PRNJAVOR - "Kalem" i "Skice s jastučnice" nazivi su dviju zbirki poezije koje su nedavno promovisane pred prnjavorskom publikom, a između čijih korica su ispisani stihovi mlade pjesnikinje Željke Milinčić.
Kako ističe Milinčićeva u razgovoru za "Nezavisne novine", zbirka "Kalem" napisana je sredinom njenih dvadesetih godina, a prvo izdanje je objavljeno u proljeće 2021. godine kada je nagrađena trećim mjestom na konkursu "Drinski susreti" u Zvorniku, čiji je organizator izdavačka kuća "ASOglas".
Sada je promovisano novo izdanje, za koje ističe da je mnogo zrelije i kompletnije, ali i da je prošireno pjesmama koje su nedostajale, čime je priča zaokružena na pravi način.
"U međuvremenu, dok sam pripremala drugo izdanje 'Kalema', već je polako nastajala i zbirka 'Skice s jastučnice', jedna daleko ozbiljnija verzija mene i kao ličnosti i kao autora, jer sam tada već stekla diplomu mastera na Odsjeku za književnost na Univerzitetu u Beču. Obrazovanje, a i cjelokupno iskustvo sazrijevanja u tom gradu je imalo ogroman uticaj na moje pisanje i razmišljanje, te znatno oblikovalo ovo što i danas jesam", priča Milinčićeva za "Nezavisne novine".
Na "Drinske susrete" poslala je i rukopis zbirke "Skice s jastučnice", a nagrada i pozitivno mišljenje žirija nisu izostali ni ovog puta.
"Kalem" i "Skice s jastučnice" su, prema riječima autorke, dvije dijametralne suprotnosti u pogledu forme, stiha i načina izražavanja, dok su sa druge strane, u pogledu značenja prirodan slijed jedna drugoj.
"'Skice s jastučnice' su zadržale teme kojima sam se bavila i u prethodnoj zbirci, ali o njima govore sa druge tačke gledišta, kroz pogled na svijet jedne rodno osviještene žene, kroz oslobođenje od tradicije, normi i svih nametnutih pravila, kako u pogledu rime, tako i u pogledu izbora riječi", navodi ona za "Nezavisne novine".
Inspiraciju pronalazi svugdje, a u riječi je pretače u trenucima velike tuge i patnje.
"Pjesnici su mnogo tužni ljudi, što je njihova nesreća. Međutim, mi imamo tu sposobnost da najveću tugu učinimo lijepom u pjesmi, što je dar i blagoslov", ističe Milinčićeva, dodajući da ona piše o neraskidivoj povezanosti čovjekovog identiteta i prostora u kojem živi, bolu i radosti, kao i svemu što žena prolazi i doživljava, a pogotovo žena na Balkanu.
Iako umjetnost ne uživa podršku društva kakvu zaslužuje niti ima povlaštenu titulu koja joj pripada, Milinčićeva ističe da je sigurna da će umjetnost svoj put uvijek pronaći i svakako u nekim novim oblicima koje još uvijek ne možemo ni zamisliti.
"Za umjetnost ne bi ni valjalo da je u masi. Stopila bi se, izgubila svoj buntovnički karakter i sposobnost da iznenadi, zaprepasti, osvijesti. Za sve ove godine koliko kao ljudska vrsta postojimo, niko nikada nije uspio da uništi umjetnost i ona je opstajala u mnogo surovija vremena, baš tako što je uvijek iskakala iz ćoškova i sa margina", zaključuje ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.