Lajla Kaikčija je etablirana bh. rediteljka koja trenutno s ansamblom Narodnog pozorišta Sarajevo radi na komadu "Uhvati zeca" po romanu Lane Bastašić.
Praizvedba komada, čiju dramatizaciju potpisuje Nedžma Čizmo, zakazana je za 13. oktobar, s početkom u 19.30 na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, a u sklopu 64. Internacionalnog teatarskog festivala MESS.
U predstavi igraju Amra Kapidžić, Vedrana Božinović, Una Kostić, Ana Marija Tomić, Mak Čengić i Dino Bajrović, a tim povodom Kaikčija je govorila u intervjuu za "Nezavisne".
NN: Za početak, šta je ono što Vas je privuklo romanu Lane Bastašić i koliko ste zadovoljni dramatizacijom Nedžme Čizmo?
KAIKČIJA: Vedrana Božinović, umjetnička direktorica Drame Narodnog pozorišta Sarajevo, mi je preporučila prije nekoliko godina roman i rekla da misli da je to priča koja bi mene zanimala. I bila je u pravu. Lana me je omađijala svojom spisateljskom vještinom i odabirom teme. Nedžma je sjajna mlada dramaturginja. Mislim da je imala veoma težak zadatak i da ga je uradila izuzetno dobro i vrlo hrabro. Tokom rada imala je moju, ali i Laninu podršku, što je bilo jako bitno.
NN: "Uhvati zeca" je priča o prijateljstvu prekinutom raspadom Jugoslavije, ali i pokušaju obnavljanja prijateljstva. Ujedno, to je priča o potrazi za nestalim i metafora o nestalom, ispisana iz ženske perspektive. Koliko Vam je važna ta ženska perspektiva, ali i relativna generacijska bliskost sa likovima?
KAIKČIJA: To jeste priča o prijateljstvu, samim tim i o ljubavi, kao i o gubicima, sjećanjima, mračnim vremenima, odrastanju, nadi, suočavanju i prihvatanju. Roman je zaista slojevit, kompleksan, detaljan, a u isto vrijeme jednostavan, lišen patetike, suveren u svojoj iskrenosti. To prepoznajem kao žensku perspektivu u romanu. Generacijska bliskost mi je pomogla da dublje razumijem kontekst i, nadam se, omogućila da ga jasnije približim i novim generacijama.
NN: Kraj romana koji ovom prilikom nećemo otkrivati, a pretpostavljamo da će takav biti i u predstavi, je specifičan, na neki način katarzičan i poprilično je dobar šamar za čitaoca koji se želi suočiti sa prošlošću. Šta Vi mislite o toj famoznoj frazi "suočavanje sa prošlošću" i koliko nam tu generalno pomaže umjetnost?
KAIKČIJA: Čovjek se tokom života mora suočiti više puta s duhovima prošlosti. Nekada su to tragični porodični događaji, traume, nesreće, gubici, a ponekad su kolektivne tragedije kao što su ratovi i sve strahote koje oni nose. Svi psiholozi i psihologinje, ako ih posjetite zbog mentalnog zdravlja, reći će vam da se morate suočiti sa vlastitim traumama, kako biste nastavili put ka ličnom ozdravljenju. To sigurno važi i za kolektivno suočavanje sa prošlošću. Ipak, pored historijske, sociološke i psihološke pomoći struke, tu važnu ulogu igra i umjetnost. Prepoznavanjem, suočavanjem i prihvatanjem traumatičnih događaja omogućavamo sebi i drugima novi, zdraviji početak. Umjetnost nam svima može poslužiti kao vid terapije, ona utiče na sva naša čula i često jeste jedini lijek za dušu. Ovo govorim iz ličnog iskustva i iskustva ljudi koji me okružuju.
NN: Koliko ste zadovoljni saradnjom s ansamblom Narodnog pozorišta Sarajevo, pojačanim Unom Kostić, bivšom banjalučkom studentkinjom iz Niša?
KAIKČIJA: Saradnja sa čitavim ansamblom je bila zaista prelijepa. Okupila nas je ista želja - ispričati priču koja nam je svima bitna. Ni pauza od godinu dana nije uticala na to da neko odustane. Una se u međuvremenu iz Banjaluke vratila u Niš, ali ni to je nije spriječilo da ostane dio tima. Imala sam sreću raditi prvenstveno sa predivnim osobama, a potom i sa sjajnim glumicama i glumcima. Napravili smo odličan spoj mladosti i iskustva i nemoguće je ne vidjeti na sceni razmjenu te energije. Ne želim nikoga izdvojiti jer ova predstava počiva na kolektivnoj igri, saradnji i uzajamnom povjerenju.
NN: Da li spisateljica Lana Bastašić prati proces rada i koliko je prisustvo pisaca tokom procesa poželjno? Kakva su Vaša iskustva po ovom pitanju kada je riječ o savremenoj drami?
KAIKČIJA: Imala sam sreću da upoznam Lanu prije nego što smo započele rad na dramatizaciji. Od početka prati razvoj situacije, velika je podrška i divna sagovornica. Pogledala je i jednu probu sredinom procesa i svojim komentarima dala nam vjetar u leđa. Ona je zaista posebna osoba. Za nju imam samo riječi hvale. Mislim da javnost nije potpuno svjesna koliki je ona ljudski i spisateljski biser. Nedostaje mi spisateljski dar kako bih je vjerodostojno dočarala i opisala. Oduševila me je kako svojim pisanjem, tako i stavovima, promišljanjima, svojim društveno odgovornim angažmanom, svojom skromnošću i jednostavnošću - osobinama koje posjeduju samo veliki ljudi. Osobe poput Lane danas je teško sresti, a paradoksalno najmanje su cijenjene u sredinama iz kojih potiču. To više govori o društvu u kome živimo, nego o Lani.
NN: Lana Bastašić je trenutno u nemilosti njemačke kulturne scene zbog njenih stavova o dešavanjima u Gazi. Kako Vi gledate na ovu pojavu da i jedna velika evropska kultura, ispostavlja se, nije izašla iz mraka cenzure po pitanjima koja njima ne odgovaraju?
KAIKČIJA: Vraćamo se na društvo, sada u širem smislu. Globalna hipokrizija, cenzura, dezinformacije i pomanjkanje humanosti boli ljude sa stavom, poput Lane. Drugačije mišljenje izgovoreno naglas automatski vas gura na marginu ne bi li vas učinilo nevidljivima i ušutkanima. Ako jedna velika, demokratska, zapadna kultura nije u stanju izaći iz tog mračnog bezumlja, čemu se onda možemo nadati i u koga se možemo pouzdati? Ostaje nam onda samo svijest i savjest hrabrih osoba, koje su po cijenu istine spremne podnijeti vlastitu žrtvu. Lani naklon, a njemačka kultura, perući desetljećima krv sa svojih ruku, uranja ponovo u mrak sa novim žrtvama na savjesti u neizvjesnu i tmurnu budućnost.
NN: Da li savremena bh. drama zaostaje za ovdašnjim pozorišnim kapacitetima, da li vlada kriza autorstva što se tiče tekstova ili ste zadovoljni po ovom pitanju?
KAIKČIJA: Mislim da je došla jedna nova, mlada, talentovana generacija bh. dramatičarki/dramatičara, mnogo hrabrija i raspisanija i da nema bojazni za naše teatre. Važno ih je motivirati, podržati i otvoriti im vrata teatara, što se, srećom, sve češće dešava.
NN: Premijera predstave "Uhvati zeca" će biti održana u sklopu 64. Internacionalnog teatarskog festivala MESS. S tim u vezi recite nam Vaše mišljenje o pozorišnoj festivalskoj kulturi kod nas te koje su prednosti i nedostaci ovdašnjih pozorišnih festivala?
KAIKČIJA: Lijepo je biti dio jednog značajnog festivala. Generalno se ne zamaram učešćima na festivalima, ali smatram da treba da postoje u cijeloj Bosni i Hercegovini, jer su prilika za susrete umjetnika/umjetnica sa publikom, a ujedno i promovisanje pozorišne umjetnosti.
NN: Pitanje o moći i uticaju pozorišta jeste kliše pitanje. Međutim, pozorište postoji hiljadama godina i u svakom vremenu ima svoju ulogu. Kolika je uloga pozorišta u našem vremenu i na našem prostoru u odnosu na pojedinca i u odnosu na kolektiv?
KAIKČIJA: Da ne mislim da je uloga umjetnosti bitna ne bih se vjerovatno bavila njome. S obzirom na sve složene savremene društvene prilike, teško da možemo govoriti o promjeni ili uticaju na kolektivnu svijest. Mislim da danas pozorište treba da bude usmjereno ka pojedincu/ki, manjini, koja je u stanju da vidi, čuje, razumije i prenese dalje ideje. Prethodno sam rekla da je za mene umjetnost terapija, izlaz, nada, prosvjetljenje, ako se u publici nađe makar nekoliko takvih ljudi, a uvijek se nađe, onda umjetnost i dalje ima smisla.
NN: Koji su Vaši profesionalni planovi nakon premijere komada "Uhvati zeca"?
KAIKČIJA: Nakon premijere velika bi mi želja bila da predstava gostuje u Banjaluci jer bi to posebno Lani i njenoj porodici mnogo značilo. Zaista bih voljela da ovu predstavu vidi što više ljudi širom BiH. Mene čeka priprema za novu predstavu u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica po tekstovima bh. autorica Emine Omerović, Nedžme Čizmo i Emine Kovačević, čemu se već radujem. U aprilu 2025. trebalo bi da režiram predstavu u Portugalu, u sklopu međunarodnog projekta "Feminističko čitanje klasika" "Kreativne Evrope" i pozorišta iz BiH (BNP Zenica), Crne Gore, Francuske i Portugala.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.