BANJALUKA - Dočekaju čovjeka tako neke godine, što bi pjesnik rekao zlatne - valjda uljepšavajući sebi nadolazeću starost, pa napravi osvrt na svoj život.
Nadođe to i nepozvano, spontano, kao kad gledaš otpadajuće listiće na kalendaru... Ne mora to nužno da bude sjećanje sa patetikom zbog otputovale mladosti, naprotiv.
U tvom sjećanju sve to bude slatko, ušećereno, pa se nasmiješeno sjetiš i prvih slova, izjave ljubavi na koricama, prve pjesme kraj rijeke, gitare s prijateljima uz zapaljenu vatru, rokerskih šegačenja po koncertima, prvih starki, srka piva, šeretskih udvaranja mladobrkih momaka.
A tek škola... Kakav je to tek bio igrokaz smijeha, nevinog sprdačenja i s radoznalošću progutanog znanja, jer nam je nekako bilo lijepo, osim biti mlad, bogme ponešto i znati. Biti mangup, ali načitan. Biti faca, ali inteligentan. Slušati muziku, ali kvalitetnu. Pročitati knjigu, puno knjiga. Dosegnuti pametnijeg od sebe. Imati empatiju, planirati, veseliti se, eskivirati…
A onda je došao rat... Popljuvao našu mladost, među zubima ishrskao naše školske dane. Iskaljao nevinost. Slomio Neninu gitaru. Odveo Sanelu. Zaustavio smijeh. Ugasio odsjaj sunca u rodnoj rijeci. Obrisao srca sa školske klupe… Razne gadosti osmislio. Volim o sebi misliti da to prevaziđoh, dobro je sebe ponekad slagati...
A onda me strast za pozorištem odvede na ovogodišnji Međunarodni festival glumca ”Zaplet” u Gradskom pozorištu "Jazavac” i njegovo drugo veče, kada je prikazivana predstava "Naš razred, istorija u XIV časova”. Tako Narodno pozorište Beograd oživi komad poljskog dramaturga i pozorišnog kritičara Tadeuša Slobođaneka, dajući pritom novi zamah mojim pohranjenim demonima.
Riječ je o drami napisanoj 2008. godine, za koju režiju i adaptaciju potpisuje Tatjana Mandić Rigonat.
"'Naš razred' prati sudbine desetoro drugarica i drugova, Poljaka i Jevreja, kroz decenije 20. i 21. veka. Drama je fikcija iako inspirisana konkretnim događajem - zločinom istrebljenja Jevreja u mestu Jedvabne 10. jula 1941. koji su počinili Poljaci. Ona je snažan umetnički oblik velike snage. Pesnik je tu da upozori, opomene, postavi pitanja zajednici, pojedincu šta bi uradio u datoj situaciji, kako biti čovek u nečovečna vremena, zašto se nešto dogodilo, kako je bilo to moguće. I ona to čini. 'Naš razred' je i naš razred. I lako u drami prepoznajemo ogledalo iskustava mržnje, nasilja, zločina, poricanja, progona istine…. Oblik drame, njena forma je kao sudar iracionalnog - poetskog i dokumentarističkog, naivnosti i okrutnosti, mašte i faktografije”, rekla je Mandić Rigonat.
Sadržaj priče bi se mogao svesti i na pitanje kako je sve moglo u tolikoj mjeri ispasti pogrešno te kako se dobro takvom brzinom i lakoćom prometnulo u zlo. "Naš razred" je rasprava, pričanje priča nesmirenih duša, javna ispovijest zločinaca i žrtava, drugova i drugarica, pred nama.
Dvosatnu priču iznijelo je deset glumaca, u jednakoj, pravoj školskodrugarskoj podjeli tereta podjednako na sva pleća, gdje ne postoji jedan koji iznosi predstavu i drugi koji potpomažu, te se ogluših o molbu organizatora da izaberemo ime na papiru za najboljeg glumca/glumicu. Ne može se izabrati najbolji među jednakima ni jednaki među najboljima, oprosti nam ovaj put "Jazavče".
Umjesto toga, izabraćemo ih i spomenuti sve: Nina Nešković, Suzana Lukić, Jelena Blagojević, Vučić Perović, Nedim Nezirović, Petar Strugar, Danilo Lončarević, Dragan Sekulić, Dušan Matejić, Jovan Jovanović. Dodatnu podršku su dali muzičari Vladimir Gurbaj (klarinet) Nikola Dragović (violina), te Ivan Mirković (harmonika).
I za kraj, nimalo slučajno, pade odabir na sljedeće riječi rediteljke:
"U vremenu u kojem živimo, vremenu novih oblika totalitarizma, travestiranog i ogoljenog fašizma, vremenu koje podstiče nasilje u raznim oblicima, vremenu političkih zloupotreba istorijskih činjenica, veličanja zločina i zločinaca, drama je snažan poziv da preispitujemo savest, da razmišljamo o krivici i odgovornosti o 'Našem razredu'. Mlade generacije su najdraži plen za savremene zločince koji izvrću istinu, truju im dušu i vrbuju ih lažima i opsenama za budućnost novih zločina, progona. A da bi zlo pobedilo - kao što reče rabin - dovoljno je da dobar čovek ne učini ništa."
U nedjelju veče na “Zapletu” bi trebala biti izvedena predstava “Mala čuda” u produkciji Teatra EXIT iz Zagreba.
FESTIVAL OTVORILA PREDSTAVA “KROZ ŽIVOT SA VELJOM“
Petnaesto izdanje Međunarodnog festivala glumca „Zaplet“, koji se ove godine održava pod sloganom „Open“ počeo je premijerom predstave „Kroz život sa Veljom“ u koprodukciji Gradskog pozorišta Jazavac i Gradskog pozorišta Gradiška.
Riječ je o kabareu reditelja Slobodana Perišića u kojem igra glumac Velimir Blanić, a muzičku pratnju na sceni čine Aleksandar Blanić, Vladimir Đorđević, Sava Knežević i Milan Savić.
Glumački vrlo zahtjevna, ova predstava je kod publike izmamila kako osmijeh, tako i poneku suzu. Uz muziku Indeksa, Novih fosila, Kralja Čačka i drugih, glumac sve vrijeme stoji na tankoj liniji između autentičnih likova i događaja iz privatnog života i šire slike sistema uz sliku mentaliteta ovdašnjeg čovjeka, da bi se na kraju „slomio“ evocirajući uspomenu na pokojne roditelje. Ipak, kabare ne bi bio to što jeste da ne završava veselo, niti bi uspio bez višeminutnih stojećih ovacija, što se ovdje desilo.
Predstava će imati premijeru i u Gradskom pozorištu Gradiška 27. oktobra i biće na redovnom repertoaru ovog i Gradskog pozorišta Jazavac.
Na „Zapletu“ je tradicionalno, kao predstava domaćina, ovaj komad igran van takmičarske konkurencije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.