LAKTAŠI - Mještani Ljubatovaca organizovali su "Veče zahvalnosti" Živku Vujiću, književniku porijeklom iz ovog laktaškog sela. On je napisao obimnu monografiju "Ljubatovci, putovanje kroz prostor i vrijeme".
Monografija je svojevrsno putovanje riječima, fotografijama i dokumentima kroz prostor i vrijeme. Ona je prva publikacija koja obuhvatnije obrađuje područje Ljubatovaca. Napisana je u relativno kratkom periodu, kazao je njen autor, oživljavajući svoje i uspomene iz djetinjstva svojih komšija, prijatelja, rodbine...
"Geografsko i vremensko putovanje vodi ne samo autora, već i sve Ljubatovčane, našim pojedinačnim korijenima, našem zajedničkom rodoslovu. Roditelji su najpoučnija knjiga, prva knjiga iz koje smo najviše naučili o životu, a druga je rodno mjesto, zavičaj. Zavičaj je prva naša škola, najsadržajnija knjiga, a tek onda dolazi bukvar pa sve ostale knjige, navedeno je u uvodniku monografije, svojevrsnog spomenika zavičaju kojeg Živko Vujić nosi u srcu.
"Monografija Ljubatovaca slika i odslikava nas, pamti zapisano i uslikano, otima od zaborava, krijepi i održava, spaja sa precima i potomcima. Spaja one koji su bili sa onima koji jesu sada, ali i prve i druge sa onima koji će doći. Zapisano traje duže od trajanja onog ko je to zapisao. A mnogi zavičajni likovi sve više iščezavaju iz pamćenja. Među njima su komšije, tetke, ujaci, stričevi, rođaci, kumovi, prijatelji, školski drugari...", napisano je u uvodniku.
Ovo djelo plod je velike stvaralačke energije, kazali su govornici, recenzenti i organizatori "Večeri zahvalnosti". Od svih stvaralačkih energija najjača je energija duha. Nema te sile koja će zaustaviti stvaralačku misao koja, nošena bujicom života i snagom volje, teži ka višim ciljevima. Ko ima volju sudbina ga vodi, a onaj ko je nema sudbina ga nazad vuče, glasi jedna od poruka izrečenih na svečanosti upriličenoj krajem septembra.
Profesor i sociolog Braco Kovačević rekao je da monografija ima veliki značaj "jer jednog dana, neko će dočarati našim potomcima sve što piše u ovoj monografiji. Tako će generacije shvatiti kako se živjelo nekada u ovom selu". Književnica Dragojla Popović u ime zavičajnih stvaralaca podsjetila je na Vujićev bogat umjetnički opus…
"Pisao je pjesme, priče, eseje, kolumne, crtice, sonete, aforizme, satiru, romane i monografije. Prevođen je na brojne svjetske jezike te nagrađivan mnogim književnim nagradama. U knjigama Živko opisuje težak život Ljubatovčana. Zahvaljujući monografiji, mi smo se danas sastali. Ona nas je spojila i zbližila", kaže ona.
"Pišući monografiju, ogroman teret Živko je natovario na svoja pleća, ali samo uporni uspijevaju. Svaka ljubatovačka porodica ima svoje slikovno porodično stablo. To je vrijedna i bogata knjiga. Naše selo zato je našem Živku zahvalno", kazala je Dragojla Popović. Stojan Ćetojević, inicijator i organizator "Večeri zahvalnosti", podsjetio je da svi u Ljubatovcima poznaju Živka Vujića.
"Odlazeći iz svoga sela poslije završene osnovne škole u srcu i duši ponio je krajolik zavičaja. Dovoljno je prelistati sadržaj monografije "Ljubatovci, putovanje kroz prostor i vrijeme", na 1.250 stranica, pa shvatiti autorovu čežnju i posvećenost rodnom kraju", rekao je Ćetojević. Njegova zahvalnost Živku, iskazana na seoskoj svečanosti, jasno odzvanja.
"Dragi Živko, hvala ti u ime naših predaka jer si ih oteo od zaborava, hvala ti u ime tvojih savremenika, jer si pisao o njihovom životu u Ljubatovcima i preko njih osvježio sjećanja na pretke, hvala ti u ime naših potomaka, jer si njima ostavio opis života predaka."
Kada prođe jedno vrijeme, rekao je Ranko Karapetrović, bivši načelnik Laktaša i Živkov prijatelj, Ljubatovci će po ovoj knjizi biti iznad drugih sela. Živko je hroničar jednog vremena kojeg više nema. Vujić je riječima naslikao selo, njegove ljude i sebe među njima.
"Bez monografija bismo manje znali gdje smo, ko smo, kakvi smo, šta smo, koliko nas je bilo i koliko nas danas ima, kako smo i koliko živjeli, gdje smo provodili dane i noći, gdje smo se životu radovali ili ga kleli, gdje smo se sretali i voljeli, znoj i suze prolijevali, priču produžavali, slavu slavili, pjesmu nastavljali..."
Živkove pjesme objavljene u monografiji pročitao je Drago Bašić. Ikonu Svetog arhanđela Stefana, koju je izradio Predrag Ćetojević, Vujiću je uručio Rajko Đurić, školski drug iz prvog osnovne.
Rodoslov i pamćenje
Monografija je ognjište i korijen, slika i prilika, podsjećanje na nas i one oko nas. Ona je svjetlost riječi i fotografija koje griju dušu. Svjetlost koja zrači i uzdiže, zbližava i drži na okupu, čini nas ponosnim i bogatijim. Ostavlja trag o nama nekome ko će doći poslije nas jer sve je prolazno, samo život traje. I samo zapisano traje i približi druge nama i nas drugima. Ova monografija je pamćenje koje Ljubatovčane drži na okupu.
Groblje
U groblje se slivaju sve ljubatovačke suze. Groblje je dio naše istorije, našeg pamćenja, trag našeg postojanja, našeg rodoslova.
Monografija je uspomena i na one Ljubatovčane kojih više nema, ali na ovim stranicama i na grobljanskim parcelama ih ima. Ova knjiga je posvećena svima koji su Ljubatovce ljubili, imali i nosili u srcu, koji Ljubatovce i Turjanicu i danas ljube, imaju i nose, i onima koji će ih u budućnosti ljubiti, imati i nositi sa sobom ma gdje bili.
Zavičaj autorove duše
Ljubatovci su zavičaj autorove duše. Njegova suština i biće. Jezgro i prosvjetljenje. Misao i vrijeme. Ljubav i strepnja. Sazvučje u postepenom, neumitnom nestajanju... Ljubatovcima, roditeljima i knjigama se ponosi i nikada im se ne može odužiti. Oni su mu osvijetlili put koji ga je kroz život vodio ka nematerijalnim vrijednostima, i koji mu je dao (kakav-takav) putokaz postojanju i (kakav-takav) smisao trajanju... Dok kopni u vremenu i prostoru, sačekujući uljuljkivanje u ritmičkom šumu zavičajnih zvijezda… on se za odlazak sprema, drugi svijet ga zivka.
Voljeni zavičaju, primi pozdrav od V. Živka!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
