Grupna intermedijska izložba "New Era: umjetnički diskursi o društvenim i klimatskim promjenama" rezultat je saradnje Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, Muzeja savremene umetnosti Vojvodine iz Novog Sada i Galerije "Božidar Jakac" - Muzeja moderne i savremene umjetnosti iz Kostanjevice na Krki.
Riječ je o izložbi, koja će večeras biti predstavljena banjalučkoj publici, a okuplja 10 savremenih umjetnika i dvije umjetničke grupe koji se kroz svoj rad bave odnosom između čovjeka i prirode, gorućim ekološkim pitanjima, te međusobnim odnosom klimatskih i društvenih promjena.
Izložba okuplja radove Igora Bošnjaka, Dejana Markovića, Marije Marković, Danila Milovanovića DNLM, Bojana Mrđenovića, Helene Tahir, Adriena Ujhazija, umjetničkih grupa "Distruktura" i "Plateauresidue" kao i troje mladih umjetnika sa Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci Nikole Tomića, Jovana Došenovića i Isidore Branković.
Isidora Branković je savremena umjetnica koja kroz svoj rad u raznim medijima istražuje teme tabua, provokacije, libida i granica etike, a na ovoj izložbi predstavlja video-rad "Izjava pod zakletvom" i instalaciju "Nekad me zovu ribom".
Više o izložbi "New Era", svojim radovima i ulozi umjetnosti u savremenom dobu Isidora Branković je govorila u intervjuu za "Nezavisne novine".
NN: U Muzeju savremene umjetnosti Republike Srpske postavljena je izložba "New Era", o kakvoj izložbi je zapravo riječ?
BRANKOVIĆ: Izložba "New Era" predstavlja odgovor na najaktuelnija društvena pitanja vezana za očuvanje i zaštitu životne sredine. Kroz ovu izložbu istražuju se uticaji ljudskih aktivnosti na planetu, uključujući klimatske promjene i iscrpljivanje prirodnih resursa. "New Era" je posebno značajna jer okuplja mladu generaciju umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije, koji kroz svoje radove pružaju kritički osvrt na ekološke izazove sa kojima se suočavamo danas. Pored tematskog fokusa na ekologiju i klimatske promjene, izložba nudi kontekstualni pristup koji istražuje kako ove globalne teme utiču na lokalne zajednice i individualne identitete. "New Era" nije samo umjetnički događaj, već i platforma za diskusiju i podizanje svijesti.
NN: Izložba okuplja 10 umjetnika i dvije umjetničke grupe, na koji način se više različitih umjetničkih izražaja uklopilo u jednu priču, kakav je koncept izložbe?
BRANKOVIĆ: Koncept izložbe se temelji na povezivanju različitih umjetničkih izraza u jednu koherentnu cjelinu, koja reflektuje složenost i hitnost ekoloških izazova sa kojima se suočavamo. Svaki umjetnik i umjetnička grupa doprinosi jedinstvenom perspektivom, koristeći različite tehnike, od slikarstva i skulpture, do instalacija i novih medija, čime se osvjetljava širok spektar. Teme kojima se umjetnici bave su univerzalne i dotiču se ključnih pitanja poput uništavanja životne sredine, podizanja svijesti o klimatskim i društvenim promjenama, kao i problema koje donose savremene tehnologije. Kroz ove teme izložba istražuje međusobnu interakciju živih organizama, njihovih zajednica i životne sredine, postavljajući pitanja o održivosti i odgovornosti. "New Era" pokreće duboku refleksiju o našem odnosu prema prirodi i tehnologiji, pozivajući posjetioce da razmisle o svojoj ulozi u ovim globalnim promjenama.
NN: "New Era" se bavi temama ekologije, društvenih i klimatskih promjena, na koji način ste Vi obradili ove teme, kakvi radovi će biti predstavljeni u MSU RS?
BRANKOVIĆ: Publika će imati priliku da prisustvuje produkciji moja dva rada - video-rada "Izjava pod zakletvom" i instalacije "Nekad me zovu ribom" koja proizlazi iz istoimenog performansa. Ovi radovi istražuju složene odnose između tehnologije, religije, elitizma i ekološke svijesti, te kako ovi aspekti utiču na savremeni svijet. "Izjava pod zakletvom" prikazuje ironičan pogled na odnos čovjeka prema tehnologiji i prirodi. U ovom radu govorim o tehnologiji kao o nekoj vrsti moderne religije kojoj se klanjamo, sa svim ritualima i vjerovanjima koji dolaze uz to. Kroz ovaj prikaz postavljam pitanja o tome kako je tehnologija postala ključna za naš opstanak i kako se odnosimo prema prirodi u kontekstu ove nove "vjere". Video ističe kontrast između težine i trnovitosti puta koji prelazimo i sjaja tehnologije koja nam služi kao vodič, čime se naglašava napetost između tradicionalnog i modernog, prirodnog i tehnološkog. Instalacija "Nekad me zovu ribom" razvijena je iz istoimenog performansa i kroz nju istražujem teme elitizma i ekologije. Performans prikazuje čin ubijanja ribe, njenog pripremanja i serviranja odabranim članovima publike, što otvara pitanje o privilegiji i elitizmu u umjetnosti i svakodnevnom životu. Instalacija, s druge strane, zadržava sve formalne elemente performansa, ali kroz odsustvo života - i umjetnika i živih riba - transformiše prvobitni rad u novi kontekst. Korišćenje konzerviranih sardina u akvarijumu postavlja pitanje o kvalitetu i onome što nam se predstavlja kao demokratsko, kao i o tome da li bi trebalo da budemo zadovoljni onim što nam se nudi. Ova instalacija poziva posjetioce da se posluže sardinom, otvarajući pitanje da li ono što nam je konzumeristički servirano u hipermarketima postaje normalizacija kapitalističkog pristupa životu i prirodi.
NN: Koja je uloga društveno angažovane umjetnosti danas, može li da utiče na stanje svijesti "širih masa", koji je glavni cilj ove izložbe?
BRANKOVIĆ: Društveno angažovana umjetnost danas igra ključnu ulogu u oblikovanju svijesti i poticanju diskusije o važnim društvenim pitanjima. Ekologija svakako u savremenom društvu je jedno od glavnih pitanja. Njena moć leži u sposobnosti da preispituje ustaljene norme, izaziva kritičko razmišljanje i inspiriše promjene u načinu na koji pojedinci i zajednice doživljavaju svijet oko sebe. Umjetnost ima jedinstvenu sposobnost da komunicira na univerzalnom nivou, prelazeći kulturne i jezičke barijere, što joj omogućava da dopre do "širih masa" i utiče na njihovu svijest. Uloga ove izložbe je ne samo da pruži vizuelno i intelektualno iskustvo, već i da djeluje kao katalizator za promjene, pozivajući na aktivno uključivanje u rješavanje problema s kojima se suočavaju naše društvo i planeta. Umjetnost, kada je društveno angažovana, može da igra značajnu ulogu u oblikovanju javnog mnjenja i podsticanju šireg društvenog djelovanja.
NN: Koliko je iskustvo izlaganja sa kolegama iz regiona značajno za mlade umjetnike, koliko se ovakvih prilika pruža na našem podneblju?
BRANKOVIĆ: Umjetnicima u Republici Srpskoj svakako je nedostajalo takvih prilika. S obzirom na to da se suočavamo sa skromnim resursima izlagačke i produkcijske djelatnosti, srećna sam što se intenzivno aktivira put ka rješenju.
NN: Vodite banjalučku galeriju "Vagon", koja je prostor za svježe, mlade glasove na domaćoj sceni. Koji je glavni cilj ovog projekta, kojim idejama se vodite?
BRANKOVIĆ: Umjetnost koja budi. Trza. Provocira. Vagon je mjesto nove energije i neiscrpan resurs slobode. Vođeni smo idejom da umjetnost ne smije biti statična - vagon se kreće, mijenja i prilagođava. Trudimo se da pružimo umjetnicima slobodu izraza i prostor gdje mogu eksperimentisati, bez straha da će ih neko zaustaviti na pola puta. Naša misija je da damo mladim umjetnicima priliku da se suoče sa svijetom. Iza svega stoji vjerovanje da umjetnost mora da osvježava, da postavlja pitanja i da provocira - a mi smo tu da osiguramo da ta pitanja budu postavljena glasno i jasno. Naš cilj je da galerija "Vagon" bude prepoznata kao mjesto gdje mladi umjetnici dobijaju svoje prve šanse i gdje se rađaju nove ideje koje pokreću umjetničku scenu naprijed. "Vagon" je mjesto susreta i razmjene ideja između lokalne, regionalne i međunarodne savremene scene.
NN: Šta Vi, kao mlada osoba koja se bavi umjetnošću, vidite kao korake koje je potrebno poduzeti da bi se vizuelna umjetnost više razvila?
BRANKOVIĆ: Više nade, volje i rada. Rada! Rada! Rada!
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom smislu?
BRANKOVIĆ: Nastavljam da ironizujem sa društvom, sobom i vama.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.