Izložba radova akademskog slikara Tadije Janičića pod nazivom "Progoneee me tvoje oči" trebalo bi da bude otvorena večeras u Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske s početkom u 20 časova.
Ova izložba je realizovana u saradnji Narodnog muzeja Crne Gore i Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske i donosi seriju slika, crteža, reljefa, skulptura i objekata koje je umjetnik radio posljednjih nekoliko godina.
Tadija Janičić kroz svoja stripolika djela provlači motiv očnih jabučica koje imaju groteskne i pomalo jezive karakteristike, podsjećajući na horor priču zamotanu u plašt duhovitosti i veseli kolorit.
"Progoneee me tvoje oči" je sintagma pozajmljena od Zdravka Čolića, ali koja ide mnogo dalje od floskule koju često ponavljamo, jer Janičić prikazuje savremenog, marginalizovanog čovjeka koji živi u svijetu na ivici razuma.
Više o izložbi autor je govorio u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Vaša izložba "Progoneee me tvoje oči" biće predstavljena publici u Banjaluci. Kako Vam se čini Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske?
JANIČIĆ: Što se mene tiče to je prilično jednostavno, dobio sam poziv od direktora i kustosa Narodnog muzeja Cetinja i kustoskinje Ljiljane Karadžić i prihvatio sam izložbu jer je značajna. Ovaj prostor je jedan od najljepših u kojima sam izlagao, odličan je, bez imalo lažne skromnosti, ovo svjetski izgleda. Postavka je već u finišu, očekujem još skulpture i ćupove da poređam u prostoru i to je to, ali prezadovoljan sam, ako je fino reći za samog sebe da sam prezadovoljan postavkom.
NN: Publika će imati priliku da pogleda slike, crteže, reljefe, skulpture i objekte. Na koji način uklapate različite forme izražavanja u jednu istu priču?
JANIČIĆ: Ako se malo više zagledate da li u skulpturu, crtež, ćup, sliku, instalaciju vidjećete na kraju da je to sve jedan isti rukopis, jedna priča, samo je medijum nebitan, tako da mi je nebitno da li radim u crtežu, slici, bitan mi je narativ. Od rada do rada zavisi i forma, nema tu nekog dubljeg predumišljaja, prilagođavam se priči, situaciji i okolnostima, to se vrlo spontano odigra.
NN: Naziv izložbe je vrlo zanimljiv, referiše se na pjesmu Zdravka Čolića… Kako je došlo do ideje da izložba ponese ovaj naziv?
JANIČIĆ: Kao i većina naziva za moje izložbe, i ovo je vrlo slučajno. Nisam neki ljubitelj Zdravka Čolića, ali mi je više zanimljivo to "progone me tvoje oči", mnogo se odnosi na našu svakodnevicu, što političku, što kulturnu. U svim nekim aspektima života se to dosta provlači, ta matrica "progone me tvoje oči".
NN: Oči su vrlo očigledan izbor, jer ih vidimo kao motiv kroz Vaša djela. Zbog čega je izabran baš glagol "progoniti"?
JANIČIĆ: U sušini oči su jezive, malo je horor priča. Koliko god to bilo fino umotano, šaljivo, u suštini je više horor priča. Mene čak i nervira kad mi neko kaže "jako su ti smiješne i šaljive slike", to je neko prvo gledanje i čitanje "na prvu loptu". U suštini kad se malo zagrebe i analiziraju moja djela vidjeće se da su to socijalni horori svakodnevice. Vidimo scene koje nisu nimalo prijatne, ni smiješne, nego su više za plakanje.
NN: Ovo je svojevrsna referenca i na popularnu kulturu. Koliko je zapravo popularna kultura plodno tlo za nove ideje? Kako joj Vi pristupate?
JANIČIĆ: Gledajući malo širu sliku, ne mislim samo na BiH, Srbiju, Crnu Goru, već čitav Balkan, čak i globalno, to je jedna ozbiljna groteska, to nije samo lokalna priča. Vidimo šta se dešava po svijetu, to postaje jedan crtani film. Što se tiče inspiracije na dnevnom nivou toga bar ja imam koliko god hoćeš. Čega god da se dohvatim, od dnevne štampe, TV-a, prizora iz svakodnevnice, ideja mi nikad ne fali.
NN: Na koji način posmatrate savremeno društvo i malog čovjeka u njemu? Šta želite da pokažete kroz svoje stvaralaštvo?
JANIČIĆ: Mali, veliki, mršavi, debeli, nebitno je kakav, ja prikazujem čovjeka. Mislim da je utopija kad kažu da umjetnost može promijeniti nešto, ne vjerujem uopšte u tu priču. Vidite šta se sve dešava, čak ni Marina Abramović svojim čuvenim apelima ne mijenja ništa. Umjetnost je bitna, ne jer može da mijenja, već zato što ukazuje na neke neuralgične tačke, možda ponekog negdje bocne tom svojom žaokom ako je dovoljno britko i oštro, ali to da mijenja neke šire mase, slike svijesti, to mislim da nema šanse, to je čista utopija. Mene ispunjava proces bavljenja umjetnošću, često u šali kažem da je to moja lična terapija od svakodnevice, banalnosti, dosade, tu prazninu pokušavam da napunim tim svojim bavljenjem artom, da ne kažem umjetnošću, sam sebi da dam neki smisao, životu.
NN: U Vašim djelima vidimo oblačiće i tekstove koji se direktno nadovezuju na ironične tekstove srpskog konceptualnog umjetnika Raše Todosijevića. Šta je razlog tome?
JANIČIĆ: Što se tiče oblačića, kao dijete sam se oduševljavao stripom, pa i danas volim strip kao formu, čak sam na neki način i kolekcionar stripova i strip je jako uticao na mene. Rašu jako cijenim kao umjetnika, ali u tom smislu mogu reći da je više na mene uticao Slavko Matković, čuveni jugoslovenski konceptualac. To su ljudi koji su na neki način uticali ne mene, na neko to formiranje. Poslije Venecije, kada je Rašo osvojio nagradu na bijenalu, čovjek ima momenat da se na neki način oduži čovjeku, da se napravi neki rad, da zahvalim kao umjetnik i da se odužim vrhunskom stvaraocu.
NN: Jedne prilike ste rekli da se ponekom djelu vratite da ga prepravite. Kako to funkcioniše i kako se prilagodite emociji nekog starijeg djela?
JANIČIĆ: Često se vraćam starim radovima, nešto popravljam, prepravljam, nešto i bacim, uništim, ali volim da se nadovežem na samog sebe. Nije to spomenik da se ne dira, nije Sveto pismo. Nekad to prepravljanje uspije, nekad ne uspije. Tada vidim da su neki radovi bili katastrofa, bude me sramota samog sebe, pa pokušam da ispeglam to.
NN: Kustoskinja Ljiljana Karadžić je rekla da je Vaš potpis postao brend, šta Vi mislite o tome?
JANIČIĆ: Ne znam, ne vidim sebe u tom uopšte.
NN: Radili ste u inostranstvu, a i u regionu. Šta je potrebno našim umjetnicima da izgrade karijeru?
JANIČIĆ: Daleko je to od bilo kakve ozbiljne karijere napolju, da se ne lažemo. Mi smo društvo sklono tome da se prave neke fame, ali iskreno daleko je to od neke ozbiljne priče. Ima par incidenata naših umjetnika odavde koji su napravili neke malo ozbiljnije priče, a sve drugo je daleko od ozbiljne karijere. Što se tiče regiona tu sam aktuelan, izlažem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
