U svijetu bajki, određeni elementi su gotovo garantovani poljubac prave ljubavi, čarobne kletve i, naravno, kultna uvodna rečenica koja u engleskom glasi “Once upon a time…“, a u našem jeziku najčešće je: “Bilo jednom…“, “Nekada davno…“, “Jednom davno…” ili “Nekoć davno…“.
Riječ je o sastavnom dijelu pripovijedanja u različitim kulturama i jezicima. Na finskom bajke počinju s “Olipa kerran…” (“Bilo jednom“), dok je na afrikaansu izraz “eendag lang, lang gelede” (“Jednog dana, davno, davno…“). No što takav izraz čini toliko sveprisutnom polaznom tačkom za bajke?
Izraz se razvijao vijekovima. Sličan izraz može se pronaći već 1225. u djelu Þe Liflade ant te Passiun of Seinte Juliene (“Život i muke svete Juliane”), koji počinje s “Wes i thon time, as the redunge telleth…” (“U tom vrijeme, kako legenda kaže…“).
Brojni primjeri
Do 14. vijeka fraza se preobrazila u oblike koji su danas prepoznatljiviji. U Sir Ferumbrasu, pjesmi iz oko 1380., pojavljuje se izraz “Onys y wiste oppon a day…“. Canterburyjske priče Geoffreya Chaucera, napisane u istom vijeku, uključuju izraz “Ones on a tyme…“.
Tokom 16. vijeka fraza je učvrstila svoje mjesto na početku priča. The Countess of Pembroke’s Ivychurch (1591.) Abrahama Frauncea počinje riječima: “Jednom u vrijeme kad su se nimfe i pastori imali prilike baviti sportom.” Do kraja vijeka ta je fraza bila dovoljno popularna da je bila satirizirana.
Drama “The Old Wives’ Tale” Georgea Peelea iz 1595. počinje riječima: “Jednom davno postojao je kralj ili lord, ili vojvoda koji je imao lijepu kćer, najljepšu na svijetu; bijelu kao snijeg i crvenu kao krv”.
Izraz se čvrsto ustalio u engleskim bajkama s prvim prevodima evropskih priča. Robert Samber preveo je 1729. zbirke bajki Charlesa Perraulta iz 1695., u kojem je francuski “Il était une fois…” preveo u “Once upon a time…“.
Mary Howitt na isti je način 1846. prevela priče Hansa Christiana Andersena koje na danskom počinju riječima: “Der var engang…“. Time se ta fraza konačno zapečatila u bajkama na engleskom jeziku.
Odmak od briga odraslih
Neki jezici imaju jedinstveni početak bajke. Poljske priče često počinju sa “Za siódmą górą za siódmym lasem…” (“Iza sedme gore, iza sedme šume…“), a korejske narodne priče počinju sa “호랑이 담배 피우던 시절…“, što doslovno znači “U vrijeme kada su tigrovi pušili…“.
Dosljedna upotreba “Jednom davno” ima važnu svrhu. Spisateljka Maria Konnikova sugeriše da ona stvara “distancu i nejasnoću”, pozivajući čitaoce da odustanu od nevjerice i bave se fantazijom. Autor Anthony Madrid dodaje da smještanje priča u daleku prošlost sprečava prekide i pitanja o stvarnom identitetu likova, dopuštajući priči da se odvija bez ometanja.
On takođe primjećuje da izraz postavlja pozornicu za vrstu priče koja slijedi, slično kao što prvi trenuci crtića označavaju odmak od briga odraslih. “Jednom davno…” tako odmah obavještava slušaoce da će čuti fantastičnu priču koja će vjerovatno završiti riječima: “…i živjeli sretno do kraja života“.
Drugim riječima, time se sugeriše nepostojanje jasne granice između nestvarnog i stvarnog svijeta. Prema tome, “Jednom davno…” više je od uvodne rečenice. To je ulaz u svijet fantazije, koji ukazuje da u priči vladaju čuda i magija, prenosi Dnevno.hr.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.