Izložba "Početak i kraj svijeta" autora Ensara Hadžića Buksgevdena trebalo bi da bude otvorena večeras u 19 časova u Salonu bana Svetislava Tise Milosavljevića u banjalučkom Banskom dvoru.
Ovaj mladi akademski grafičar je do sada imao 12 samostalnih i preko 20 kolektivnih izložbi, a Banjaluci će pored svojih radova predstaviti i djela koja su nastala kao proizvod saradnje sa Hanom Belobrk.
"'Početak i kraj svijeta' je istovremeno jedan rad i ciklus od petnaestak radova koji sačinjavaju jedinstvenu cjelinu ukoliko se spoje. Iako su pojedinačno bili izlagani i ranije, ovo će biti prvi put da se predstavljaju kao cjelina, odnosno bit će u spojenom formatu, kako je i zamišljena kompletna kompozicija", rekao je Hadžić o svojim djelima.
Ensar Hadžić Buksgevden je obrazovanje stekao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a uže polje interesovanja mu je grafika.
Više o izložbi "Početak i kraj svijeta", bavljenju umjetnošću u današnje vrijeme i grafici kao specifičnoj vrsti umjetnosti razgovarali smo sa Ensarom Hadžićem Buksgevdenom uoči otvaranja izložbe.
NN: Večeras u Banskom dvoru u Banjaluci otvarate izložbu "Početak i kraj svijeta", kakva djela će publika moći da vidi?
HADŽIĆ: Posebnost iza rada "Početak i kraj svijeta" stoji u činjenici da svaki od njih može stajat zasebno, odnosno, ukoliko se ne bi spojili u cjelinu, nikad se ne bi ni reklo da su zapravo dio neke cjeline. Pored njega, bit će izložena višefiguralna kompozicija u bakropisu pod nazivom "Horizonti", koja postavlja (i u neku ruku odgovara) na pitanje: "Šta se desi poslije smaka svijeta?" Ostali radovi su prateće kompozicije i ciklusi koji su nastali kao posljedica ovakvih i sličnih propitivanja.
NN: Koja je simbolika iza naziva izložbe, šta je za Vas početak i kraj svijeta?
HADŽIĆ: "Početak i kraj svijeta" je za mene ličan pojam, jer koliko god on bio globalan, kad se postavi na takvu skalu, on je istovremeno i konstrukt koji sačinjava ljudski život, te zapravo svako od nas ima vlastiti početak i kraj, prije svega samog sebe, a s tim sebstvom i svijeta. Kroz opšte karakteristike koje prožimaju svaki ljudski život, koliko god on individualan bio. Pokušao sam da obuhvatim fenomen života samog po sebi. On počinje rođenjem, razvija se, nailazi na prepreke, odabire put, put stvara karakter, a naposljetku umre.
NN: U Vašim radovima se protežu i teme života, smrti, reinkarnacije. Šta Vam je glavni pokretač za stvaranje djela?
HADŽIĆ: Stvaranje djela je kao potraga i koračanje putem otkrivanja misterija zvanog život. Ono je put prema spoznaji koju želim dosegnuti. Mišljenja sam da svakog od nas zanima metempsihoza, kao i odgovor na pitanje o reinkarnaciji ili životu poslije smrti. Da li je to besmrtnost, ili zapravo nema ništa poslije ovoga što zovemo život? Želio sam da pronađem odgovore za sebe, ne konačne, ali ipak neke odgovore na pitanja za koja je potreban čitav život da bi ih se konačno odgovorilo.
NN: U sklopu ove izložbe vidjećemo i saradnju sa Hanom Belobrk, o čemu je tačno riječ?
HADŽIĆ: Sa Hanom sam započeo saradnju nekog kasnog ljeta, ili rane jeseni 2022. godine. Inače, Hana Belobrk je izuzetna slikarica i tatoo majstor sa redovno popunjenim kalendarom u Zagrebu. Oboje nas interesuje budućnost, dok istovremeno osjećamo izvjesnu strepnju prema njoj, pa je tako nastao ciklus koji tradicionalni medij grafike transponira u digitalni format sa zaokretom za koji se Hana pobrinula. Kroz zajednički višemjesečni rad nastao je ciklus koji propituje pojam "čovjeka budućnosti", kao i mnoge druge teme koje su danas tek na pomolu, a sutra već ko zna koliko će biti u nebu. Pokušali smo na likovan način problematizirati onaj period ljudske budućnosti koji se naziva transhumanizmom. Ovo je također prvi put da se naš zajednički ciklus izlaže sa drugim grafikama iz mog opusa. Gledano tematski, rekao bih da savršeno idu jedno uz drugo.
NN: Diplomirali ste grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Šta je posebnost grafike, čak i u današnje vrijeme kada se čini da je na tehnološkom nivou prevaziđena?
HADŽIĆ: Posebnost grafike nalazi se u tome da je likovna disciplina koja se odlikuje zanatskom zrelošću i umijećem. Grafiku (posebno ističem duboku štampu) je potrebno učiti da bi se njome moglo baviti, za razliku od ostalih likovnih tehnika koje dopuštaju amaterizam. Ne može se tek tako kupiti presa, podesiti pritisak, baciti cinkana ploča u kiselinu, skuhati grund, crtati iglom, služiti se njihalicom i šaberom itd. Postoji specifičan proces koji vodi do nastanka otiska, i ta posebnost, gotovo alhemijskog postupka, ono je što grafici daje čar i vrijednost. Ono što mene prije svega interesuje u grafici jeste korištenje grafičke tehnologije obrade matrice pri nastanku rada u svrhu ličnog umjetničkog izražaja. Proces nosi određenu dozu misterije u sebi jer ne znaš šta si napravio dok se presa ne okrene, a taj proces je dosta dug ukoliko se stvara nešto kompleksno.
NN: Uz Vaše ime stoji i naziv Buksgevden, o čemu je tačno riječ?
HADŽIĆ: Buksgevden (piše se Buxhoeveden) je prezime s majčine strane porodice. Ostalo se može pronaći na Googleu.
NN: Koji su najveći izazovi sa kojima se mladi umjetnici danas susreću u našem području?
HADŽIĆ: Za mladog umjetnika je sve izazov, jer nije dovoljno stvoriti nešto. Postavlja se pitanje šta onda, jer ne postoji infrastruktura koja se bavi time. Za vrijeme Jugoslavije postojali su komiteti sačinjeni od stručnjaka koji su davali kritike i osvrte, pisali magistrate i doktorate, te se umjetnost brzo razvijala radi aktivne uključenosti politike i društva u likovnu scenu. Danas je to borba idealista s vjetrenjačama. Kulturno vrednovanje pojedinca je u zaostatku u odnosu sa ekonomskim vrednovanjem, pa je tako prestižnije voziti dobra kola nego kupiti umjetničko djelo koje će se prenosi generacijama. Na sreću, lako je uvidjeti da je tih boraca s vjetrenjačama u posljednje vrijeme sve više i da je likovna scena BiH sve bogatija.
NN: Kakvi su Vam planovi za budućnost u profesionalnom smislu, šta biste voljeli da postignete?
HADŽIĆ: U narednih nekoliko mjeseci će biti još nekoliko izložbi, kako samostalnih, tako i kolektivnih. Ostalo ne bih otkrivao jer vrijeme će pokazati da li su moji napori bili pravovremeni. Ono u što sam sad uvjeren jeste da sigurno nisu bili uzaludni.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.