake žene u porodici koje su mnogo toga prošle u životu. Inspiraciju pronalazim i u ženama koje danas pomjeraju granice, kao što su primjeri loklanih umjetnica u BiH. Tu je i Marija Tica, sa kojom sam se nedavno upoznala u Bijeljini, koja organizuje već treću godinu 'Mural Fest' i bavi se streetartom. Imamo i Natašu Konjević u Banjaluci, koja radi ogromne murale, mislim čak i da je prva muralistkinja iz BiH koja crta na tim dimenzijama. One, naše djevojke i žene, koje pomjeraju granice i mijenjaju svijet na svoje načine, moj su izvor inspiracije", objašnjava Lena.
Dodaje da je uvijek željela da ostavi mural u svom gradu, a sve kockice su se sklopile kada je dobila poziv na učešće na "Trotoartu".
"Za vrijeme trajanja festivala završiću i mural, a ovo je idealan zid za tu vrstu vremena koju imam za završetak murala, jer ne moram da žurim, da se stresiram. Mogu i da uživam u stvaranju i da popričam sa ljudima koji prolaze i raspituju se o djelu. Ovo baš odgovara tempu festivala, a kao što se već može naslutiti iz nedovršenog murala, on predstavlja dvije žene koje su u suštini identične, ali imaće neke mini-razlike, i to je neko ogledalo, dualnost naše unutrašnje strane i ono što prikazujemo u vanjskom svijetu, a ujedno može da bude otvoreno za interpretaciju svim građanima", zaključila je Lena.
Napomenula je da se sve aktivnosti realizuju i uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
