BUDVA, MOSTAR - U Modernoj galeriji "Jovo Ivanović", u organizaciji Muzeja i galerije Budve, proteklih dvadeset dana publika je imala priliku pogledati izložbu Silve Radić iz Mostara, kao i promociju njene istoimene knjige "Simbolika crteža", koja je predstavljena na otvaranju izložbe 1. septembra.
Kustos izložbe, autor teksta u katalogu i moderator u predstavljanju knjige bila je Senka Subotić, koja je i otvorila izložbu.
"Radovi na ovoj izložbi predstavljaju studiozan pristup samom razumijevanju crteža i njegovog osnovnog elementa linije, od koje svi oni nastaju. Silva Radić je kroz svoje crteže hroničar vremena. Linija kojom seizmografski šalje poruke, otvarajući put u svijet spoznaje, Silva Radić gradi misaonu cjelinu ukazujući na moguće postojanje nekog paralelnog svijeta; sa asocijativnom igrom linije ona dočarava životni ciklus koji se neprestano ponavlja", piše Senka Subotić.
Subotićeva primjećuje da je Silva Radić zaokupljena pitanjima postojanja; života na planeti, postanka i porijekla čovjeka, pitanjima kraja ili pak novog početka.
Sve to svedeno u linijama i simbolima, nastavlja Senka Subotić, osnovni su pokretač likovne misli Radićeve u cilju rješavanja zagonetke života.
"Utisci koje na posmatrača ostavljaju, njedre predstave i osjećanja koja ne ostavljaju ravnodušnim, potiču na razmišljanje, pri čemu vizuelno gode oku. Posmatrajući ih otkrivamo svijet koji Radićeva kroz prizmu umjetnosti istražuje. Projektovanjem oblika ona gradi lavirint kroz koji posmatrač treba da prođe da bi otkrio smisao. Radićeva početak i kraj svega na svijetu nalazi u svakoj prirodnoj pojavi, čovjekovom djelu i uopšte svemu što nas okružuje. Misao stalno lebdi, treba je samo otkriti i na sebi svojstven način prenijeti na podlogu, papir ili platno, a smisao će posmatrač otkriti sam. Nekad odmah, nekad će mu trebati više vremena da pronikne u srž, a upravo je to ono što crteži Radićeve daju volji na maštu", ističe Subotićeva.
Radićeva, po riječima kustoskinje, pomoću samo bijele i crne postiže nedostižno, postiže nijanse i pomoću njih iskazuje nedorečeno, a stvarnost pretočava u imaginarno.
"U tome leži poenta njene umjetničke filozofije kao njenog likovnog izraza. Ljudske figure ili lik kao motiv Radićeve javljaju se i u njenoj novijoj seriji crteža. Specifični su jer u sebi ne sadrže samo čisto likovne elemente, nego se dopunjuju simbolima, jezičkim elementima, slovnim porukama i natpisima, a iscrtani su jednostavno samo linijom i ubačenim simbolima ljudskih postava, brojevima, slovima i upućuju na određen životni ciklus i imaju određeno simboličko značenje kao i njihovo ritmičko ponavljanje koje aludira na neprekidno postojanje života", otkriva Subotićeva.
Ona dodaje da je u centru crteža o kojima je ovdje riječ - čovjek.
"U centru je, dakle, čovjek. Ljudi kao mašine isprogramirane za obavljanje poslova, u rukama nauke, globalnih promjena i civilizacijskog iskoraka za 'dobrobit' čovječanstva. Čovjek postaje mašina, 'perpetuum mobile', prolazeći kroz civilizacijski uspon i pad u svojstvu nauke, njenih dostignuća, ali i negativnih uticaja koje ona sa sobom donosi", zaključuje Subotićeva.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
